Korisni tekstovi

POZITIVNI ASPEKTI JEZIKA

Jezik je, uistinu, mač sa dvije oštrice. Od toga koju oštricu aktiviramo, zavise i posljedice koje ćemo osjetiti u svakodnevnom životu. U prethodnom poglavlju navedeno je sasvim dovoljno argumenata koji bi trebalo da nas nagnaju na duboko razmišljanje o negativnoj oštrici naših jezika. To bi trebalo da nas inicira da razmišljamo o pozitivnim efektima naših jezika i mogućnostima kako da ih na pravi način upotrijebimo i tako ispunimo Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, zahtjev da govorimo samo ono što je afirmativno, ili da šutimo.

Klasificirali smo, u ovom djelu, prvo negativne aspekte djelovanja jezika i nakon toga, prešli na pozitivne. To je učinjeno s namjerom! Naime, htjeli smo da nas negativni aspekti naprosto probude, pokrenu i protresu. Tek nakon toga značajnijim i upečatljivijim doimaju se pozitivni aspekti djelovanja jezika, što, vjerovatno, ne bi bilo tako uočljivo da nije bilo ovakve klasifikacije. Nadamo se, da će se čitaoci, nakon spominjanja svih štetnosti i pogubnosti koje mogu nastati negativnim djelovanjem naših jezika djelujući na naš život, čast i vjeru – osjetiti potrebu i dodatno se aktivirati da učine da jezik djeluje korisno, pozitivno i afirmativno. Na taj način zadovoljit će Stvaraoca tog organa, jer zbog toga je, u suštini, jezik i stvoren i ukomponiran u ljudski organizam.

Na narednim stranicama pročitat ćemo kako se jezik može afirmativno upotrijebiti i biti od izuzetne koristi za čovjeka i društvo, i to na ovom i na budućem svijetu.

UČENJE KUR'ANA

Allah Uzvišeni se, putem učenja Kur'ana, obraća Svojim robovima. Učenje Allahove Knjige najbolje je sjećanje na Allaha Plemenitog. Teško je naći nešto veličanstvenije od izgovaranja riječi Uzvišenog, Plemenitog i Moćnog našim malim organom – jezikom. To je počast koju je Allah ukazao Svojim robovima, želeći ih time uzdignuti nad drugim stvorenjima, posebno ih nagraditi i uz to, spustiti na njih Svoju milost i smirenost i okružiti ih svojim bezgrešnim stvorenjima – melekima. Sve te vrijednosti i ljepote sadržane su u Ebu Hurejrinom, radijellahu anhu, predanju gdje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Nikad se ne sastanu ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja Allahove Knjige i njena međusobna proučavanja, a da se na njih ne spusti smirenost, da ih ne obavije milost, da ih meleki ne okruže i da ih Allah ne spomene pred onima koji su kod njega. (Muslim)

Uz to, Kur'an, kao Allahov govor, sadrži najbolji lijek i eliksir za srce, kao što Allah Uzvišeni kaže: Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima. (El-Isra, 82) On, Uzvišeni, takođe, veli: O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca. (Junus, 57)

Gospodar svjetova majavljuje ogromne nagrade onima koji uče, čitaju i analiziraju Njegovu Knjigu: Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je. (Fatir, 29-30)

Značajno je napomenuti da će Kur'an biti jedan od zagovornika na Sudnjem danu, pa je otuda njegovo učenje posebno vrijedno. Ebu Umame el-Bahili, radijellahu anhu, prenosi da je čuo kako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Učite Kur'an, jer će on na Sudnjem danu biti zagovornik onima koji su ga učili. (Muslim)

Za svaki proučeni kur'anski harf desetostruko se nagrađuje, kao što se navodi u hadisu Abdullaha b. Mes'uda, radijellahu anhu, kada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno obbećava: Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige bit će mu upisano dobro djelo, s tim što se dobro djelo desetostruko nagrađuje. Ne kažem da je elif-lam-mim harf, već da je elif-harf, lam-harf i mim-harf. (Buharija i Tirmizi)

Važno je stalno učiti Kur'an, jer ćemo tako zadobiti mjesto i poziciju na Sudnjem danu uz posljednji ajet koji smo proučili na dunjaluku. To su temelji na predanju Abdullaha b. Amra, radijellahu anhu, gdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Onome ko je učio Kur'an bit će rečeno: 'Uči i penji se kao što si ga učio i na dunjaluku! Tvoje je mjesto uz zadnji ajet na kome si se zaustavio.' (Tirmizi, Ahmed i Ebu Davud)

Otuda je izuzetno važno konstantno učiti Kur'an, pošto ne znamo kada će nam doći smrtni čas. Jer, ima li išta dostojnije i veličanstvenije nego svoj jezik upotrijebiti u učenje Allahovih riječi i završiti dunjalučki jezik riječima iz Allahove Knjige?

Treba naglasiti da se muslimani mogu uzdignuti iznad drugih samo učenjem i primjenom Kur'ana. Omer b. El-Hattab, radijellahu anhu, prenosi Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u kojima se jasno naglašava: Allah će sa Svojom Knjigom neke ljude uzdići, a druge spustiti. (Muslim)

Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o najboljim ljudima među muslimanima, ističe one koji uče Kur'an i koji njemu druge poučavaju. U predanju Osmana b. Affana, radijellahu anhu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, decidno kaže: Među vama je najbolji onaj ko uči Kur'an i njemu drugog poučava. (Buhari, Tirmizi, Ibn Madže i Ebu Davud)

Najbolje testiranje naše ljubavi prema Allahu može se izvršiti upravo putem učenja Kur'ana. Osoba koja tvrdi da voli Allaha, najprecizniju potvrdu za to dobit će na taj način. O tome je poznati ashab Abdullah b. Mesud, radijellahu anhu, kazao: Ko hoće da sazna da li voli Allaha, neka se provjeri Kur'anom, pa ako se ispostavi da voli Kur'an, neka zna da voli i Allaha, jer Kur'an je Allahov govor.

Svaka pametna osoba treba da se trudi kako bi se, što je moguće više, umilila i približila svome Gospodaru. Najbolji i najizvjesniji način tog priblićavanja, kako navodi poznati ashab Habab, radijellahu anhu, upravo je posredstvom učenja časnog Kur'ana: Približavaj se Allahu Uzvišenom čime hoćeš i koliko god želiš, ali znaj da Mu se ničim bliže nećeš približiti, kao Njegovim govorom – Kur'anom.

Iskrena i Allahu predana duša, uistinu, se nikada ne može zasititi učenja Kur'ana. Jezik takve osobe je u stalnom učenju Kur'ana ili zikrullahu, čim mu se ukaže prilika za to. Osman b. Affan, radijellahu anhu, je, u tom smislu, rekao: Da su vam srca čista, ne biste se mogli zasititi govora svoga Gospodara.

Kuća u kojoj se ući Kur'an puna je meleka, dobra i berićeta. S druge strane, kuća u kojoj se to ne čini, puna je šejtana, prazna i tijesna onima koji u njoj žive. To stanje najbolje je definirao Ebu Hurejre, radijellahu anhu, najveći prenosilac hadisa među ashabima. On kaže: Kuća u kojoj se uči Kur'an prostrana je svojim ukućanima, u njoj je veliko dobro, prisutni su meleki, a napuštaju je šejtani, a kuća u kojoj se ne uči Allahova Knjiga, tijesna je ukućanima, malo je dobra u njoj, napuštaju je meleki, a nastanjuju šejtani.

Učenje Kur'ana rezultira približavanjem meleka i njihovim ljubljenjem učača u čelo, kao što tvrdi Sufjan es-Sevri, veliki islamski učenjak: Kada čpvjek (pro)uči Kur'an, melek ga poljubi među oči.

Učenje Kur'ana, između ostalog, povećava memoriju, kao što smatra Alija b. Ebi Talib, radijellahu anhu,: Troje povećava memoriju, a smanjuje flegmu: korištenje misvaka, post i učenje Kur'ana.

Uistinu Kur'anu treba pridavati veću pažnju: učenjem, svakodnevnim iščitavanjem, dugotrajnim meditiranjem i, svakako, praktičnim realiziranjem njegovih ajeta. Imam El-Gazali u svom najpoznatijem djelu Oživljavanje vjerskih znanosti, kaže da je u Tevratu navedeno:

Robe Moj, zar Me se ne stifiš?! Kada ti dođe pismo od nekog tvoga prijatelja, dok si na putu, ti skrećeš s puta, sjedaš, da bi ga pročitao i razmišljao o svakom slovu, pazeći da ti šta ne promakne. A ova Moja Knjiga tebi je objavljena. Pogledaj koliko Sam tebi opširno u njoj govorio i koliko Sam ti puta ponovio da razmišljaš o njenoj širini i dubini, a ti joj okrećeš leđa! Zar sam ti Ja beznačajniji od nekog tvog prijatelja?!

Robe Moj, kada sjedi kod tebe neko od tvojih prijatelja, ti mu se okrečeš cijelim svojim licem i predaš se njegovom govoru punim srcem. Ako neko progovori ili te ometa da slušaš, skreneš mu pažnju da prestane. Evo Mene, Ja sam se tebi okrenuo i tebi govorim, a ti se srcem okrećeš od Mene.Zar si dozvolio da ti Ja budem bezvredniji od nekog tvog prijatelja?

Nastavit će se...

 (Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)

ŠALA

Šala je u islamu dozvoljena, ali ustrajavanje u šali je zabranjeno, zbog toga što će tada čovjek biti obuzet igrom i izigravanjem. Pretjerivanje u šali uzrokuje mnogo smijeha, a mnogo smijeha umrtvljuje srce, nekad čak uzrokuje i mržnju. Šala nekada uzrokuje i odsustvo dostojanstva.

Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, se, takođe, šalio, ali to nikada nije prelazilo mjeru, niti ljudsko dostojanstvo, niti se time zaobilazila i ugnjetavala istina. Zna se da se šalilo s nekom staricom, rekavši joj da neće starice ući u Džennet, a onda joj pojasnivši da će svi vjernici ući mladi u džennetske perivoje.

Enesu b. Maliku, radijellahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se jedanput, šaleći se, riječima: Ja ze-l-uzunejni – Vlasniče dva uha.

Ashabi su jednom prilikom rekli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslaniče, ti se s nama šališ?!, a on je na to rekao: Ali ja nikada ne govorim drugo izuzev istine!

Problem je što mi u našoj komunikaciji pokušavamo biti dosjetljivi, zanimljivi i šaljivi i što, kroz šalu i zabavu, iznesemo neistinu i, na taj način, pogriješimo. Dakle, šala je dozvoljena ukoliko se niko u njoj ne vrijeđa, ukoliko ne afirmira laž i ukoliko njenim iznošenjem ne zavodimo ljude od istine ili prakticiranja islamskih propisa.

Svjedoci smo, nažalost, raznih komedija ili komičnih filmova koji zabavljaju vjernike, tako da ih udalje od obavljanja ibadeta ili ih zavedu pa određeni namaz propuste iz njegovog vremena i klanjaju ga kasnije. Svaka vrsta takve zabave i šale, makar u njoj i ne bilo neistine, zabranjena je, jer udaljava ljude od ibadeta i odvodi ih od sječanja na Allaha Uzvišenog.

Mnogi ljudi misle da će što više izmisle ili slažu – ispričati bolju šalu i biti duhovitiji. Otuda se doimaju izuzetno mudrim naši stariji Bošnjaci koji su se šalili, ali ne udaljivši se od istine. Sjećate se njegovih lijepih šala i doskočica, kada djeci koja voze bicikl, kažu: Eto, okreće ti se točak!; ili kažu djetetu: Što si to obuo jednu desnu, a jednu lijevu cipelu?!

Ova vrsta šale može zadovoljiti i našu žeđ za šalom i zabavom, ali i ostati u domenu ljudskog dostojanstva i istine. Budući da meleki bilježe ono što kažemo, pokušajmo se potruditi pa i u šali govoriti isključivo istinu!

Božije određenje

"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, ‐ to je Allahu, uistinu, lahko" (El‐Hadid, 22). Pera su se osušila, Knjiga je sklopljena, stvari

su određene i sudbine zapisane. Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.'" (Et‐Tevba, 51). Ono što te je snašlo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te moglo snaći.

Ako se ovo uvjerenje ugnijezdi u tvojoj duši i osjećajima, kušnju ćeš doživljavati kao dar, patnju kao blagodat i sve događaje kao znakove Allahove ljubavi jer koga Allah, dž.š., voli, On ga iskušava. U ovom slučaju neće te obuzimati nemir zbog bolesti, skore smrti, novčanih nedaća ili gubitka doma. Tako je Stvoritelj odredio, takva je sudbina propisana. To je Alla‐hov izbor kojim si stekao nagradu i kojim su ti grijesi izbrisani. Neka su radosni oni koje snalaze nedaće, pa se oni strpe i zado‐voljni su odredbom Onoga Koji daje i uzima. "On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani." (El‐Enbija, 23)

Sve dok ne povjeruješ u Božije određenje, kada i kader, tvoji se živci neće smiriti, tvoja duša uspokojiti niti slutnje napustiti tvoje grudi. Pera su već napisala ono što će te snaći, zato neka ti se duša ne žalosti. Ne misli kako si baš ti mogao učiniti da se zid ne sruši, da se voda prospe, vjetar da ne zapuše i staklo da ne pukne. Ma koliko mi to htjeli, to nije tačno. Ono što je određeno desit će se i zapisano će se ostvariti. "Pa ko hoće ‐ neka vjeruje, a ko hoće — neka ne vjeruje!" (El‐Kehf, 29)

Prepusti se sudbini prije nego što te pregazi vojska bijesa, kuknjave i pogrde. Priznaj kada i kader prije nego što te preplavi bujica pokajanja. Zato, budi smiren kada sve poduzmeš i učiniš, a desi se ono od čega si strepio, jer se to trebalo desiti. I nikad ne reci: "Da sam uradio ovako, bilo bi tako. I kaži: 'Ono što je Allah odredio bilo je.'"

Izvor: ''Ne tuguj – Aid El-Karni''

19 - 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-          Ko je bila Ummul-mesakin?

Ummul-mesakin je bila majka pravovjernih, Zejneb bint Huzejme, r.a. Još u predislamskom dobu su je zvali Ummul-mesakin (Majka siromaha) zbog njene brige o siromasima. Allahov Poslanik, a.s., se oženio njome 2. godine po hidžri.

-          Kako se zove sahabijka koja je s mužem učinila hidžru u Abesiniju, plašeći se za svoju vjeru, a zatim su se vratili u Mekku i učinili hidžru u Medinu nakon hidžre Allahovog Poslanika, a.s., i muslimana; Allahov Poslanik, a.s., se oženio njome nakon što joj je muž poginuo kao šehid?

Sahabijka se zvala Ummu Seleme, r.a.

-          Kada se dogodila Bitka El-Ahzab?

Bitka El-Ahzab se dogodila u mjesecu ševalu 5. godine po hidžri.

-          Koji je uzrok Bitke El-Ahzab?

Uzrok Bitke je bio taj što je dvadeset jevrejskih vođa ustalo i huškalo Kurejšije i okolna plemena da idu u pohod na Medinu.

-          Koliki je bio broj okupljene nevjerničke vojske oko Medine, a koliki muslimanske?

Broj okupljene nevjerničke vojske je bio 10.000 boraca, a muslimanske vojske 3.000 boraca.

-          Kakav je bio plan na koji su se muslimani oslonili kako bi sačuvali Medinu, i ko je bio nosilac te ideje?

Plan je bio kopanje hendeka (kanala) oko Medine, a nosilac te ideje je bio ashab Selman el-Farisijj, r.a.

-          Koliko muslimana je učestvovalo u kopanju kanala?

Broj onih koji su kopali kanal je bio 1.000 muslimana.

- Spomeni neke od mudžiza Allahovog Poslanika, a.s., koje su se desile prilikom kopanja tog kanala.

1.       Povećanje hrane koje je bilo malo;

2.       Radosna vijest Allahovog Poslanika, a.s., vjernicima o osvajanju Šama, Perzije i Jemena.

-          Koji je bio najteži trenutak za muslimane u Bici El-Ahzab?

Najteži trenutak za muslimane u toj Bici je zavjera Jevreja iz plemena Benu Kurejza i njihovo savezništvo sa mušricima.

-          Kako se završila Bitka El-Ahzab?

Završila se bez borbe, jer se nevjernička vojska povukla nakon razjedinjavanja u svojim redovima i pristizanju Allahove vojske, poput vjetra koji im je porušio šatore i vojske meleka koji su ih potresli ulivajući im strah u srca.

-          Koliki je bio broj šehida i ubijenih mušrika u Bici El-Ahzab?

Broj šehida je bio šest, a poginulih mušrika deset, od kojih je većina ubijena kopljem.

-          Kada se dogodila Bitka Benu Kurejza?

Bitka Benu Kurejza se dogodila u danu kada se Allahov Poslanik, a.s., vratio iz Bitke El-Ahzab gdje mu dolazi Džibril, a.s., i poziva ga u tu bitku.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović

Kazivanje o Karunu

Uzvišeni Allah kaže: "Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. 'Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!' - govorili su mu ljudi iz naroda njegova - i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlj i, jer Allah ne voli one koji nered čine.' 'Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim' - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili - a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. 'Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!' - govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu - 'on je, uistinu, presretan.' 'Teško vama!' - govorili su učeni - 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.' I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: 'Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?' Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka sretan kraj!' (El-Kasas, 76.-83. )

Ibn-Abbas, r. a., drži se mišljenja da je Karun bio rođak Musaa, a. s., po ocu. To mišljenje je poduprto od mnogih drugih prenosilaca, uključujući Ibn-Džurejdža koji je dodao da je on Karun ibn Jašar ibn Kahis, dok je Musa bio sin Imrana ibn Hafisa. Ibn-Džurejdž ide dalje i odbacuje mišljenje Ibn-Ishaka da je on bio nećak Musaovog, a. s., oca. Katade kaže: "On je bio nazvan 'En-Nur' (svjetlo) , zato što je imao melodičan glas dok je učio Tevrat, ali je postao licemjer, poput Samirije, koji je također postao licemjer. Tako je Karun bio uništen zbog svog griješenja čemu je uzrok bio imetak i bogatstvo koji su mu dati." Šehr ibn Hevšeb kaže: "On je za sobom povlačio svoje haljine iz ponosa i oholosti." Uzvišeni Allah je spomenuo veličinu njegovog imetka i bogatstva, tako da je klj učeve njegovih riznica moralo nositi nekoliko snažnih ljudi. Kaže se: " Ključevi su bili načinjeni od kože i nošeni su na šezdeset mazgi." A Allah najbolje zna. Kako bilo, on je bio opomenut od strane pobožnoga čovjeka, koji je govorio: "Ne budi obijestan", tj. nemoj biti uobražen i oholiti se zbog bogatstva, bivajući nezahvalan Svemogućem Allahu. " 'Jer Allah ne voli one koji su obijesni!' - govorili su mu ljudi iz naroda njegova - 'i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet.' " Oni ga upućuju da usmjeri svoja nastojanja ka tome da stekne Allahovu nagradu na Onome svijetu, jer je to najveća nagrada. Ali, "... a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu", tj. uzmi svojim novcem ono što ti je učinjeno dozvoljenim, i uživaj sva dopuštena zadovolj stva sadašnjeg života, " ...i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio", tj. budi dobar prema Allahovim stvorenjima, Koji je bio dobar prema tebi, " ...i ne čini nered po Zemlj i" , tj. nemoj činiti štetu ljudima za koje ti je naređeno da im činiš dobro, a ako im budeš činio štetu, On će te kazniti i oduzeti ono što ti je bio darovao, " ... jer Allah ne voli one koji nered čine.'' Njegov odgovor na ovaj lijep savjet svoga naroda nije bio ništa osim: " 'Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim' - govorio je on", tj. "Ja ne trebam to što govorite ili na šta ukazujete, jer Allah mi je ovo dao zato što je On znao da ja to zaslužujem i da sam ja za to stvarno predodređen. štaviše, ako to nije zato što me On voli, pa On mi tada to ne bi ni poklonio, niti dao." Svakako, Uzvišeni Allah je opovrgnuo njegovu izjavu kazavši: "A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili - a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti", tj. Mi smo još prije uništili naraštaje zbog njihovih grijeha i loših dijela, a bili su snažniji od Karuna i imali su više bogatstva i djece nego on. Pa, . ako je to što je on kazao istina, On ne bi kaznio nikoga od onih koji su imali mnogo više imetka i bogatstva od njega i njegov imetak i bogatstvo ne bi bio dokaz Allahove ljubavi i pažnje spram njega. "Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni." (Sebe', 37.) I On kaže: "Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju." (El-Mu'mini:m, 55.-56.)

Allahov odgovor na Karunove tvrdnje potvrđuje naše objašnjenje njegovih riječi: "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim", što j e poput onoga koji tvrdi da je alhemičar, ili da poznaje Najuzvišenije ime Svemogućeg Allaha i to iskorištava da stekne imetak - sve su to varke i neistine. Jer, alhemija ne može promijeniti stvarnost nečega, a Najuzvišenije Allahovo ime nije djelotvorno ako je izgovoreno od strane nevjernika. A Karun je, bez sumnje, bio nevj ernik i licemjer. Štaviše, kontekst pruženog savjeta od strane njegovog naroda i njegov odgovor to potvrđuju. Uzvišeni Allah kaže: " ... iziđe on pred narod svoj u svom sjaju." Mnogi su komentatori kazali da je on izišao pred svoj narod u velikoj raskoši (sluge, haljine i jahaće životinje) . Kada su ga vidjeli oni koji su žudjeli za životom na ovome svijetu, poželjeli su da imaju isto i čudili se: "Kako li je on samo sretan!" Kada su njihove riječi došle do ušiju pobožnih, pravednih ljudi, rekli su im: " 'Teško vama!' - govorili su učeni - 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada' ", tj. Allahova nagrada na onom svijetu je bolja i veća nego ova. Uzvišeni Allah kaže: " ...a biće samo strpljivima pružena", tj. uputu, kazivanje i odlučnost u pogledu onoga svijeta, kada se nalazi okružen uživanjima na ovome svijetu, neće postići niko, osim onih koji su upućeni i čija su srca učvršćena, a misli ispravne milošću Svemogućeg Allaha. Divne li su riječi jednoga od prijašnjih učenjaka koji je kazao: "Uistinu, Allah voli pronicljive i uviđavne u vremenu sumnjivih stvari i jasno rasuđivanje u vremenu prisustva strasti." Uzvišeni Allah kaže: "I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći", kada Uzvišeni Allah spominje njegov izlazak u svoj raskoši, On kaže: "l Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali."

Imam Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, sallallihu 'alejhi ve sellem, rekao: "Dok je neki čovjek šetao, odjeven u dvodjelnu odjeću i ponosan na sebe svojom lijepo očešljanom kosom, Allah je iznenada učinio da on propadne u Zemlju i nastavit će propadati u nju sve do Dana proživljenja." (Buhari)

Prenose Ibn-Abbas, r. a., i Es-Sadi da je Karun platio izvjesnu količinu novca jednoj prostitutki da kaže Musau, a. s., kada bude u društvu sa drugim ljudima, da je počinio (blud) sa njom. Kaže se da je ona to učinila, a Musa, a. s., je zbog toga zadrhtao i obavio dva ruku'a (naklona u namaz u) , a zatim joj kazao: "Tako ti Allaha! Kaži mi, ko te unajmio da to učiniš?" Rekla je: "Karun me unajmio da to učinim." Zatim je zatražila Allahov oprost i pokajala Mu se. Zbog toga, (Musa, a.s.) je pao na sedždu i učinio dovu Allahu protiv Karuna. Uzvišeni Allah mu je objavio da mu je On potčinio Zemlju, pa je Musa, a. s., zapovijedio Zemlji da proguta Karuna i njegovo mjesto stanovanja. I tako j e i bilo, a Allah najbolje zna. Takoder se kaže: " Kada je Karun izišao pred svoj narod u svoj svojoj raskoši, sa stražom, mazgama i haljinama, prošao je kraj Musaa, a. s., dok je on podsjećao narod na Allaha. Kada je narod vidio Karuna, lica većine njih su se okrenula prema njemu. Musa, a. s., ga je pozvao i rekao: 'Zašto to činiš?' Karun je odgovorio rekavši: 'O Musa! Ti si počašćen poslanstvom, a ja sam počašćen bogatstvom. Ako hoćeš, ti možeš izaći i učiniti dovu Allahu protiv mene, a ja ću učiniti dovu Njemu protiv tebe.' Zatim su obojica izašli i Musa, a. s. je kazao: 'Želiš li da ti počneš?' Karun je rekao: 'Da', i učinio je svoju dovu, ali na nju nije bilo odgovoreno. Tada je Musa, a. s., učinio dovu Svemogućem Allahu protiv njega govoreći: 'O Allahu! Naredi Zemlji da mi danas bude pokorna.' Allah mu je objavio da je to učinio. Zatim, Musa, a. s., je rekao: 'O Zemljo! Uzmi ih! ' i ona ih je progutala do njihovih stopala. Zatim je rekao: 'Uzmi ih! ' i ona ih je progutala do njihovih koljena. Zatim je rekao: 'Uzmi ih! ' i ona ih je uzela do njihovih ramena. Zatim, rekao je: 'O Zemljo! Prinesi njihova blaga i riznice! ' One su bile prinijete dok ih nisu ugledali, a zatim je Musa, a. s., pokazao svojom rukom govoreći: 'Idite, sinovi Levijevi!' I oni su potonuli u Zemlju."

Prenosi se od Katade da je rekao: "Oni će tonuti u Zemlju sve do Dana proživljenja." Ibn-Abbas, r. a. , kaže: "Oni će tonuti u Zemlju, dok ne stignu do sedme zemlje." Uzvišeni Allah kaže: " ...i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći", tj. on sebi nije mogao pomoći ili dobiti pomoć od ostalih. Uzvišeni Allah kaže: "...kada čovjek ni snage ni hranioca neće imati." (Et-Tarik, 10.) Kada je narod vidio šta se dogodilo Karunu i njegovim riznicama, njihovo propadanj e u Zemlju i potpuno uništenje, oni koji su dan ranije priželjkivali položaj poput njegovog položaja, zažalili su, zahvalili Svemogućem Allahu i kazali: "Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?" Zatim nas Uzvišeni Allah obavještava: "Taj drugi svijet da ćemo...", tj. Džennet koji j e pripremljen, " ...onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine." Zatim On kaže: " ...a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj." Ovo kazivanje o Karunu se moglo dogoditi prije nego što su oni izašli iz Egipta, jer Uzvišeni Allah kaže: "l Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali", ali se isto tako moglo dogoditi kasnije, nakon što su otišli u Obećanu zemlju. Allah najbolje zna! Kako bilo, Uzvišeni Allah osuđuje Karuna u nekoliko ajeta Časnoga Kur'ana. Allah kaže: "Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: 'Čarobnjak i lažov!' " (El-Mu'min, 23.-24.)

U suri El-Ankebut, nakon što je spomenuo Ad i Semud, spominje i Faraona, Hamana i Karuna: " ...i Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopiti. - Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli." (El-Ankebut, 39.-40.)

Tako da je onaj koga je progutala Zemlja bio Karun, a oni koji su potopljeni bili su faraon, Haman i njihove vojske, zato što su bili grješnici. I mam Ahmed u svome M us nedu p renosi da je jednom Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, govorio o namazu i rekao: "Onome ko ga obavlja redovno i ispravno on će biti svjetlo, dokaz i spas za njega na Danu proživljenja. A, ko ga ne obavlja redovno i ispravno, neće biti za njega ni svjetla, ni dokaza, niti spasa i on će biti (doveden) na Dan proživljenja skupa sa Karunom, Faraonom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom."