Udruženje "Most povjerenja"

SAMILOST

Samilost se ubraja u temeljne islamske principe, a njeni neodvojivi atributi su: blagost, davanje utjehe, emocionalno učešće, težnja srca za pomaganjem drugih (kao što je: vraćanja duga siromašnih i bijednih, pomaganja nevoljniku, hizmećenja starijih, upućivanja zalutalog na putu i slično tome.)

U samilost se ubraja i blago ophođenje i briga o jetimima, udovicama i siromasima. Ovo djelo je na nivou borbe na Allahovom putu, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s.  rekao: "Ko vodi brigu o udovici i siromahu je poput mudžahida na Allahovom putu." I čini mi se da je rekao: "I klanjača koji ne malaksava i postača koji ne mrsi." (Muslim, Knjiga o zuhdu)

Samilost se ispoljava prema slabom, mladom i starom, i ostvaruje se putem davanja svakom njegovo pravo, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko nije milostiv prema mlađima i ne zna pravo starijih, on nije od nas." (Ebi Davud, Knjiga o adabima)

Milostivi se nadaju Allahovoj milosti koja sve obuhvata, u tom smislu kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Zaista, Allah će će se smilovati, od Njegovih robova, milostivima." (Muslim, Knjiga o dženazi-namaz)

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana

PRAVEDNOST

Zapovijeda nam naša  vjera  da se okitimo pravednošću u svim stvarima, svejedno bilo to riječju ili djelom, sa bližnjim ili daljnjim, sa prijateljem ili neprijateljem. Uzvišeni veli: "Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini." (En – Nahl 90)

Pravda je vaga vjere kojom musliman mjeri svoje postupke i daje svakom njegovo pravo.

Prvi vid pravednosti je biti pravedan prema ljudima u svim pravima i obavezama, krenuvši od sebe i svoje porodice. Kaže Uzvišeni: "O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni." (En –Nisa 135.)

Pravednost zalazi  u sve dijelove islama, od toga je i pravedno postupanje prema djeci prilikom davanja poklona  da se ne bi među njima pojavila mržnja i neprijateljstvo. Na spomenuto ukazuje hadis En-N'uman ibn Bešira r.a. u kom pripovijeda da je njegov otac otišao sa njim  Allahovom Poslanikku s.a.v.s. i rekao mu: "Ja sam poklonio ovom svom sinu roba kojeg sam imao." Pa ga upita Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Jesi  li to uradio sa svom tvojom djecom?" "Nisam" – odgovori on. Onda mu reče Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci." Pa je moj otac, kada je došao kući, vratio nazad taj poklon." (Muslim, Knjiga o poklonima)

Treba biti pravedan i među ženama u ravnomjernom izdržavanju, podjednakom noćenju i pri putovanju. Ako se muž boji da ne može biti pravedan među njima, treba da se ograniči na jednu ženu, jer Allah dž.š. kaže: "A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom." (En – Nisa 3.)

Kome se povjeri upravljanje u nečemu od stvari muslimana, bilo to sudstvo ili nešto drugo, obavezan je da sudi po pravdi, jer Allah dž.š. kaže: "Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i vidi." (En –Nisa 58.)

 Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: "Pravedni će kod Allaha biti na mimberima od svjetla. To su oni koji pravo sude, pravedni su prema svojoj čeljadi i pravedno vladaju." (Muslim, Knjiga o upravi)

Islam je zabranio, iz bojazni da ne utiče na tok pravednog suđenja, mito, krivotvorenje (falsifikovanje), davanje hedije kadiji i sl.

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana

NAMAZ

Ako je učenje Kur'ana, Allahov govor upućen nama, onda je namaz naš govor, dova i molba upućena Gospodaru svjetova. To je posebna čast koja se ukazuje sićušnom robu, da uđe u odaje svoga Gospodara i svojim jezikom Mu se obrati riječima koje On voli i za koje nagrađuje. Kontakt i susret s Gospodarom i Vladarom svjetova jednostavniji je od kontakta s dunjalučkim vladarima. Tom prilikom nema ni prevodioca, ni portira, ni tjelohranitelja, ni sekretarica, bez čijeg dopuštenja danas nismo u stanju kontaktirati, niti sesusresti s bilo kojom značajnijom osobom koja se nalazi na nekom položaju. U namazu, mi direktno, bez posrednika, ulazimo i odaje Najvećeg Vladara i obraćamo mu se bez prevodioca.

Bekr b. Abdullah o tome slikovito kazuje: Čovječe, ako želiš ući kod svoga Gospodara bez dopuštenja i razgovarati s Njim bez prevodioca, onda uđi! Upitaše ga: Kako to?, a on im odgovori: Kada temeljito uzmeš abdest i počneš da klanjaš, ušao si kod Gospodara svoga bez dopuštenja i razgovaraš s Njim bez prevodioca!

Ako se još zna da je namaz propisan na nebesima, a ne na Zemlji, onda je to još jedna potvrda njegove veličanstvenosti i posebnosti. Zar se nečim drugim osoba može vinuti toliko u duhovne visine, kao što to može namazom, koji je u sebi sintetizirao i učenje Kur'ana, i dovu, i istigfar, i salavat, i traženje utočišta i pomoći od Gospodara svjetova?! Drugim riječima, sve ono što je pozitivno, suptilno i krajnje afirmativno personificirano je namazom.

Namaz je, može se slobodno reći, fabrika kroz koju prolaze, odgajaju se i izgrađuju ljudi, oplemenjujući svoja svojstva, osobine i navike. Namazom se brišu i poliraju hrđa duše i srca. To je mehanizam koji neutralizira sve negativne strane u čovjeku. Najbolju potvrdu za to nalazimo u riječima Plemenitog Gospodara koji kaže: "Namaz, uistinu, odvraća od razvrata i od svega što je ružno!" (El-Ankebut, 45)

Sve u namazu je jače, bolje, sjajnije, izrazitije i djelotvornije: i učenje Kur'ana, i dova, i zikr, i istigfar, i salavat... Moglo bi se reći da se sve to, putem namaza, uzdiže u velike duhovne visine odakle izgleda još veće, djelotvornije i veličanstvenije.

Pogledajmo samo neke hadise i uvjerimo se u spomenutu konstataciju.

Namazom se brišu i neutraliziraju grijesi, kao što se vodom čisti prljavština. To jasno poručuje Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u kojem on pita ashabe: Sta mislite kada bi vam pred vratima jednog od vas proticala rijeka u kojoj bi se on pet puta dnevno kupao, da li bi na njemu ostalo imalo prljavštine? Prisutni ashabi su odgovorili: Ne! Ne bi ostalo ništa prljavštine! Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, konstatirao: To je primjer pet dnevnih namaza, poću kojih Allah briše počinjene grijehe!

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, takođe, u vezi, s neutraliziranjem grijeha namazom, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Per dnevnih namaza i džuma do džume otkup su za grijehe počinjene između njih, ako se ne urade veliki grijesi. Ramazan do ramazana je otkup za u međuvremenu počinjene grijehe, ako se kloni velikih grijeha.

Zanimljiv je i Ebu Umamin, radijellahu anhu, hadis, koji, takođe, govori o otklanjanju, čišćenju i neutraliziranju grijeha namazom. Naime, u ovom hadisu, on kaže:

Dok smo sjedili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji, dođe neki čovjek i reče: O Allahov Poslaniče, ja sam zaslužio kaznu, pa je izvrši nada mnom!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne odgovori. Čovjek ponovi i reče: O Allahov Poslaniče, ja sam zaslužio kaznu, pa je izvrši nada mnom!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet ništa ne reče. Potom je proučen ikamet za namaz. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, Ebu Umame je rekao: Čovjek je krenuo za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. I ja sam slijedio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da vidim šta će mu odgovoriti.

