Korisni tekstovi

ODGAJANJE DJECE U „SLIJEPOM“ MODERNIZMU

U ovo spada uključivanje djece u razna plesna i disko društva, slijeđenje nejvernika, privikavanje kćerki na oblačenje kratke, tijesne i prozirne odjeće i sl. Uz sve navedeno u ovo spada privikavanje djece na koristenje raznih pogrdnih i nekulturnih fraza, psovki i ružnih riječi.

Do toga dolazi usljed česte upotebe istih od strane roditelja pred djecom, ili, još gore, upotrebljavanjem tih primitivnih izraza, fraza i psovki prilikom dozivanja djece.

S obzirom da djeca naprosto upijaju sve sadržaje iz svog okruženja, te fraze, izrezi i psovke će vrlo brzo postati sastavni dio dječijeg rječnika. Na taj način govorna kultura djeteta će spasti na najmanji mogući nivo.

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.

DOVE PROTIV DJECE (DOVE NA DJECU)

Na žalost, veliki broj roditelja svakodnevno na svoju djecu uči razne nepromišljene i neprikladne dove. U ovome posebno prednjače „nervozne“ i „nesvjesne“ majke koje u napadu svoje nervoze i živaca zbog najmanje sitnice proklinju svoje dijete i uče teške dove na njega tipa: “Da Bog da dobio groznicu“, „Da Bog da oslijepio“ itd... To isto čine i očevi.

Nakon toga kada dijete zadesi neka nesreća, tragedija, iskušenje roditelji nisu ni svjesni da je to možda njihova uslišana dova stigla njihovo dijete, samo u izmijenjenom i ublaženom obliku. Proučili su dovu na dijete u momentu kada se primaju dove i dova im je, eto, u ublaženom obliku primljena. Kada bi dova bila primljena u pravom obliku kako je uče roditelji sigurno je da bi i oni proklinjali i sebe i svoju nesmotrenost do kraja svog života.

Davno je rečeno da je dova poput bačenog kamena, neki pogodi, a neki promaši. Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. upozorio muslimane:

„Ne zazivajte dove na sebe, i na svoju djecu, i ne zazivajte dove na svoj imetak, da ne potrefite vrijeme u kojem Allah prima dove, pa vam se one i usliše.“ (Muslim 4/2304)

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.

Adabi lijepog odnosa prema muslimanima

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha dž.š.

"Vjernici su samo braća." (El – Hudžurat 10.)

Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik s.a.v.s.:

"Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ." (Buharija)

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:

  1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik s.a.v.s. kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš." (Muslim) Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i bereket) A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik s.a.v.s., kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno." (Ibn Madže, Knjiga o adabima)
  2.  Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'" (Muslim, Knjiga o dobročinstvu) I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati." (Muslim, Knjiga o dobročinstvu)
  3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:

Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će  Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti: Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i vaše stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih s.a.v.s. riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)." (Buharija, Knjiga o adabima)

  1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik s.a.v.s. kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku." (Muslim, Knjiga o braku)
  2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo,   posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."  (Buharija, Knjiga o trgovini

Islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam." (Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza)

  1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast." (Muslim, Knjiga o dobročinstvu)  "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)." (Muslim, Knjiga o imanu)
  2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć." (Muslim, Knjiga o dobročinstvu)

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana

DUGOTRAJNO ODSUSTVO VAN KUĆE

Pojedini roditelji zapostavljaju kuću i porodicu i veći dio vremena provode van kuće. Očevo odsustvo vrlo često biva ključni razlog za zapadanje djece u razna iskušenja, neprilike, tegobe, lutanja i sl.

Razlozi očevog odsustva mogu biti razni, ali su posljedice iste. To može biti:

-Zauzetost zbog posla ili trgovine, pa makar otac tvrdio da to radi isključivo radi djece

-Dugotrajna putovanja zbog prirode posla ili zbog ekskurzija i odmora

-Provođenje vremena sa društvom i prijateljima, na odmoru, izletima i sl.

-Zapostavljanje prve žene, djece i kuće u slučajevima kada se otac oženi drugi put i osnuje još jednu porodicu. Koliko je samo takvih slučajeva u kojima očevi nakon ženidbe drugom ženom u potpunosti zanemare i zapostave svoju prvu porodicu.U takvim slučajevima djeca se neizostavno odmeću od kuće i zauvijek zamrze i preziru oca i porodicu, a sve zbog očeve zauzetosti, bezobzirnosti i udaljensoti od njih.

-Česti izlasci majke iz kuće zbog odlaska u kupovinu , posjete, na posao i sl.

Ovo su bili samo neki slučajevi odsustva i udaljenosti od djece. Svi oni predstavljaju teške oblike nemara i zapostavljanja djece i svaki od njih rezultira rađanjem i razvijanjem negativnih osobina kod te djece i zapadanjem istih u raznorazne nedaće, teškoće, neprilike, probleme, iskušenja i sl.

Koliko će samo ljubavi, pažnje, nježnosti, brige, zaštite, sigurnosti i zadovoljstva, nepovratno izgubiti ta djeca zbog očeve nesposobnosti da odredi prioritete???

Divni li su stihovi:

              Nije jetim ko je bez roditelja,

              Ostavljen u životu s malo od njih dvoga.

             Jetim je onaj ko oca i majku ima,

             Majka ga ne pazi, a otac nema vremena.

