Udruženje "Most povjerenja"

Adabi traženja znanja

Islam podstiče na traženje znanja. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko se uputi putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. Neće se sastati vjernici u Allahovoj kući, čitajući Allahovu Knjigu i međusobno je proučavajući, a da se neće na njih spustiti smirenost, prekriti  ih milost, okružit ih meleci i da ih Allah neće spomenuti melecima koji su kod Njega." (Muslim, Knjiga o zikru i dovi, br.2699)

Prvo sa čime treba početi onaj koji traži znanje je donošenje valjanog nijjeta, da radi Allaha i Njegovog zadovoljstava traži znanje. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Onaj ko stiče znanje sa kojim se traži Allahovo lice, ni zbog čega drugog osim da bi dobio neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu."  (Ibn Madže, Knjiga o predgovoru, br.252)

 Treba da izučava korisne i dozvoljene nauke, a da ostavi zabranjene, kao što su: sihr, proricanje budućnosti, proizvodnja alkohola i druge zabranjene nauke koje odvraćaju od zikrullaha (spominjanja Allaha), jer  Allah dž.š. kaže: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini ... ."  (El- Beqare 102)

 A Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Allahu moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, srca koje ne strahuje, duše koja se ne zasićuje i dove koja se ne prima." (Muslim, Knjiga o zikru i utjecanju od zla onog što je radio, br.2722)

Strah od  Allaha dž.š. i ostavljanje grijeha  je prvi cilj traženja znanja. Allah dž.š kaže: "I bojte se Allaha, i Allah će vas poučiti." (El – Beqare 282)

Allahov Poslanik s.a.v.s. je  rekao: "Učite nauku, poučite se smirenosti i dostojanstvu, budite ponizni prema onome što učite i nemojte biti oholi učenjaci." (Buharija, Knjiga o dijelovima imana, br.1789)

Kada neko  postane stručan u nekoj nauci treba da krene sa poučavanjem drugih, jer je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Neka Allah da udoban život čovjeku koji čuje od mene hadis pa ga zapamti, a zatim ga prenese onako kako ga je čuo." (Ahmed, Musned Medinjana, hadis od Džubejr ibn Mut'ima br.16859)  I nije mu dozvoljeno sakriti znanje,  jer Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko bude upitan o znanju koje zna, pa ga sakrije, bit će zauzdan na Sudnjem  danu uzdama od vatre." (Ebu Davud i Tirmizi br.2573)

Treba da se čuva davanja fetvi (šerijatsko pravno rješenje o nekom problemu)  bez znanja. Ako neko  ima potrebe za izdavanjem  fetvi, a ako o određenom pitanju nema znanja, dovoljno je da kaže onome ko pita: „ Ne znam“. 

Bilježi Muslim da je Ibn-Mes'ud r.a. rekao: "O ljudi, ko nešto zna, neka o tome govori, a ko ne zna, neka kaže: 'Allah najbolje zna'. Zaista, vid znanja je da čovjek kaže za ono što ne zna: Allah najbolje zna." (Muslim, br. 2798)

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana, Grupa autora, Rijad 2010.god.

Adabi islamskog misionarstva

Islamski misionar poziva ka Allahu i dostavlja istinu opominjanjem nemarnog, podučavanjem neznalice i upućivanjem zalutalog.  Allah dž.š. kaže: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: 'Ja sam doista musliman.'  (El- Fussilet 33)

Islamsko misionarstvo  ima svoje metode i adabe kojih treba da se drži daija da bi njegova dava/misija urodila plodom. Najvažniji adabi i metode su:

1. Naoružnati se znanjem o onome u što se poziva, u tom smislu kaže Uzvišeni: "Znaj da nema boga sim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe." (Muhammed 19.)

2. Primjena onog što se naučilo, i praktikovanje onog što je  Allah dž.š. naredio, a u protivnom bit će od onih na koje se odnose riječi Uzvišenog: "O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koja djela ne prate." (Es-Saff 3) Ili: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (El- Beqare 44)   Smisao daveta je činjenje dobra i popravljanje stanja a ne da daija radi ono što drugima zabranjuje,  pa Allah dž.š. kaže  spominjući riječi Šuajba a.s.: "Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem, jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam." (Hud 88)

3. Biti blag u ophođenju sa ljudima, bez surovosti, grubosti i plahovitosti, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Olakšavajte a ne otežavajte, obveseljavajte a ne otjeravajte." (Muslim, Knjiga o džihadu i vojnom pohodu)

4. Podnositi ono što se sreće na putu daveta, kao što je inat i vrijeđanje, biti strpljiv prema onome koga poziva i ne požurivati rezultate daveta, odazivajući se riječima Uzvišenog: "Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe." (El – Ahqaf 35)

5. Uzeti ispravan metod  u davetu: ponekad pozivati mudro, ponekad lijepim savjetom i katkad lijepom raspravom, jer Uzvišeni Allah veli: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj." (En – Nahl 125)  

MUHAMMED, sallallahu alejhi ve sellem, JE GARANCIJA I SIGURNOST SVOME UMMETU

Allah, dž.š., učinio je prisustvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među ashabima, r. a., sigurnošću za ashabe da ih neće zadesiti kazna, za razliku od nekih ranijih naroda koji su bili izloženi kazni a njihov poslanik bio je živ.

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

«Allah ih nij e kaznio, jer si ti među nji ma bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti . »1

Ovaj ajet obj avljen je kada je Ebu Džehl rekao: «Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalj i patnju nesnosnu ! »2

U komentaru tog ajeta Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: «Allah, dž.š., dao je ovome ummetu dvije garancije koje ih štite od kazne, dok god su među nj ima. Jednu od tih garancija Allah, dž.š., već je uzeo Sebi (misli na Muhammeda, s.a.v.s.,), a druga garancij a ostala je među njima:

«Allah ih nij e kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.» 3

Pedale ibn Ubejd, r.a. ,pripovij eda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: «Allahov rob je siguran od Allahove kazne sve dok čini istigfar (moli Allaha za oprost grijeha) .» 4

Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: «Zvijezde su sigurnost i garancija nebesima, pa kada odu zvijezde nebesa će zadesiti ono što im se obećava. Ja sam sigurnost svoj i m ashabima, pa kada ja odem, ashabe će zadesiti ono što im je obećano. Moji ashabi su sigurnost mome ummetu, pa kada odu ashabi, moj ummet će zadesiti ono što mu je obećano.» 5

1 -El-Enfal, 33

2 -El-Enfal, 32

3 -Tefsir Ibn Kesira. 21292

4 -Ahmed

5 -Hadis bilježi Muslim.

RIJEČI KOJE JE POKUĐENO ILI ZABRANJENO IZGOVARATI

Ima riječi ili rečenica koje je zabranjeno ili pokuđeno izgovarati. Najbolji način da se to prevaziđe je stalna pažnja u govoru i pokušaj da se razmislinprije nego što se nešto kaže. Izgovaranje tih riječi može biti pokuđeno ili totalno zabranjeno.

Brojni su primjeri pokuđenih riječi koje treba izbjegavati u našem govoru.

Aiša, radijellahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: " Neka niko od vas ne kaže: 'Moja je duša postala zla.', nego neka kaže: 'Moja je duša postala gruba!" Termini lekiset/gruba i džašet ili habuset/zla, prema Hatabiju i dr. islamskim učenjacima ima isto značenje, ali termin lekiset je ljepši, pa obzirom da je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek loša i ružna imena mijenjao u lijepa i ljepša, onda nas to upućuje na zakljičak da i kada govorimo o bilo čemu, onda treba da se koristimo što ljepšim izrazima.

Tako isto, prema predajama, ne treba govoriti: To mi se gadi!, nego kazati: To mi se ne sviđa, ili to mi ne prija!

Takođe, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da se govori lijepo o vinovoj lozi od koje se proizvodi vino koje opija. Vail b. Hudžr, radijellahu anhu, prenosi predaju u kojoj Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: Nemojte govoriti za vinovu lozu da je el-kerm/plemenita, nego recite: 'Grožđe i vinova liza!', a u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu, kaže: Nemojte vinovu lozu nazivati el-kerm/plemenita, jer je el-kerm/plemenito srce vjernika!

Hattabi, tumačeći ovaj hadis, kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobojao da ljepota tog imena ne podstakne vjernike na konzumiranje vina. Zato je zabranio nazivati ga takvim imenom!

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozoravao ljude da izbjegavaju izgovaranje riječi u kojima se tretira propast ljudi, kao što se navodi u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u kome se kaže: Kada čovjek kaže: 'Ljudi su propali!, on je onaj koji je najviše propao!

Pod tim se, po islamskoj ulemi, misli na čovjeka koji druge smatra grešnim i lošijim od sebe, pa se može desiti da se uzoholi i uzdigne iznad ostalih, a to je izuzetno loša osobina. S druge, pak, strane, to je znak da on čini još veći grijeh od njih, a to je da ispituje, istražuje i širi njihove mahane.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, takođe, zabranio da se licemjerima obraćamo lijepim riječima kak bismo zadovoljili njihovu sujetu ili kako bismo im se umilili radi naših interesa, kao što je praksa nekih današnjih muslimana. Burejde, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno upozorio na to: Nemojte licemjera oslovljavati siječju 'gospodine', pa makar i bio ugledan, jer ćete tako rasrditi Gospodara!

Takođe, zabranio je govoriti: Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek., već se može kazati: Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek., kao i: Kiša nam je pala zbog položaja zvijezda. Ako to čovjek izgovori iz nehata – čini grijeh, a ako vjeruje u to što govori – postaje nevjernik. Isto tako, zabranjeno je reći: Ako uradiš to i to, onda sam ja jevrej ili kršćanin ili... onda ja nemam sa islamom ništa. Ako to izgovori neki musliman, pri punoj svijesti i bude u vezi s tim ozbiljan – prestaje biti musliman i smatra se odmetnikom od vjere.

Posebno je vrlo opasno ljude etiketirati kao nevjernike, što je, nažalost, masovna pojava među muslimanima danas. Na taj rizik i opasnu pojavu kao rezultat naše brzopletosti i aktiviranja malog organa – jezika, upozorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji koju prenosi Ibn Omer, radijellahu anhuma,: Kada čovjek nekome kaže: 'Nebjerniče!', jedan od njih je nevjernik. Ako ne bude u pravu, te će se riječi vratiti na njega!

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)

PROKLINJANJE

Jedan od produkata našeg jezika je i proklinjanje, koje je islamom izričito zabranjeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vjernika jasno definirao, u hadisu Abdullaha b. Mesuda, radijellahu anhu,: "Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio u predanju Semure b. Džunduba, radijellahu anhu, da jedni druge proklinjemo, rekavši: "Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti džehennemom."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaprijetio onima koji proklinju da neće imati mogućnosti zagovorništva niti svjedoćenja na Danu sudnjem. U predanju Ebud-Derdaa, radijellahu anhu, jasno se naglašava: "Oni koji puno proklinju neće biti na Sudnjem danu svjedoci niti zagovarači."

Pogotovo prijatelj ne smije imati osobinu proklinjanja, kao što Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu,: "Prijatelj ne treba biti onaj koji proklinje."

Proklinjanje nekoga ko nam je prijatelj i koga volimo u svakom slučaju će nam donijeti štetu. Ako onaj koga proklinjemo to zasluži i ta kletva ga stigne, kasnije ćemo žaliti za tim. Ako, pak, ne bude zaslužio tu kletvu, ona će se vratiti nama, i, opet, ćemo žaliti. To se posebno odnosi na naše proklinjanje djece. Roditelj, nažalost, to u ljutnji izrekne, a kasnije, kada se ta kletva i proklinjanje ostvari, žali i kaje se do kraja života. Otuda se čuvanje jezika od takve vrste aktivnosti doima, istinski, mudrim i pohvalnim.

Pogotovo kada se zna da je proklinjanje vjernika Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio sa njegovim ubistvom, što na najeklatantniji način ilustrira tu ružnu osobinu, koja je produkt naših jezika. Sabit b. Dahhak prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: "Proklinjanje vjernika je kao njegovo ubistvo."

Sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je izbjegavao proklinjanje, pa čak i idolopoklonika, kao što prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da su jednom prilikom neki predlagali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,: "Prokuni idolopoklonike!, na šta je on dostojanstveno odgovorio: "Ja nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost."