Čovjek je stigao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Allahov Poslaniče, zaslužio sam kaznu, pa je izvrši nada mnom.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: Kada si izašao iz svoje kuće, zar nisi uzeo abdest i upotpunio ga?! Rekao je: Jesam, Allahov Poslaniče.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nastavio: Zatim si s nama klanjao namaz? Rekao je: Jesam, Allahov Poslaniče.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, potom, rekao: Zaista je Allah oprostio tvoju kaznu, ili je rekao grijeh.

Vrijednost učenja Kur'ana u namazu posebno je naglašena i vrednovana. U to ćemo se uvjeriti iz sadržaja hadisa Ebu HUrejre, radijellahu anhu, u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pita ashabe: Da li bi neko od vas volio da nađe tri velike, steone i debele deve kada se vrati svojoj porodici? Ashabi su, logično, odgovorili: Kako da ne! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: Tri ajeta koja neko od vas prouči u namazu su bolja od tri velike, steone, i debele deve.

I vrijednost zikra u namazu je posebno istaknuta u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To se jasno vidi iz predaje Enesa b. Malika, radijellahu anhu, koji kaže: Došao je neki čovjek i ušao u saff zadihan pa je proučio: El-Hamdu lillahi hamden tajjiben mubareken fihi. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz upitao je: Ko je proučio spomenute riječi? Ljudi su čutali. Ponovo je upitao: Ko je od vas proučio te riječi? Ništa loše nije tim rekao. Čovjek je tek tada priznao: Došao sam zadihan pa sam to rekao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je dodao: Vidio sam dvanaest meleka kako se natjeću ko će ih podignuti.

Koliko je zikrullah bitan u namazu, ili odmah nakon namaza, kako je činio i Allahov vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje potvrđuju riječi koje prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu,: Ko na kraju svakog namaza kaže trideset i tri puta subhanellah, trideset i tri puta elhamdulillah i trideset i tri puta Allahuekber – to je devedeset i devet, pa izgovori La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve a'la kulli šej'in kadir., tako namirujući na stotinu, bit će mu oprošteni grijesi pa makar ih bilo koliko morske pjene.

Zar treba veći podsticaj našim jezicima da učine nešto što će usrećiti i njih i sve ostale ljudske organe?! Zar čovjek može očekivati veću privilegiju i ljepše rasterečenje?! Ko nam može ponuditi više i bolje od našeg Gospodara, a ko to bolje i učinkovitije izraziti od naših jezika?!

Nigdje čovjek nije bliži Allahu Uzvišenom, kao dok stoji skrušeno pred svojim Gospodarom u namazu, posebno kada je na sedždi. Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, je, između ostalog, o tome izrekao, za nas, značajne riječi, koje bismo trebali primjeniti.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada imam izgovori amin i vi izgovorite. Uistinu, onome čiji se izgovor riječi amin podudari sa aminovanjem meleka, bit će mu oprošteni učinjeni grijesi.

Ibn Šihab je rekao: Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi govorio: Amin!

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u drugom predanju, prenosi Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: Kada imam izgovori: Semi'allahu limen hamideh!, vi recite: Allahumme Rabbena lekel-hamd!, jer onaj čije se izgovaranje ovih riječi podudari sa izgovaranjem meleka, bit će mu oprošteni ranije počinjeni grijesi!

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, takođe, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allahov rob je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi, zato, dok ste u tom položaju, učite što više dove.

Koliko su značajni sedžda i ono što izgovorimo dok smo u tom položaju, veličajući Allahovu moć, snagu i veličinu, najjasnije dočaravaju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, koje prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu,: Kada čovjek prouči ajet koji obavezuje na sedždu, pa je učini, šejtan se udalji plačući, govoreći: Teško njemu! (u drugoj predaji stoji: Teško meni). Čovjeku je naređeno da učini sedždu pa je učinio i zaslužio Džennet, a i meni je naređeno da učinim sedždu pa sam to odbio i zaslužio Vatru. (nastavit će se)

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)

Ta, zaista, s mukom je i last

Čovječe, znaj da nakon gladi dođe obilje, nakon žeđi voda, poslije nesanice san, poslije bolesti ozdravljenje. Onaj ko je nestao pojavit će se, zalutali će put pronaći, briga će proći, a tama će se razići.

"A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati" (El‐Maida, 52).

Obraduj noć zorom koja se javlja na obroncima brda i prostire se dolinama. Obraduj nesretnika nenadnim izlazom koji se za tren nađe. I obraduj očajnika lijepom riječju i oprostom.

Kada vidiš neku pustinju koja se proteže u nedogled, znaj da se iza nje nalazi neka zelena oaza puna hladovine.

Ako vidiš da se neko uže sve više steže, znaj da će se prekinuti.

Sa suzom je osmijeh, sa strahom spokoj i sa nemirom mir.

Vatra nije spržila Ibrahima, a.s , jer je on bio u Božijem okrilju i zaštiti.

" O vatro, rekosmo Mi, postani hladna, i spas Ibrahimu!" (El‐Enbija, 69)

More nije progutalo Musaa, a.s., jer je on iskreno kazao:

"Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Eš‐Suara 62)

Muhammed, a.s., u pećini kazuje svome drugu kako je Uzvišeni i Veličanstveni s njima, pa On na njih spusti spokoj i da im pobjedu.

Oni koji su zaslijepljeni trenutnom sitaucijom i lošim stanjem osjećaju samo nemir i tjeskobu jer njihov pogled ne dopire daleko. Trebali bi pogledati šta se nalazi iza zida, šta se krije iza čadora.

Stoga, nemoj se ni najmanje uznemiravati jer je nemoguće da uvijek budeš u jednom stanju. Najbolji ibadet jeste čekanje izlaza. Dani se mjenjaju, baš kao i vrijeme. Mudri se Stvoritelj svakim časom nečim zanima. On poslije jednih događaja daje druge, ta s mukom je last, s mukom je last.

Aid El Karni, Ne Tuguj

Belkisa - Kraljica od Sabe

Uzvišeni Allah kaže: "I o n (Sulejman) izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!' I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanju Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što k.rijete i ono što na j avu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!' 'Vidjećemo' - reče Sulejman - 'da li govoriš istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!' 'O velikaši,' - reče ona - 'meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!' O velikaši' - reče ona - 'savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!' 'Mi smo vrlo j aki i hrabri' - rekoše oni - 'a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!' 'Kad carevi osvoje neki grad' - reče ona - 'oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade. Poslaću im jedan dar i vid jeću sa čime će se izaslanici vratiti.' l kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.' '0 dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?' 'Ja ću ti ga donijeti' - reče Ifrit, jedan od džina - 'prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, j a sam za to snažan i pouzdan.' 'A ja ću ti ga donijeti' - reče onaj koji je učio iz Knjige - 'prije nego što okom trepneš.' l kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!' l kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?' - 'Kao da je on!' - uzviknu ona. 'A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.' A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjer ničkom pripadala. 'Uđi u dvoranu!' - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. 'Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!' - reče on. - 'Gospodaru moj,' - uzviknu ona - 'ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!' " (En-Neml, 20.-44.)

Uzvišeni Allah govori šta se dogodilo između Sulej mana i pupavca. Sve vrste ptica su imale svoje p rvake ili izabranike, koji su imali određene dužnosti i koji su povremeno lično dolazili pred Sulejmana, a. s., kao što je to običaj kod vojske. Ibn-Abbas, r. a., i drugi navode da je zadatak pupavca bio da traži vodu u pustinjama i neplodnim područjima. Svakako, pupavac je imao sposobnost darovanu od Svemogućeg Allaha da vidi i odredi položaj podzemnih voda. Sulejmanov pupavac je tražio podzemnu vodu, a zatim bi tamo vodio svoju vojsku. Oni su kopali zemlju da pronađu vodu i koriste se njome. Jednog dana Sulejmanu, a. s., je trebao pupavac, koji nije bio tu, na svom mjestu, pa je rekao: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?", tj. on nije ovdje ili ga ne mogu vidjeti. "Teškom ću ga kaznom kazniti", Sulejman, a. s. , je zaprijetio da će ga kazniti nekom vrstom kazne, "Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!", tj. ako mi ne donese jasnu ispriku koja će ga spasiti kazne. Uzvišeni Allah kaže: "I ne potraja dugo", tj. njegovo odsustvo nije dugo potrajalo, " . . . a on dođe, pa reče" Sulejmanu, a. s. "Doznao sam ono što ti ne znaš", tj. ja sam saznao ono što ti nisi znao; " . . . iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest" i to da "Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni", on opisuje raskoš kraljeva i vladara Sabe u Jemenu. Oni su imali snažno i veličanstveno kraljevstvo, a uz to snažnu i sposobnu vojsku. Tokom tog perioda, njihov kralj je umro i nije o.stavio nasljednika, osim kćerke koju su oni uzeli kao svoju kraljicu. Es-Sa'lebi i drugi su spomenuli da je nakon smrti njezina oca narod imenovao čovjeka da njima vlada, ali su pod njegovom vladavinom zavladali pokvarenost i nered. Ona mu je ponudila da je oženi, što je on i učinio. Prve zajedničke noći ona mu je davala vino sve dok se nije napio, a onda mu je odsjekla glavu i objesila je na svoja vrata. Stoga ju je njezin narod proglasio za svoju kraljicu. Ona je bila Belkisa bint Es-Sejre. Njen otac se zvao El-Hedhad, ili Šurahil ibn Zi Džeden ibn Es-Sejre ibn El-Haris ibn Kajs ibn Sajfi ibn Sebe' ibn Ješdžeb ibn Ja'reb ibn Kahtan. Njen otac je bio jedan od najplemenitijih kraljeva. On je odbio da oženi Jemenku. Kaže se da je oženio džinkinju čije je ime bilo Rejhana bin t Es-Seken koja je rodila ženu čije je ime Belkama, kasnije poznata kao Belkisa. Es-Sa'lebi prenosi od Se'ida ibn Bešira, od Katade, od En-Nadra ibn Enesa, od Bešira ibn Nuhejka, od EbuHurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve seilem, rekao: "Jedan od Belkisinih roditelja je bio od džina." (Ovo je čudan l garib/ hadis u čijem lancu prenosilaca se nalazi slabost) . Es-Sa'lebi je kazao: " Rekao mi je Ehu-Abdullah ibn Kabhune od Ebu-Bekra ibn Džerdžeha, od Ebu-Bekra, koji kaže: 'Jednom prilikom je spomenuta Belkisa pred Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je rekao: ' Narod kojim vlada žena nikada neće uspjeti.'

Prenosi se u Buharijevom Sahihu od Avfa, od El-Hasana, od Ebu-Bekra: " Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio obaviješten da su Perzijanci okrunHi Kisrinu kćerku kao svoju vladarku, rekao je: 'Narod kojim vlada žena nikada neće uspjeti. ' " Njegove riječi: " . . . i da joj je svega i svačega dato", od onoga što može posjedovati neki vladar na Zemlji, "a ima i prijesto veličanstveni", tj. stolica na kojoj je sjedila bila je ukrašena i optočena raznim vrstama dragog kamenja, bisera, zlatom i drugim veličanstvenim stvarima. Zatim je spomenuo da oni ne vjeruj u u Svemogućeg Allaha i da obožavaju Sunce umjesto Allaha, spomenuo je da su zavedeni od strane šejtana koji im je njihova djela prikazao lijepim i koji ih je skrenuo sa Allahovog puta, " . . . te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanjaju Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na j avu iznosite", tj. On zna sve tajne i otkriva stvari bilo materijalne ili nematerijalne. "Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!", tj. Najvećeg prijestolja koje niko među Njegovim stvorenjima nije posjedovao. Stoga je Sulejman, a. s. , poslao pupavca sa pismom, pozivajući ih da se pokore Allahu i Njegovom poslaniku, da se pokaju i potčine njegovom kraljevstvu i moći. On im je pisao: "Ne pravite se većim od mene", tj. nemojte dozvoliti da vas vaš ponos spriječi da mi se pokorite, "i dođite da mi se pokorite!", tj. kao istinski vjernici koji se  pokoravaju Allahu potpunom pokornošću. Pupavac je spustio pismo pokraj nje i čekao je da vidi šta će ona učiniti. Naravno, ona je pozvala plemiće, prinčeve i ministre da se međusobno posavjetuju, " '0 velikaši', - reče ona - 'meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo" , zatim je prvo pročitala njegov naslov, "od Sulejmana", a potom je pročitala njegov ostatak, " . . . i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!' " Zatim je tražila njihov savjet na vrlo prefinjen način: " 'O velikaši' - reče ona- 'savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!' ", tj. da joj daju svoja mišljenja, " 'Mi smo vrlo jaki i hrabri' - rekoše oni", tj. mi sebi možemo priuštiti rat, sve što treba od vojnih snaga, materijala i ostalog. Pa, ako tako odlučiš, mi smo za rat pripremljeni, " . . a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!", oni su, dakle, pokazali potpunu odanost i nakon pokazivanja i iznošenja pred njom njihove sposobnosti, prepustili su da ona donese odluku, da vidi šta treba biti učinjeno. Uistinu, njeno mišljenje je bilo mudrije i bolje nego njihovo, jer je znala da se pošiljaocu pisma neće moći usprotiviti, obmanuti ga ili pak zavesti. " 'Kad carevi osvoje neki grad' - reče ona - 'oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade"', tj. ona objašnjava da, ako taj kralj osvoji njihovo kraljevstvo, ona bi bila ta koju bi zadesila najoštrija kazna i poniženje. "Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."

Ona je željela podmititi Sulejmana poklonima i darovima, znajući da on, a. s., neće primiti od njih ništa drugo osim islama, a ona i njen narod su bili nevjernici, a Sulej man i njegova vojska su bili daleko snažniji od njih. Zbog toga "l kad on (glasnik) pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!' " Tako Sulejman reče vođi njenih glasnika koji su donijeli poklon: "Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i po korene" , tj. idite nazad sa svojim poklonima, zato što je ono čime sam ja obdaren od Allaha daleko bolje nego ovaj imetak, bogatstvo i darovi, kojima se vi radujete i kojim se vi obolite i ponosite nad svojim vlastitim narodom. "Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti", tj. voj ske koje su neodoljive i koje ne mogu biti poražene, niti im se može suprotstaviti i, štaviše, mi ćemo ih istjerati iz njihove zemlje, sa imanja i bogatstva " . . . ponižene i pokorene", tj. noseći im sram, poniženje i uništenje. Kada su oni čuli vijesti, požurili su izjavljujući potpunu pokornost i odanost, kao i želju da se njihova kraljica pridruži Sulejmanu, a. s., i lično ga posjeti. Kada je on, a. s., čuo za njihov dolazak i njihovu namjeru da se lično pred njim pojave, on reče onima koji su bili tu sa njim, koji od njih bi mu donio njeno prijestolje, prije nego što ona dođe: " 'Ja ću ti ga donijeti' - reče Ifrit, jedan od džina - 'prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš' ", tj. prije nego završiš svoje zasjedanje. Kaže se da je vodio poslove Izraelićana od početka toga dana do podne, " . . . ja sam za to snažan i pouzdan", tj. j a sam dovoljno snažan da donesem to prijestolje tebi, a uz to sam pouzdan, a ovo je rekao zato što ono sadrži dragocjeno drago kamenje i bisere. Ali, " . . . reče onaj koji je učio iz ", tj. Asaf ibn Berhi, koji je b io Sulejmanov rođak po majci, a kaže se da je to bio jedan od vjernika među džinima koji je znao najuzvišenije ime Svemogućeg Allaha. Također se kaže da je to bio jedan od učenjaka Izraelićana. Štaviše, kazano je da je to bio sam Sulejman, a. s., što je veoma čudno i neobično mišljenje, a EsSuhejli kaže da je sasvim isključena takva mogućnost. Četvrto zastupljeno mišlj enje je da je to bio Džebra'il, a. s. " 'A ja ću ti ga donijeti' - reče onaj koji je učio iz Knjige - 'prije nego što okom trepneš' ", tj. prije nego što pošalješ glasnika u najudaljenije mjesto na Zemlji i on ti se vrati nazad. Također se kaže, prije nego što najudaljenija osoba koju vidiš dopre do tebe; ili prije nego što tvoj pogled postane umoran od posmatranja jedne tačke i tvoje se oči sklope; ili prije nego što iznova pogledaš najudaljenije mjesto koje tvoj pogled može dosegnuti, pa sklopiš svoje oči (što je najvjerovatnije objašnjenje) . "l kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen", tj. kada j e vidio Belkisin prijesto donesen iz Jemena u Jerusalem i postavljen pred njega, u ovom vrlo kratkom roku, " . . . uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti' ", tj. ovo j e iz Allahove milosti i ja sam počašćen. Njegova milost je darovana svim ljudima i On ih iskušava da li će biti zahvalni ili nezahvalni. "A ko j e zahvalan - u svoju je korist zahvalan", tj. korist od toga se vraća samom njemu, " . . . a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit", tj. On nema potrebu da Mu neko zahvaljuje, niti Mu šteti nevjerovanje nevjernika.

Zatim je Sulejman, a. s., naredio da se njen prijesto prepravi i preruši, da bi ispitao njenu inteligenciju i razumijevanje, kazavši: " . . . da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!" I kad ona dođe, bi joj rečeno: " 'Je li ovakav prijesto tvoj?' - 'Kao da je on!' - uzviknu ona", ovo je rezultat njenog shvatanja i čistog rasuđivanja kojim je ostavila po strani mogućnost da je to njen vlastiti prijesto, pošto ga je tek ostavila daleko u Jemenu, a nije znala da postoji neko ko može učiniti ovakav čudesan čin i prenijeti prijestolje u Jerusalem. Uzvišeni Allah kaže, a riječi se odnose na Sulejmana, a. s., i njegov narod: " 'A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.' A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala'', tj. slijedili su vjeru svojih otaca i predaka, koja se zasnivala na obožavanju Sunca, kojem su se klanjali, a za šta nisu imali nikakvog dokaza, niti potpore. Sulejman, a. s., je prije toga naredio da se izgradi sarh (staklena površina ispod koje j e bila voda sa raznim vrstama riba i morskih stvorenja) . Nakon toga, Belkisi je naređeno da uđe na sarh dok je Sulejman sjedio na svome prijestolju. "l kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. 'Ova je dvorana uglačanim staklom popločanal' - reče on. - 'Gospodaru moj,' - uzviknu ona - 'ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!' " Kaže se da je, kada ju je poželio oženiti, Sulejman, a . s., upitao ljude o načinu uklanjanja dlaka sa njenih nogu, pa su oni spomenuli britvu, ali se ona toga pobojala. Potom se posavjetovao sa džinima, koji su za njega načinili kupku. Tako je on bio prvi koji je ušao u kupatilo.

Es-Sa'lebi i drugi su kazali: "Kada se Sulejman njome oženio, vratio joj je kraljevstvo Jemena i tamo je posjećivao, ostajući po tri dana mjesečno, a zatim bi se vraćao nazad u Jerusalem na letećem ćilimu. Pored toga, on je naredio džinima da mu sagrade tri palate u Jemenu: Gamdan, Salhin i Bitun." A Allah najbolje zna. lbn-Ishak je prenio od nekih učenjaka, od Vehba ibn Munebbiha da je Sulejman, a. s., nije oženio, već ju je vjenčao za kralja Hemedana i dopustio joj da ponovo vlada Jemenom, te da joj je potčinio kralja džina u Jemenu da joj sagradi ranije spomenute tri palate. Prvo mišljenje je poznatije i logičnije, a Allah najbolje zna!