-
-
Uzvišeni Allah kaže: "Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: 'Mi smo vama poslani!' - 'Vi ste ljudi kao i mi' - oni odgovoriše - 'Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!' 'Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani' -rekoše oni - 'i dužni smo samo da jasno obznanimo.' Oni rekoše: 'Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas.' 'Uzrok vaše nesreće je s vama!' - rekoše oni. 'Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste n arod koji svaku granicu zla prelazi.' I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: '0 narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!' I reći će se: 'Uđi u Džennet!' - a on će reći: 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!' I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili. Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli." (Jasin,13.- 29.)
Abdullah ibn Abbas, Ka'b El-Ahbar i Vehb ibn Munebbih prenose kazivanje o gradu koji se naziva Antiohija (Antakija) , kojom je vladao kralj Antioh, sin Antiohov. Kralj bijaše obožavao idole. Uzvišeni Allah mu je poslao tri poslanika kojima se on oštro suprostavio. Poslanici su bili: Sadik, Masduk i Šalom. Sasvim je očigledno da su oni bili poslanici poslani od Svemogućeg Allaha. Katada tvrdi da su oni bili izaslanici poslani od Isa, a. s. Isto mišljenje zastupa IbnDžerir, preko Vehba, od Ibn-Sulejmana, od Šu'ajba ElDžiba' ia, koji je dodao da su se ti poslanici zvali Šimun, Junus i Pavle, a grad se zvao Antiohija. Ovo mišljenje je bez utemeljenja, zato što je narod Antiohije, kada je primio tri izaslanika Isaa, a. s. , odmah u njega povjerovao. Zbog toga j e Antiohija bila jedan od prva četiri grada u kojima su bili kršćanski patrijarsi. Ova četiri grada bila su: Antiohija, Jerusalem, Aleksandrija i Rim. Kako bilo, stanovnici ovih gradova nisu bili uništeni, dok je narod grada spomenutog u navedenim kur'anskim ajetima bio potpuno uništen, nakon ubijanja njihovih drugova koje je Allah poslao da ih opomenu. Uzvišeni Allah kaže: "Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli." (Jasin, 29.) Ne postoji kontradiktornost između dva tumačenja, u slučaju da su tri Allahova poslanika poslana ranijim stanovnicima Antiohije, koji su im se suprostavili, zbog čega su potpuno uništeni. Zatim je njihova zemlja bila ponovo naseljena i, za života Isaa, a. s., novi stanovnici su povjerovali u njegova tri izaslanika.
Tvrdnja da je kazivanje spomenuto u Kur'anu Veličanstvenom ono o izaslanicima Isaa, a.s., sasvim je besmisleno i neutemeljeno. Očigledno, kontekst pokazuje da su oni bili poslanici poslani od Svemogućeg Allaha. Uzvišeni Allah kaže: "Navedi im kao pouku", tj. svome narodu, o Muhammede, "stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim" , tj. Mi smo ih pomogli trećim poslanikom, "pa rekoše: 'Mi smo vama poslani!' " Stanovnici grada su kazali da su poslanici samo ljudi i ostavili su po strani mogućnost da je Uzvišeni Allah mogao poslati ljudska bića kao Svoje poslanike ljudskom rodu. Poslanici su izjavili da Allah zna da su oni njima poslani, a, kada bi oni Njemu slagali, On bi im sigurno dao najoštriju moguću kaznu. "I dužni smo samo da jasno obznanimo", tj. ono sa čim su poslani; i uputa i obmana su u rukama Svemogućeg Allaha, Jedinog.· "Oni rekoše: 'Mi slutimo da nam nesreću donosite' ", tj. sa onim što nam donosite. "Ako se ne okanite, kamenovaćemo vas", ružnim riječima, a i kamenjem, "i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas", tj. prijetili su im da će im nanijeti poniženje (ružnim riječima) i ubiti ih (kamenovanjem do smrti)." 'Uzrok vaše nesreće je s vama!' - rekoše oni" , tj. j ako će vam naškoditi. "Zar zato što ste opomenuti?", tj. zato što vas mi podsjećamo uputom i njoj vas pozivamo, vi nam prijetite ubistvom i nanošenjem poniženja? "Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi", tj. prelazite svaku granicu činjenjem svih vrsta grješnih djela i neposlušnošću Allahu. Uzvišeni Allah kaže: "l s kraja grada žurno dođe jedan čovjek", da potpomogne poslanike i da posvjedoči svoju vjeru u njih, "i reče: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!' ", tj. oni vas pozivaju potpunoj istini ne tražeći od vas ni plaću, niti nagradu za sebe. Zatim ih je pozvao da obožavaju Allaha Jedinog i da ne obožavaj u osim Njega ono što im ne može ništa učiniti ni na ovom, ni na budućem svijetu. "A ja bih tada bio u pravoj zabludi" , tj. ako bih odbacio vjerovanje u Allaha i obožavao bilo šta osim Njega. Zatim je vjernik rekao troj ici poslanika: "Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!", tj. trebate čuti moje svjedočenje i biti svjedoci ovome pred vašim Gospodarem. Ili: "Narode moj! Slušajte moju izjavu o vjeri u ove poslanike!" Zbog toga ga je narod ubio, ili kamenovanjem do smrti, ili udarcima, ili iznenadnim napadom na njega.
Prenosi Ibn-Ishak svojim lancem prenosilaca, od Abdullaha ibn Mes'uda, da je narod gazio preko njegovog tijela dok mu nije slomljen vrat. Prenosi Es-Sevri od Asima El-Ahvala, od Ebu-Medžleza da kaže: " Ime tog vjernika je bilo Habib ibn Murri, za koga se priča da je bio stolar, ili užar, ili obućar. Takoder se kaže da je obavljao svoje vjerske obrede u jednoj osamljenoj pećini. Abdullah ibn Abbas, r. a., kaže: "To je bio Habib, stolar koji je obolilo od lepre. On je bio milosrdan, ali je na kraju ubijen od ruku svoga vlastitoga naroda." Zatim , Uzvišeni Allah kaže: "Uđi u Džennet!", tj. kada je ubijen od svoga naroda, Uzvišeni Allah ga je primio u Džennet. Kada je vidio zadovoljstva i užitke u njemu, rekao je: "Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!", tj. da vjeruje u ono što sam ja povjerovao i da tako dobije ono šta sam ja zadobio. Ibn-Abbas, r. a. , je rekao: "Savjetovao je svoj narod tokom svoga života govoreći: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani', a nakon svoje smrti: 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!' Katade je rekao: "Vjernik uvijek daje savjet zato što on vidi nagrade date od Allaha." 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!', tj. on je želio da njegov narod zna počast koju mu je Allah dodijelio. Katade dodaje: "Tako mi Allaha! Allah nije osudio, pa čak nije ni prekorio taj narod nakon njegovog ubistva (čovjeka koji je vjerovao) , 'samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.' " Uzvišeni Allah kaže: "Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili", tj. Svemogućem Allahu nije bilo potrebno da protiv njih šalje vojsku sa neba da bi osvetio poslanike. Mudžahid i Katade kažu: "Ovo znači da im Allah nije poslao drugu Poruku." lbn-Džerir kaže: "Prvo tumačenje izgleda podesnije, zato što Uzvišeni Allah kaže nakon ovoga: 'niti smo to ikada činili', tj. Allahu nije bilo potrebno da šalje vojsku da ih kazni, kada su se usprotivili Njegovim poslanicima i ubili Njegovog vjernika, 'samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.' " Komentatori su rekli: "Uzvišeni Allah je poslao Džebra'ila, a. s., koji je iščupao kapije njihovog grada i ispustio samo jedan krik. 'Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.', tj. oni su ostali tihi, nepomični i mrtvi." Konačno, sve ovo pokazuje da grad, spomenut u ovim kur'anskim ajetima, nije bio Antiohij a, zato što su stanovnici Antiohije vjerovali u Svemogućeg Allaha i slijedili izaslanike Isaa, a. s. Štaviše, za Antiohiju se kaže da je bio prvi grad koji je posvjedočio vjeru u Isaa, a. s.
