Udruženje "Most povjerenja"

Adabi ophođenja sa nevjernicima

Vid potpunosti islama  je u tome što nam je pojasnio  način ophođenja muslimana sa nevjernicima, a sastoji se u sljedećem:

1. Ne odobrava i nije zadovoljan sa njegovim nevjerstvom, jer  zadovoljstvo kufrom je sam kufr.

2. Prezire ga Allahovim prezirom, jer ljubav i mržnja su  u ime Allaha. Sve dok ga Allah zbog njegova nevjerstva prezire, i musliman  je dužan, u ime Allaha da ga prezire.

3. Ne uzima ga za prijatelja i prema njemu ne pokazuje naklnost, jer Allah dž.š. kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike pored vjernika." (Ali Imran 28.)    "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima koji se  Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar oni bili, očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi." (El – Mudžadele 22)

4. Prema njemu pravedno postupa i čini mu dobro, ukoliko se ne bori protiv islama i muslimana.  "Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravični."  (El – Mumtehine 8.)

5. Muslimanu je dozvoljeno jesti njegovu hranu i primiti od njeg hediju, ako je kitabija (kršćanin ili jevrej).  "Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela, i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena." (El – Maide 5.) Prenosi se u  vjerodostojnom hadisu da je Poslanik s.a.v.s. bio pozvan na gozbu kod jevreja u Medini, pa se odazvao pozivu i jeo ono što mu je ponuđeno.

6. Nije dozvoljeno udavati vjernice za kitabije, jer je Uzvišeni zabranio vjernici da se uda za nevjernika, uopćeno: "One njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni (tj. mnogobošci)."  (El – Mumtehine 10)

 "Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice, uistinu je robinja vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici." (El – Bekare 221)

 "Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela, i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena, i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se s njima oženite, a ne da sa njima blud činite i da ih za prilježnice uzmete." (El – Maide 5)

7. Kako postupiti prilikom miješanja sa kitabijama i susretanja sa njima, pojašnjeno nam je kroz hadise:

-  Kada kihne i zahvali Allahu, treba mu kazati: Jehdikumullahu ve juslihu balekum! (Allah vas uputio i popravio vam vaše stanje!), a ne treba mu kazati: Jerhamukellahu!, jer se dešavalo da su jevreji namjerno kihali pred Allahovim Poslanikom s.a.v.s. nadajući se da će im odgovoriti riječima: Jerhamukellahu! (Allah vam se smilovao) Međutim, Poslanik s.a.v.s.  im je govorio: Jehdikumullahu ve juslihu balekum! (Ahmed, Musned Kufijin, hadis od Ebu Muse 19920)

-  Ne nazivati mu prvi selam, kada se sretne sa njim, a ako on njega poselami, otpozdraviti mu riječima: Ve alejkum! (I vama!), jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada vas poselame sljedbenici Knjige, recite im: 'Ve alejkum!'" (Buharija, Knjiga o traženju dopuštenja)

-Ne ostavljati mu sredinu puta,  jer se to smatra iskazivanjem počasti i poštovanja. Poslanik s.a.v.s. je rekao : "Nemojte prvi jevrejima i kršćanima nazivati selam, a kada nekog od njih na putu sretnete, natjerajte ga na njegov tješnji dio." (Buharija, Knjiga o traženju dopuštenja)

- Musliman se ponosi onim što mu je vjerom propisano (npr.odjećom) i  ne oponaša nevjernika u onom što nije nužno, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko oponaša neki narod, on  je od njih." (Ebu Davud, Knjiga o odjevanju)    Nastoji da se razlikuje od njega i da ima drugačiju odjeću, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Razlikujte se od mušrika (mnogobožaca). Puštajte brade i podrezujte brkove." (Muslim, Knjiga o čistoći)

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana 

17- 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-          Koji je povod bitke zvane Benu Kajnaka?

Povod bitke Bunu Kajnaka je kršenje ugovora Jevreja koji su imali s Allahovim Poslanikom, a.s., i javno nasilje i vrijeđanje muslimana.

-          Ko je nosio bajrak muslimana u Bici Benu Kajnaka?

Bajrak muslimana u toj bici je nosio Hamza ibn Abdul-Muttalib.

-          Kako se završila Bitka Benu Kajnaka?

Allahov Poslanik, a.s.,je opkolio Jevreje u njihovim utvđenjima 15-te noći, a Allah, dž.š., je u njihova srca ulio strah, te su se predali.

-           Kada se dogodila Bitka nd Uhudu?

Bitka na Uhudu se dogodila 7. ševala 3. godine po hidžri.

-          Koliki je bio broj muslimanske vojske, a koliko nevjernicke u Bici na Uhudu?

Broj muslimanske vojske je bio 700, a nevjerničke 3.000 boraca.

-          Kako se zvao munafik koji se povukao, zajedno s još 300 munafika, iz redova muslimanske vojske opravdavajući se pričom da neće biti borbe s nevjernicima i suprotstavljajući se borbi izvan Medine govoreći: pokorili su se Allahovom Poslaniku kao mala djeca koja nemaju svog mišljenja i odbili moje zapovjedi?

Munafik se zvao Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, a to je radio želeći izazvati zbunjenost i uznemirenje u redovima muslimanske vojske kako bi im ' srušio borbeni duh.

-          Kako je Allahov Poslanik, a.s., podijelio muslimansku vojsku na Uhudu?

Allahov Poslanik, a.s., ih je podijelio u tri grupe:

1.       Eskadron (bataljon) muhadžira, čiji bajrak je nosio Musab ibn Umejr, r.a.

2.       Eskadron (bataljon) ensarijskog plemena El-Evs, čiji bajrak je nosio Usejd ibn Hudajjir, r.a.

3.       Eskadron (bataljon) ensarijskog plemena El-Hazredž, čiji bajrak je nosio Habab ibn Munzir, r.a.

-          Zašto Allahov Poslanik, a.s., nije dozvolio nekim ashabima da im se pridruže na Uhudu i koliki je njihov broj?

Nije im dozvolio, jer su bili maloljetnji (djeca), a to su bili: Abdullah ibn Omer, Zejd ibn Sabit, Usame ibn Zejd, Zejd ibn Erkam, Ebu Seid El-Hudri. Bilo je 14 dječaka, Allah bio zadovoljan njima.

-          Koje upravljao nevjerničkom vojskom na Uhudu?

Generalno je upravljao Ebu Sufjan ibn Harb, a vođa konjanika su bili Halid ibn Velid i Ikrime ibn Ebi Džehl.

-          Koji je uzrok preokreta toka bitke?

Razlog poraza muslimana na Uhudu je bio prekršaj strijelaca koji su se oglušili o zapovjedi Allahovog Poslanika, a.s., napuštanjem svojih mjesta.

-          Koju pouku su uzeli muslimani iz Bitke na Uhudu?

Pouka koju su muslimani uzeli iz Bitke na Uhudu je pokornost Allahovom Poslaniku, a.s., i slijeđenje njegovih naredbi.

-          Šta je bilo najteže čemu su muslimani bili izloženi na Uhudu?

Najteže čemu su muslimani bili izloženi je glasina o ubistvu Allahovog Poslanika, a.s.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović

Pusti budućnost da dođe

"Ono što je Allah odredio — dogodit će se; zato to ne požurujte!" (En‐Nahl, )

1) Čovječe, ne prizivaj događaje, zar želiš da dijete umre prije nego što se rodi? Zar hoćeš da plod ubereš prije nego što sazrije? Sutra je neizvjesno, nestvarno. Ono ne postoji, nema boje ni okusa. Zašto se onda toliko zaokupljamo njime, bojimo se njegove nesreće i onoga što se treba zbiti? Očekujemo da će ono doći s puno nedaća, a ne znamo šta stoji između nas i sutra i da li ćemo ga doživjeti. A šta ako nam ono nosi radost i sreću? Najhitnije jeste shvatiti da sutra pripada svijetu nepoznatog i da još nije stiglo na Zemlju. Nije na nama da gradimo ćuprije kako bi do njega došli. A ko zna, možda ćemo pred ćuprijom zastati, možda će se ona srušiti prije nego što do cilja stignemo, ili ćemo je pak sigurni preći:

Šerijatski je nedozvoljeno pretvarati naš mozak u veliki prostor za razmišljanje o budućnosti, iščitavanje knjige svijeta nepoznatog i nedaća koje bi nas mogle zadesiti. Naime, to je duga nada koju zdrav razum ne voli jer se u njoj krije propast. Većina današnjeg svijeta u svojoj budućnosti očekuje glad, siromaštvo, bolesti, oskudicu i nedaće, a sve su ovo lekcije iz šejta‐nove škole.

"Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve." (El‐Bekara, 268)

Većina ovih ljudi plaču jer mnogi od njih misle kako će sutra biti gladni, oboljeti za godinu i da će svijet skončati nakon stotinu godina. Onaj čiji je život u rukama nekog drugog ne treba razmišljati kako će on nestati. Onaj koji ne zna kada će umrijeti nema pravo da se bavi nečim što ne postoji.

Pusti budućnost da ti dođe. Ne raspituj se o njoj, ne očekuj njen napad, jer trebaš biti okupiran ovim danas.

Zaista se ne mogu načuditi onima koji padaju u brige zbog dana čije sunce ih nije ogrijalo, čije svijetlo nisu vidjeli. Zato se dobro čuvajte duge nade.

 Ne Tuguj, Aid El Karni 

RIJEČI KOJE JE POKUĐENO ILI ZABRANJENO IZGOVARATI

Ima riječi ili rečenica koje je zabranjeno ili pokuđeno izgovarati. Najbolji način da se to prevaziđe je stalna pažnja u govoru i pokušaj da se razmislinprije nego što se nešto kaže. Izgovaranje tih riječi može biti pokuđeno ili totalno zabranjeno.

Brojni su primjeri pokuđenih riječi koje treba izbjegavati u našem govoru.

Aiša, radijellahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: " Neka niko od vas ne kaže: 'Moja je duša postala zla.', nego neka kaže: 'Moja je duša postala gruba!" Termini lekiset/gruba i džašet ili habuset/zla, prema Hatabiju i dr. islamskim učenjacima ima isto značenje, ali termin lekiset je ljepši, pa obzirom da je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek loša i ružna imena mijenjao u lijepa i ljepša, onda nas to upućuje na zakljičak da i kada govorimo o bilo čemu, onda treba da se koristimo što ljepšim izrazima.

Tako isto, prema predajama, ne treba govoriti: To mi se gadi!, nego kazati: To mi se ne sviđa, ili to mi ne prija!

Takođe, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da se govori lijepo o vinovoj lozi od koje se proizvodi vino koje opija. Vail b. Hudžr, radijellahu anhu, prenosi predaju u kojoj Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: Nemojte govoriti za vinovu lozu da je el-kerm/plemenita, nego recite: 'Grožđe i vinova liza!', a u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu, kaže: Nemojte vinovu lozu nazivati el-kerm/plemenita, jer je el-kerm/plemenito srce vjernika!

Hattabi, tumačeći ovaj hadis, kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobojao da ljepota tog imena ne podstakne vjernike na konzumiranje vina. Zato je zabranio nazivati ga takvim imenom!

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozoravao ljude da izbjegavaju izgovaranje riječi u kojima se tretira propast ljudi, kao što se navodi u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u kome se kaže: Kada čovjek kaže: 'Ljudi su propali!, on je onaj koji je najviše propao!

Pod tim se, po islamskoj ulemi, misli na čovjeka koji druge smatra grešnim i lošijim od sebe, pa se može desiti da se uzoholi i uzdigne iznad ostalih, a to je izuzetno loša osobina. S druge, pak, strane, to je znak da on čini još veći grijeh od njih, a to je da ispituje, istražuje i širi njihove mahane.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, takođe, zabranio da se licemjerima obraćamo lijepim riječima kak bismo zadovoljili njihovu sujetu ili kako bismo im se umilili radi naših interesa, kao što je praksa nekih današnjih muslimana. Burejde, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno upozorio na to: Nemojte licemjera oslovljavati siječju 'gospodine', pa makar i bio ugledan, jer ćete tako rasrditi Gospodara!

Takođe, zabranio je govoriti: Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek., već se može kazati: Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek., kao i: Kiša nam je pala zbog položaja zvijezda. Ako to čovjek izgovori iz nehata – čini grijeh, a ako vjeruje u to što govori – postaje nevjernik. Isto tako, zabranjeno je reći: Ako uradiš to i to, onda sam ja jevrej ili kršćanin ili... onda ja nemam sa islamom ništa. Ako to izgovori neki musliman, pri punoj svijesti i bude u vezi s tim ozbiljan – prestaje biti musliman i smatra se odmetnikom od vjere.

Posebno je vrlo opasno ljude etiketirati kao nevjernike, što je, nažalost, masovna pojava među muslimanima danas. Na taj rizik i opasnu pojavu kao rezultat naše brzopletosti i aktiviranja malog organa – jezika, upozorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji koju prenosi Ibn Omer, radijellahu anhuma,: Kada čovjek nekome kaže: 'Nebjerniče!', jedan od njih je nevjernik. Ako ne bude u pravu, te će se riječi vratiti na njega!

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)

PROKLINJANJE

Jedan od produkata našeg jezika je i proklinjanje, koje je islamom izričito zabranjeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vjernika jasno definirao, u hadisu Abdullaha b. Mesuda, radijellahu anhu,: "Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio u predanju Semure b. Džunduba, radijellahu anhu, da jedni druge proklinjemo, rekavši: "Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti džehennemom."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaprijetio onima koji proklinju da neće imati mogućnosti zagovorništva niti svjedoćenja na Danu sudnjem. U predanju Ebud-Derdaa, radijellahu anhu, jasno se naglašava: "Oni koji puno proklinju neće biti na Sudnjem danu svjedoci niti zagovarači."

Pogotovo prijatelj ne smije imati osobinu proklinjanja, kao što Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu,: "Prijatelj ne treba biti onaj koji proklinje."

Proklinjanje nekoga ko nam je prijatelj i koga volimo u svakom slučaju će nam donijeti štetu. Ako onaj koga proklinjemo to zasluži i ta kletva ga stigne, kasnije ćemo žaliti za tim. Ako, pak, ne bude zaslužio tu kletvu, ona će se vratiti nama, i, opet, ćemo žaliti. To se posebno odnosi na naše proklinjanje djece. Roditelj, nažalost, to u ljutnji izrekne, a kasnije, kada se ta kletva i proklinjanje ostvari, žali i kaje se do kraja života. Otuda se čuvanje jezika od takve vrste aktivnosti doima, istinski, mudrim i pohvalnim.

Pogotovo kada se zna da je proklinjanje vjernika Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio sa njegovim ubistvom, što na najeklatantniji način ilustrira tu ružnu osobinu, koja je produkt naših jezika. Sabit b. Dahhak prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: "Proklinjanje vjernika je kao njegovo ubistvo."

Sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je izbjegavao proklinjanje, pa čak i idolopoklonika, kao što prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da su jednom prilikom neki predlagali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,: "Prokuni idolopoklonike!, na šta je on dostojanstveno odgovorio: "Ja nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost."

Koliko je opasno proklinjati neku osobu, pogotovo ako ona to nije zaslužila, najbolje potvrđuju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, izjave u kojima se izričito kazuje da će neopravdana kletva stići onoga ko proklinje, a ne onoga kojeg neko proklinje. To je još jedan argument koji ide u prilog potrebi ozbiljnijeg i odgovornijeg pristupa ovom problemu. Tako u predanju Ibn Abbasa, radijellahu anhu, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, jasno ističe: "Ko prokune nekoga, a on to ne zaslužuje, to se prokletstvo vrati na onoga ko ga je izrekao."

Fascinantan je opis samog procesa kojim proklinjanje dolazi do onoga ko ga je izrekao i njegove, uistinu, zanimljive putanje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tu putanju kletve detaljno opisao u predanju Ebud-Derdaa, radijellahu anhu,: "Kada čovjek nešto prokune, to se prokletstvo uzdigne ka nebu, pa se pred njim zatvore nebeske kapije, a zatim se vrati prema zemlji, pa se pred njim zatvore i zemaljske kapije, a onda krene desno i lijevo i kada ne nađe nikakvog izlaza, krene prema onome ko je proklet i spusti se na njega, ako je on to zaslužio, a ako nije, vrati se na onoga ko ga je izrekao."

Koliko je opasno proklinjanje najbolje će ilustrirati dva hadisa koje bilježi Imam Muslim u kojima se jasno uočava da nemamo pravo koristiti ono što smo prokleli.

Imran b. Husajn, radijellahu anhu, kazuje: "Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na jednom od svojih putovanja, deva jedne ensarijke se uzjogunila, pa ju je ona proklela. Kada je to čuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Skinite opremu sa ove deve i pustite je, jer je ona prokleta." Imran, ashab koji prenosi ovaj hadis, prisjećajući se toga događaja, kaže: "Kao da sad gledam u tu devu kako slobodno luta, a niko od ljudi ne želi da je uhvati."

Ebu Berze El-Eslemi, radijellahu anhu, pripovjeda: Neka djevojka je jahala na devi koja je nosila prtljag drugih ljudi. Kada je bila u blizini Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prolazivši kroz neki klanac, deva se uzjogunila, pa djevojka reče: "Stani! Allahu, prokuni je!" Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "S nama neće putovati deva koja je prokleta."

U dva spomenuta slučaja radi se o devi, ali analogno tome, sve što prokunemo ne bi trebalo koristiti. U našim uvjetima to može biti i automobil, koji sljed kvara, obično čovjek prokune, pa ukoliko to učini – ima li ga pravo više koristiti? Otuda je, vrlo bitan oprez i svjesno čuvanje jezika od te vrste angažmana!!!

Treba, na kraju, spomenuti da je, prema islamskim učenjacima, strogo zabranjeno proklinjanje muslimana koji ne čini grijeh zbog kojeg zaslužuje da bude proklet. Međutim, dozvoljeno je općenito proklinjati one koji imaju neke osobine zbog kojih zaslužuju da budu proklinjani, npr. Dozvoljeno je kazati: "Da Allah prokune nasilnike!; Da Allah prokune onoga koji čini to i to!; Da Allah prokune nevjernike!" i sl.

Neki smatraju da nije grijeh prokleti imenom i prezimenom one koji čine neki očiti grijeh, dok imam Gazali to smatra zabranjenim, izuzev onih za koje zasigurno znamo da su umrli kao nevjernici, poput faraona, Hamana, Ebu Džehla i njima sličnih. To je zbog toga što je proklinjanje udaljavanje od Allahove milosti, a mi ne znamo na čemu je umro grešnik ili nevjernik. Što se tiće, pak, onih koje je poimenično prokleo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njih je dozvoljeno proklinjati, jer je on zasigurno znao da su te osobe umrle kao nevjernici. Ukoliko je osoba nevjernik danas, ne znaći da će biti i sutra, pa kako možemo prokleti muslimana?! Dozvoljeno je jedino reći: "Allah ga prokleo ako umre kao nevjernik, a Allah ga poštedio Svog prokletstva ako umre kao musliman."