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.

NADIJEVANJE DJECI IMENA SA RUŽNIM ZNAČENJEM

Pored toga što je ovo velika i najočevidnija greška, ovo je i grijeh prema dijetetu koji će ono morati ispaštati čitavog života sve do smrti (pa čak i poslije jer na nišanu piše ime) ili dok ne promijeni ime.

O tome je rekao šejh Bekr Ebu-Zejd:

„Analizirao sam sve grijehe i pokuđene stvari i našao sam da se svi oni brišu iskrenim pokajanjem. Kao što islam briše sve grijehe prije njega, a najveći je, svakako, nevjerovanje, tako isto iskreno pokajanje briše grijehe za koje se čovijek iskreno i istinski pokaje kada ispuni sve uvjete pokajanja.“

Međutim, postoje greške i grijesi koji se prenose na potomke i sramotu tih grijeha potomci naslijeđuju od predaka, a ljudi ih prepričavaju među sobom kroz generacije i smiju se na njihov račun. Da bi se posljedice takvih grijeha mogle ispraviti potrebno je učiniti veliki napor i preći dugi, složeni, mukotrpni put. Razlog za to je činjenica da je taj grijeh zapisan u sva moguća dokumenta. Najočitiji takav grijeh je nadijevanje djetetu ružnog imena.

Taj očev grijeh, tj. to ime se unosi u matične knjige i dijete ga nosi kao teret od rođenja pa dokle bude određeno. To ime se evidentira u sva moguća dokumenta kojima je okružen svaki čovjek (rodni list, zdravstvenu knjižicu, školska svjedočanstva i diplome, vozačku dozvolu, ličnu kartu, pasoš itd...)

Kada dijete shvati tu očevu grešku i umori se od njegovog tereta, te odluči da je dokine mijenjajući ime, ono mora promjeniti sva dokumenta koja posjeduje. Međutim, šta da radi sa svojim uspomenama i svojim društvom koje ga je toliko godina znalo pod tim imenom i koristilo ga za zbijanje šala? Sve to su rezultati očeve „greške“ kada svome dijetetu nadije ime koje ne odobrava časni šerijat, ne podnosi arapski jezik, jezik Kur'ana, i ne prihvata zdrava ljudska priroda i razum.

Istovremeno, ovo je i najteži segment i poremećaj koji čine roditelji, zaljubljenici u stranu kulturu i običaje, prema svojoj djeci. Oni svojoj djeci nadjevaju imena pozantih nevjernika nadajući se da će i njihova djeca biti kao oni. U toj svojoj opijenosti tuđom kulturom oni su slijepi za sve ostale stvari, a pogotovo za Allahov šerijat i islamska imena.

Greške u imenima su:

1.Nadijevanje djeci haram imena,

Tu spadaju imena poput Allahovih imena koja nije dozvoljeno nadjevati stvorenjima tipa: El-Ehad, Er-Rahman, Allah, El-Halik, Es-Samed, El-Kadir itd.

Zatim tu spadaju imena koja počinju sa riječju „Abd = rob“ uz ime stvorenja, tipa: Abdun-Nebijj (vjerovjesnikov rob), Abdu-Husejn (Husejnov rob),  Abdu-Alijj (Alijin rob).

Na kraju tu spadaju imena stranog porijekla, imena nevjernika, a pogotovo ona koja su nosili žestoki neprijatelji islama i muslimana, poput: Džordž, Dejvid, Džozef, Jara, Dijana, Žaklin, itd., sve zbog toga što ta imena izražavaju želju da djeca koja ih nose budu kao te osobe.

U ovu kategoriju spadaju imena taguta (onih koji pretjeruju u zlu i prelaze sve granice) i velikih silnika i oholnika poput imena: Faraon, Karun , Haman, te svih onih koji su slični njima poput imena: Marks, Engels, Lenjin, Staljin, Frojd itd.

Nadijevanje tih imena djeci predstavlja zadovoljstvo sa tim ljudima i njihovim djelima, te ljubav prema njima, a sve to je nespojivo sa srcem istinskog razumnog vjernika.

2. Nadijevanje imena za koje pojedinci misle da su Allahu draga, a ona to nisu.

To su imena koja su po šerijatu mekruh, tj. pokuđena, poput imena: Abdul-Maksud, Abdus-Settar, Abdul-Mevdžud itd.

3. Nadijevanje imena sa ružnim značenjem.

Tu spadaju sva imena koja imaju ružno značenje i koja sama po sebi ružno zvuče. Ta imena ne mogu biti draga nijednoj ljudskoj duši i niko ne bi poželio da ih nosi. To su imena tipa: Harb (rat), Himar (magarac), Kelb (pas) itd.

4.Nadijevanje imena koja izazivaju podsmijeh kod prisutnih

5.Nadijevanje imena koja vrijeđaju ljudski ponos i dostojanstvo

6. Nadijevanje imena meleka

Imena meleka su svima manje više poznata. To su imena poput: Džibril, Mikail, Israfil itd. Ovo je posebno zabranjeno kada se radi o ženskoj djeci, jer je to poređenje sa mušricima, mnogobošcima i njihovim vjerovanjem.

7.Nadijevanje imena koja znače vjersku savršenost.

U ovu kategoriju spadaju imena poput onoga „ Bera“ što znači Uzvišena i sl.

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.