Udruženje "Most povjerenja"

Mnogobrojnost problema među roditeljima i kontradiktornosti u porodici

U svim slučajevima gdje su među roditeljima prisutni stalni međusobni konflikti pred djecom, djeca će ponijeti trajni crni trag u svojoj svijesti. 

Šta mislite kako se osjeća dijete dok gleda kako mu otac viče i urla na majku ili još gore kako je krvnički udara i maltretira? 

Šta mislite kako se osjeća dijete dok gleda kako mu majka laže ocu i kako ga potkrada i vara sa drugim?

Nema sumnje da će sve te loše uspomene naći pogodno mjesto u dječijoj duši i da će tu zapaliti svoje vatre. U dubini svoje duše dijete će ostati pusto, a na mjesto osjećajnosti, nježnosti, samilosti i plemenitosti u njegovom srcu će doći zlo, pakost, mržnja i neprijateljstvo prema svima.

Primjeri kontradiktornosti  u porodici nisu ništa manje mnogobrojni i uočljivi nego i ostale greške. Koliko samo puta roditelji savjetuju djecu da budu iskrena, a djeca znaju da oni sami često lažu, ili da budu odgovorni i savjesno izvršavaju sve obaveze i dužnosti, a oni sami to nikada ne čine.

U najčešćem slučaju roditelji koji puše cigarete savjetuju svoju djecu da to nikada ne čine!?             Nije poruka ovih tekstova da roditelji ne trebaju savjetovati svoju djecu za stvari koje sami ne čine.  Roditelji su dužni savjetovati svoju djecu u svemu, pa makar u nekim stvarima bili i nedosljedni. 

Želi se ukazati na to da roditelji prilikom savjetovanja moraju biti krajnje mudri i oprezni, jer kontradiktornost između dijela i govora briše svaki pozitivni trag savjeta.

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.

 

Unajmljivanje kućnih pomoćnica i odgajateljica radi brige o djeci

Ovo je danas široko rasprostranjena praksa, pogotovo u porodicama gdje su i otac i majka zaposleni. Ovo može biti vrlo zahvalna stvar i isto tako, pa i više, opasna i kobna po djecu.                           Zahvalna u slučajevima kada roditelji pronađu pravu osobu za to, osobu koja posjeduje sve potrebne kvalitete, te duhovne i moralne vrijednosti.                                                                                                        Međutim, ako se roditelji prevare u izaberu osobu koja je psihički nestabilna, moralno degradirana i uz sve to i nevjernik, onda ta greška može  rezultirati potpunim iskvarivanjem i degradiranjem djece.

Uticaj tih osoba na djecu je dokazano veliki i zbog toga se mora biti maksimalno oprezno u njihovom izboru. Pogrešna osoba može, u pravom smislu, upropastiti djecu u svakom pogledu.

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.

Kazivanje o Hajferu

Uzvišeni Allah kaže: "A kada je Musa rekao narodu svome: 'Allah vam naređuje da zakoljete kravu", - oni upitaše: 'Zbijaš li ti to s nama šalu' - 'Ne dao mi Allah da budem neznalica!' - reče on. 'Zamoli Gospodara svoga, u naše ime', - rekoše - 'da nam objasni kojih godina ona treba biti.' - 'On kaže' - odgovori on - 'da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!' 'Zamoli Gospodara svoga, u naše ime', - rekoše - 'da nam objasni kakve boje treba biti.' - 'On poručuje' - odgovori on - 'da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima koji je vide.' 'Zamoli Gospodara svoga, u naše ime,' - rekoše - 'da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.' 'On poručuje' - reče on - 'da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.' - 'E sad si je opisao kako treba!' - rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše. I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli - Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili - Mi smo rekli: 'Udarite ga jednim njezinim dijelom!' - i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili." (El-Bekare, 67.-73.)