Koliko je opasno proklinjati neku osobu, pogotovo ako ona to nije zaslužila, najbolje potvrđuju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, izjave u kojima se izričito kazuje da će neopravdana kletva stići onoga ko proklinje, a ne onoga kojeg neko proklinje. To je još jedan argument koji ide u prilog potrebi ozbiljnijeg i odgovornijeg pristupa ovom problemu. Tako u predanju Ibn Abbasa, radijellahu anhu, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, jasno ističe: "Ko prokune nekoga, a on to ne zaslužuje, to se prokletstvo vrati na onoga ko ga je izrekao."

Fascinantan je opis samog procesa kojim proklinjanje dolazi do onoga ko ga je izrekao i njegove, uistinu, zanimljive putanje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tu putanju kletve detaljno opisao u predanju Ebud-Derdaa, radijellahu anhu,: "Kada čovjek nešto prokune, to se prokletstvo uzdigne ka nebu, pa se pred njim zatvore nebeske kapije, a zatim se vrati prema zemlji, pa se pred njim zatvore i zemaljske kapije, a onda krene desno i lijevo i kada ne nađe nikakvog izlaza, krene prema onome ko je proklet i spusti se na njega, ako je on to zaslužio, a ako nije, vrati se na onoga ko ga je izrekao."

Koliko je opasno proklinjanje najbolje će ilustrirati dva hadisa koje bilježi Imam Muslim u kojima se jasno uočava da nemamo pravo koristiti ono što smo prokleli.

Imran b. Husajn, radijellahu anhu, kazuje: "Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na jednom od svojih putovanja, deva jedne ensarijke se uzjogunila, pa ju je ona proklela. Kada je to čuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Skinite opremu sa ove deve i pustite je, jer je ona prokleta." Imran, ashab koji prenosi ovaj hadis, prisjećajući se toga događaja, kaže: "Kao da sad gledam u tu devu kako slobodno luta, a niko od ljudi ne želi da je uhvati."

Ebu Berze El-Eslemi, radijellahu anhu, pripovjeda: Neka djevojka je jahala na devi koja je nosila prtljag drugih ljudi. Kada je bila u blizini Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prolazivši kroz neki klanac, deva se uzjogunila, pa djevojka reče: "Stani! Allahu, prokuni je!" Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "S nama neće putovati deva koja je prokleta."

U dva spomenuta slučaja radi se o devi, ali analogno tome, sve što prokunemo ne bi trebalo koristiti. U našim uvjetima to može biti i automobil, koji sljed kvara, obično čovjek prokune, pa ukoliko to učini – ima li ga pravo više koristiti? Otuda je, vrlo bitan oprez i svjesno čuvanje jezika od te vrste angažmana!!!

Treba, na kraju, spomenuti da je, prema islamskim učenjacima, strogo zabranjeno proklinjanje muslimana koji ne čini grijeh zbog kojeg zaslužuje da bude proklet. Međutim, dozvoljeno je općenito proklinjati one koji imaju neke osobine zbog kojih zaslužuju da budu proklinjani, npr. Dozvoljeno je kazati: "Da Allah prokune nasilnike!; Da Allah prokune onoga koji čini to i to!; Da Allah prokune nevjernike!" i sl.

Neki smatraju da nije grijeh prokleti imenom i prezimenom one koji čine neki očiti grijeh, dok imam Gazali to smatra zabranjenim, izuzev onih za koje zasigurno znamo da su umrli kao nevjernici, poput faraona, Hamana, Ebu Džehla i njima sličnih. To je zbog toga što je proklinjanje udaljavanje od Allahove milosti, a mi ne znamo na čemu je umro grešnik ili nevjernik. Što se tiće, pak, onih koje je poimenično prokleo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njih je dozvoljeno proklinjati, jer je on zasigurno znao da su te osobe umrle kao nevjernici. Ukoliko je osoba nevjernik danas, ne znaći da će biti i sutra, pa kako možemo prokleti muslimana?! Dozvoljeno je jedino reći: "Allah ga prokleo ako umre kao nevjernik, a Allah ga poštedio Svog prokletstva ako umre kao musliman."