Abdullah ibn Abbas, El-Ubejd Es-Selmani, Ebu El-Alije, Mudžahid, Es-Sadi i drugi rani učenjaci kažu: "Jedan stari čovjek medu Izraelićanima je bio jako bogat i imao je nekoliko nećaka koji su priželjkivali njegovu skoru smrt da bi ga naslijedili. Jednoga dana, jedan od njih iziđe s namjerom ga ubije noću, te ga ostavi na ulici, ili pred vratima jednog od njegove vlastite braće. Ujutro je narod našao mrtvo tijelo i počeli su se raspravljati oko njega. Njegov nećak, ubica, došao je i počeo da plače i lije suze. Neki su ljudi kazali: 'Zašto se svađate oko njega? Zašto ne idete Allahovom poslaniku, a. s.?' Njegov nećak je došao i požalio se Musau, a. s. Musa, a. s., je rekao: 'Tako mi Allaha! Ako neko zna bilo šta o ovom ubijenom čovjeku, treba nam kazati.' Ali niko nije znao ništa o tome. Zbog toga, oni su tražili od Musaa, a. s. , da zamoli svoga Gospodara u pogledu tog slučaja. Musa, a. s., je zamolio svoga Gospodara i bi mu naređeno da im zapovijedi da zakolju kravu. "A kada je Musa rekao narodu svome: 'Allah vam naređuje da zakoljete kravu', - oni upitaše: 'Zbijaš li ti to s nama šalu?' " tj. mi te pitamo o ubijenom, a ti nam tako kažeš! " 'Ne dao mi Allah da budem neznalica!' - reče on"; tj. utječem se Allahu da kažem išta, osim onoga što mi je On objavio; a to je bio Njegov odgovor na ono što ste željeli da Ga upitam."

Ibn-Abbas, Ubejde, Mudžahid, lkrime, Es-Sadi, Ebu El-Alije i drugi kažu: "Da su zaklali bilo koju kravu , ispunili bi svrhu toga. Ali, oni su to sebi otežali (postavljanjem previše pitanja o tome) , zbog čega im je i Uzvišeni Allah otežao (postavljanjem tako mnogo uvjeta za željenu kravu) . Oni su upitali za njen opis, boj u i starost, pa im je i odgovoreno da traže ono što je bilo prava rijetkost i izazov (tj . bilo j e izuzetno teško pronaći takvu kravu). Stvar je u tome, da im je naređeno da zakolju ni previše staru kravu, niti previše mladu, nego između ovoga dvoga." Ovo je mišljenje Ibn-Abbasa, Mudžahida, Ebu El-Alije, Ikrime, El-Hasana, Katade i drugih.

Zatim su sebi otežali kroz pitanja o njenoj boji. Naređeno im je "da ta krava treba biti j arkorumene boje, da se svidi onima koji je vide", što je b ilo j ako teško ispuniti. Zatim su upitali: " 'Zamoli Gospodara svoga, u naše ime,' - rekoše - 'da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.' 'On poručuje' - reče on - 'da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mah ane i bez ikakva biljega.' - 'E sad si je opisao kako treba!' - rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše.'' Kaže se da nisu mogli pronaći kravu sa svim tim karakteristikama, osim kod čovjeka koji je bio pravedan i dobar prema svome ocu. Oni su zatražili da im je uruči, ali je on odbio. Pokušali su ga nagovoriti da im proda po određenoj cijeni, dok mu nisu ponudili koliko vrijedi njena težina u zlatu. Ali, on je odbio. Zatim, oni su mu ponudili količinu zlata koliko je bilo njenih deset težina. Konačno, on je prihvatio njihovu ponudu i uručio im je. Zatim, Musa, a. s., je naredio da je zakolju, "pa je zaklaše, i jedva to učiniše", tj. bili su neodlučni. 44

Zatim ih je Musa, a. s., upoznao sa Allahovom naredbom, da udare mrtvog čovjeka sa jednim dijelom krave. Učenjaci kažu: " Dijelom njene bedrenjače, ili dijelom mesa sa područja između njenih ramena." Kada su ga udarili tim dijelom, on j e bio oživljen od strane Svemogućeg Allaha. Musa, a. s. ga je upitao: "Ko je tvoj ubica?" On je kazao: "To je moj nećak, on me ubio." Zatim je ponovo umro. Uzvišeni Allah kaže " . . . i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili", tj. tako ste svjedočili proživljenju tog mrtvog čovjeka naredbom Svemogućeg Allaha. On može da učini isto sa svim umrlim ljudima kada to poželi. On, uzvišen je, kaže: "Stvoriti sve vas i sve vas oživjeti isto je kao stvoriti i oživjeti jednoga čovjeka; Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." (Lukman, 28.)

Stanovnici grada

Uzvišeni Allah kaže: "Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: 'Mi smo vama poslani!' - 'Vi ste ljudi kao i mi' - oni odgovoriše - 'Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!' 'Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani' -rekoše oni - 'i dužni smo samo da jasno obznanimo.' Oni rekoše: 'Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas.' 'Uzrok vaše nesreće je s vama!' - rekoše oni. 'Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste n arod koji svaku granicu zla prelazi.' I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: '0 narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!' I reći će se: 'Uđi u Džennet!' - a on će reći: 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!' I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili. Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli." (Jasin,13.- 29.)

Abdullah ibn Abbas, Ka'b El-Ahbar i Vehb ibn Munebbih prenose kazivanje o gradu koji se naziva Antiohija (Antakija) , kojom je vladao kralj Antioh, sin Antiohov. Kralj bijaše obožavao idole. Uzvišeni Allah mu je poslao tri poslanika kojima se on oštro suprostavio. Poslanici su bili: Sadik, Masduk i Šalom. Sasvim je očigledno da su oni bili poslanici poslani od Svemogućeg Allaha. Katada tvrdi da su oni bili izaslanici poslani od Isa, a. s. Isto mišljenje zastupa IbnDžerir, preko Vehba, od Ibn-Sulejmana, od Šu'ajba ElDžiba' ia, koji je dodao da su se ti poslanici zvali Šimun, Junus i Pavle, a grad se zvao Antiohija. Ovo mišljenje je bez utemeljenja, zato što je narod Antiohije, kada je primio tri izaslanika Isaa, a. s. , odmah u njega povjerovao. Zbog toga j e Antiohija bila jedan od prva četiri grada u kojima su bili kršćanski patrijarsi. Ova četiri grada bila su: Antiohija, Jerusalem, Aleksandrija i Rim. Kako bilo, stanovnici ovih gradova nisu bili uništeni, dok je narod grada spomenutog u navedenim kur'anskim ajetima bio potpuno uništen, nakon ubijanja njihovih drugova koje je Allah poslao da ih opomenu. Uzvišeni Allah kaže: "Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli." (Jasin, 29.) Ne postoji kontradiktornost između dva tumačenja, u slučaju da su tri Allahova poslanika poslana ranijim stanovnicima Antiohije, koji su im se suprostavili, zbog čega su potpuno uništeni. Zatim je njihova zemlja bila ponovo naseljena i, za života Isaa, a. s., novi stanovnici su povjerovali u njegova tri izaslanika.

Tvrdnja da je kazivanje spomenuto u Kur'anu Veličanstvenom ono o izaslanicima Isaa, a.s., sasvim je besmisleno i neutemeljeno. Očigledno, kontekst pokazuje da su oni bili poslanici poslani od Svemogućeg Allaha. Uzvišeni Allah kaže: "Navedi im kao pouku", tj. svome narodu, o Muhammede, "stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim" , tj. Mi smo ih pomogli trećim poslanikom, "pa rekoše: 'Mi smo vama poslani!' " Stanovnici grada su kazali da su poslanici samo ljudi i ostavili su po strani mogućnost da je Uzvišeni Allah mogao poslati ljudska bića kao Svoje poslanike ljudskom rodu. Poslanici su izjavili da Allah zna da su oni njima poslani, a, kada bi oni Njemu slagali, On bi im sigurno dao najoštriju moguću kaznu. "I dužni smo samo da jasno obznanimo", tj. ono sa čim su poslani; i uputa i obmana su u rukama Svemogućeg Allaha, Jedinog.· "Oni rekoše: 'Mi slutimo da nam nesreću donosite' ", tj. sa onim što nam donosite. "Ako se ne okanite, kamenovaćemo vas", ružnim riječima, a i kamenjem, "i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas", tj. prijetili su im da će im nanijeti poniženje (ružnim riječima) i ubiti ih (kamenovanjem do smrti)." 'Uzrok vaše nesreće je s vama!' - rekoše oni" , tj. j ako će vam naškoditi. "Zar zato što ste opomenuti?", tj. zato što vas mi podsjećamo uputom i njoj vas pozivamo, vi nam prijetite ubistvom i nanošenjem poniženja? "Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi", tj. prelazite svaku granicu činjenjem svih vrsta grješnih djela i neposlušnošću Allahu. Uzvišeni Allah kaže: "l s kraja grada žurno dođe jedan čovjek", da potpomogne poslanike i da posvjedoči svoju vjeru u njih, "i reče: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!' ", tj. oni vas pozivaju potpunoj istini ne tražeći od vas ni plaću, niti nagradu za sebe. Zatim ih je pozvao da obožavaju Allaha Jedinog i da ne obožavaj u osim Njega ono što im ne može ništa učiniti ni na ovom, ni na budućem svijetu. "A ja bih tada bio u pravoj zabludi" , tj. ako bih odbacio vjerovanje u Allaha i obožavao bilo šta osim Njega. Zatim je vjernik rekao troj ici poslanika: "Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!", tj. trebate čuti moje svjedočenje i biti svjedoci ovome pred vašim Gospodarem. Ili: "Narode moj! Slušajte moju izjavu o vjeri u ove poslanike!" Zbog toga ga je narod ubio, ili kamenovanjem do smrti, ili udarcima, ili iznenadnim napadom na njega.

Prenosi Ibn-Ishak svojim lancem prenosilaca, od Abdullaha ibn Mes'uda, da je narod gazio preko njegovog tijela dok mu nije slomljen vrat. Prenosi Es-Sevri od Asima El-Ahvala, od Ebu-Medžleza da kaže: " Ime tog vjernika je bilo Habib ibn Murri, za koga se priča da je bio stolar, ili užar, ili obućar. Takoder se kaže da je obavljao svoje vjerske obrede u jednoj osamljenoj pećini. Abdullah ibn Abbas, r. a., kaže: "To je bio Habib, stolar koji je obolilo od lepre. On je bio milosrdan, ali je na kraju ubijen od ruku svoga vlastitoga naroda." Zatim , Uzvišeni Allah kaže: "Uđi u Džennet!", tj. kada je ubijen od svoga naroda, Uzvišeni Allah ga je primio u Džennet. Kada je vidio zadovoljstva i užitke u njemu, rekao je: "Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!", tj. da vjeruje u ono što sam ja povjerovao i da tako dobije ono šta sam ja zadobio. Ibn-Abbas, r. a. , je rekao: "Savjetovao je svoj narod tokom svoga života govoreći: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani', a nakon svoje smrti: 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!' Katade je rekao: "Vjernik uvijek daje savjet zato što on vidi nagrade date od Allaha." 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!', tj. on je želio da njegov narod zna počast koju mu je Allah dodijelio. Katade dodaje: "Tako mi Allaha! Allah nije osudio, pa čak nije ni prekorio taj narod nakon njegovog ubistva (čovjeka koji je vjerovao) , 'samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.' " Uzvišeni Allah kaže: "Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili", tj. Svemogućem Allahu nije bilo potrebno da protiv njih šalje vojsku sa neba da bi osvetio poslanike. Mudžahid i Katade kažu: "Ovo znači da im Allah nije poslao drugu Poruku." lbn-Džerir kaže: "Prvo tumačenje izgleda podesnije, zato što Uzvišeni Allah kaže nakon ovoga: 'niti smo to ikada činili', tj. Allahu nije bilo potrebno da šalje vojsku da ih kazni, kada su se usprotivili Njegovim poslanicima i ubili Njegovog vjernika, 'samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.' " Komentatori su rekli: "Uzvišeni Allah je poslao Džebra'ila, a. s., koji je iščupao kapije njihovog grada i ispustio samo jedan krik. 'Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.', tj. oni su ostali tihi, nepomični i mrtvi." Konačno, sve ovo pokazuje da grad, spomenut u ovim kur'anskim ajetima, nije bio Antiohij a, zato što su stanovnici Antiohije vjerovali u Svemogućeg Allaha i slijedili izaslanike Isaa, a. s. Štaviše, za Antiohiju se kaže da je bio prvi grad koji je posvjedočio vjeru u Isaa, a. s. 

18 - 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-          Koliko je bilo šehida, a koliko ubijenih mušrika na Uhudu?

Broj šehida je bio 70, a broj ubijenih mušrika 37.

-          Kako se zove bitka koju je poveo Allahov Poslanik, a.s., radi proganjanja Mekkanske vojske koja je ostala na Uhudu, i koji je cilj te bitke?

Bitka se zvala Hamraul-Esed, a njen cilj je preticanje Mekkanske vojske da bi ugasili u njima slast pobjede ili, pak, razmišljanje o novom pohodu na Medinu.

-          Kada je Allahov Poslanik, a.s., krenuo u bitku Hamraul-Esed i ko je od muslimana bio s njim?

Allahov Poslanik, a.s., je krenuo u bitku odmah nakon povratka s Uhuda, a to je bilo 8. ševala, i tom je prilikom uvjetovao da s njim pođu samo oni koji su bili u Bici na Uhudu.

-          Kojim se rezultatom završila bitka Hamraul-Esed?

Ebu Sufjan i mušrici su se prepali susreta s muslimanima, pa su požurili i vratili se u Mekku, a muslimani su se vratili u Medinu bez borbe.

-          Koja kur’anska sura govori o Bici na Uhudu ?

Kur’anska sura koja govori o Bici na Uhudu je Ali Imran.

-          Spomeni neke od najtežih trenutaka muslimana nakon Uhuda.

Najteži trenuci za muslimane nakon Uhuda su bili: ubistvo 10 muslimana na mjestu Er-Redžii i ubistvo 70 najboljih muslimana kod bunara Meune, odmah nakon dvije različite varke.

-          Koji ashabi karije su ubijeni kod bunara Er-Redžii?

To su bili sedamdeseterica učenih ensarija koje je Allahov Poslanik, a.s., poslao, ali su ih nevjernici iz Huzejla ubili i izvršili užasan masakar nad njima.

-          Koji je uzrok Bitke Benu Nedir?

Uzrok Bitke Benu Nedir je izloženost muslimana mučenjima u bunarevima Er-Redžii i Meune, te pokušaj Jevreja Benu Nedira da ubiju Allahovog Poslanika, a.s., bacanjem zmije na njegovu glavu.

-          Kada se dogodila Bitka Benu Nedir?

Bitka Benu Nedir se dogodila u mjesecu rebiul-evvelu 4. godine po hidžri.

-          Kako se završila Bitka Benu Nedir?

Muslimani su okupirali Jevreje u njihovim utvrđenjima u kratkom vremenskom periodu, a Allah, dž.š., je u njihova srca ulio strah, te su se predali i bacili oružje bježeći iz Medine.

-          Koja kur‘anska sura govori o Bici Beni Nedir?

Sura koja govori o ovoj bici je El-Hašr.

-          Kada se dogodila Bitka Devmetul-džendel i šta je bio njen povod?

Ova bitka se dogodila u mjesecu rebiul-evvelu 5. godine po hidžri, a njen povod je bio okupljanje plemena oko Devmetul-Džendela kako bi presijecala put i pljačkala karavane koje bi tuda prolazile i pravila plan za pohod na Medinu.

-          Koliki je bio broj muslimanske vojske u Bici Devmetul-Džendel i kako se ona završila?

Broj muslimanske vojske u ovoj bici je bio 1.000 boraca, a ona je završena bez borbe.

-          Kako se zove ashab koji je rekao "uspio sam, tako mi Gospodara Kabe!” kada su ga probili strijelom u leđa, a ona mu izišla kroz grudi?

Zvao se Haram ibn Milhan, r.a.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović