Ako je učenje Kur'ana, Allahov govor upućen nama, onda je namaz naš govor, dova i molba upućena Gospodaru svjetova. To je posebna čast koja se ukazuje sićušnom robu, da uđe u odaje svoga Gospodara i svojim jezikom Mu se obrati riječima koje On voli i za koje nagrađuje. Kontakt i susret s Gospodarom i Vladarom svjetova jednostavniji je od kontakta s dunjalučkim vladarima. Tom prilikom nema ni prevodioca, ni portira, ni tjelohranitelja, ni sekretarica, bez čijeg dopuštenja danas nismo u stanju kontaktirati, niti sesusresti s bilo kojom značajnijom osobom koja se nalazi na nekom položaju. U namazu, mi direktno, bez posrednika, ulazimo i odaje Najvećeg Vladara i obraćamo mu se bez prevodioca.
Bekr b. Abdullah o tome slikovito kazuje: Čovječe, ako želiš ući kod svoga Gospodara bez dopuštenja i razgovarati s Njim bez prevodioca, onda uđi! Upitaše ga: Kako to?, a on im odgovori: Kada temeljito uzmeš abdest i počneš da klanjaš, ušao si kod Gospodara svoga bez dopuštenja i razgovaraš s Njim bez prevodioca!
Ako se još zna da je namaz propisan na nebesima, a ne na Zemlji, onda je to još jedna potvrda njegove veličanstvenosti i posebnosti. Zar se nečim drugim osoba može vinuti toliko u duhovne visine, kao što to može namazom, koji je u sebi sintetizirao i učenje Kur'ana, i dovu, i istigfar, i salavat, i traženje utočišta i pomoći od Gospodara svjetova?! Drugim riječima, sve ono što je pozitivno, suptilno i krajnje afirmativno personificirano je namazom.
Namaz je, može se slobodno reći, fabrika kroz koju prolaze, odgajaju se i izgrađuju ljudi, oplemenjujući svoja svojstva, osobine i navike. Namazom se brišu i poliraju hrđa duše i srca. To je mehanizam koji neutralizira sve negativne strane u čovjeku. Najbolju potvrdu za to nalazimo u riječima Plemenitog Gospodara koji kaže: "Namaz, uistinu, odvraća od razvrata i od svega što je ružno!" (El-Ankebut, 45)
Sve u namazu je jače, bolje, sjajnije, izrazitije i djelotvornije: i učenje Kur'ana, i dova, i zikr, i istigfar, i salavat... Moglo bi se reći da se sve to, putem namaza, uzdiže u velike duhovne visine odakle izgleda još veće, djelotvornije i veličanstvenije.
Pogledajmo samo neke hadise i uvjerimo se u spomenutu konstataciju.
Namazom se brišu i neutraliziraju grijesi, kao što se vodom čisti prljavština. To jasno poručuje Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u kojem on pita ashabe: Sta mislite kada bi vam pred vratima jednog od vas proticala rijeka u kojoj bi se on pet puta dnevno kupao, da li bi na njemu ostalo imalo prljavštine? Prisutni ashabi su odgovorili: Ne! Ne bi ostalo ništa prljavštine! Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, konstatirao: To je primjer pet dnevnih namaza, poću kojih Allah briše počinjene grijehe!
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, takođe, u vezi, s neutraliziranjem grijeha namazom, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Per dnevnih namaza i džuma do džume otkup su za grijehe počinjene između njih, ako se ne urade veliki grijesi. Ramazan do ramazana je otkup za u međuvremenu počinjene grijehe, ako se kloni velikih grijeha.
Zanimljiv je i Ebu Umamin, radijellahu anhu, hadis, koji, takođe, govori o otklanjanju, čišćenju i neutraliziranju grijeha namazom. Naime, u ovom hadisu, on kaže:
Dok smo sjedili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji, dođe neki čovjek i reče: O Allahov Poslaniče, ja sam zaslužio kaznu, pa je izvrši nada mnom!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne odgovori. Čovjek ponovi i reče: O Allahov Poslaniče, ja sam zaslužio kaznu, pa je izvrši nada mnom!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet ništa ne reče. Potom je proučen ikamet za namaz. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, Ebu Umame je rekao: Čovjek je krenuo za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. I ja sam slijedio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da vidim šta će mu odgovoriti.
Čovjek je stigao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Allahov Poslaniče, zaslužio sam kaznu, pa je izvrši nada mnom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: Kada si izašao iz svoje kuće, zar nisi uzeo abdest i upotpunio ga?! Rekao je: Jesam, Allahov Poslaniče.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nastavio: Zatim si s nama klanjao namaz? Rekao je: Jesam, Allahov Poslaniče.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, potom, rekao: Zaista je Allah oprostio tvoju kaznu, ili je rekao grijeh.
Vrijednost učenja Kur'ana u namazu posebno je naglašena i vrednovana. U to ćemo se uvjeriti iz sadržaja hadisa Ebu HUrejre, radijellahu anhu, u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pita ashabe: Da li bi neko od vas volio da nađe tri velike, steone i debele deve kada se vrati svojoj porodici? Ashabi su, logično, odgovorili: Kako da ne! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: Tri ajeta koja neko od vas prouči u namazu su bolja od tri velike, steone, i debele deve.
I vrijednost zikra u namazu je posebno istaknuta u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To se jasno vidi iz predaje Enesa b. Malika, radijellahu anhu, koji kaže: Došao je neki čovjek i ušao u saff zadihan pa je proučio: El-Hamdu lillahi hamden tajjiben mubareken fihi. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz upitao je: Ko je proučio spomenute riječi? Ljudi su čutali. Ponovo je upitao: Ko je od vas proučio te riječi? Ništa loše nije tim rekao. Čovjek je tek tada priznao: Došao sam zadihan pa sam to rekao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je dodao: Vidio sam dvanaest meleka kako se natjeću ko će ih podignuti.
Koliko je zikrullah bitan u namazu, ili odmah nakon namaza, kako je činio i Allahov vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje potvrđuju riječi koje prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu,: Ko na kraju svakog namaza kaže trideset i tri puta subhanellah, trideset i tri puta elhamdulillah i trideset i tri puta Allahuekber – to je devedeset i devet, pa izgovori La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve a'la kulli šej'in kadir., tako namirujući na stotinu, bit će mu oprošteni grijesi pa makar ih bilo koliko morske pjene.
Zar treba veći podsticaj našim jezicima da učine nešto što će usrećiti i njih i sve ostale ljudske organe?! Zar čovjek može očekivati veću privilegiju i ljepše rasterečenje?! Ko nam može ponuditi više i bolje od našeg Gospodara, a ko to bolje i učinkovitije izraziti od naših jezika?!
Nigdje čovjek nije bliži Allahu Uzvišenom, kao dok stoji skrušeno pred svojim Gospodarom u namazu, posebno kada je na sedždi. Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, je, između ostalog, o tome izrekao, za nas, značajne riječi, koje bismo trebali primjeniti.
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada imam izgovori amin i vi izgovorite. Uistinu, onome čiji se izgovor riječi amin podudari sa aminovanjem meleka, bit će mu oprošteni učinjeni grijesi.
Ibn Šihab je rekao: Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi govorio: Amin!
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u drugom predanju, prenosi Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: Kada imam izgovori: Semi'allahu limen hamideh!, vi recite: Allahumme Rabbena lekel-hamd!, jer onaj čije se izgovaranje ovih riječi podudari sa izgovaranjem meleka, bit će mu oprošteni ranije počinjeni grijesi!
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, takođe, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allahov rob je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi, zato, dok ste u tom položaju, učite što više dove.
Koliko su značajni sedžda i ono što izgovorimo dok smo u tom položaju, veličajući Allahovu moć, snagu i veličinu, najjasnije dočaravaju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, koje prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu,: Kada čovjek prouči ajet koji obavezuje na sedždu, pa je učini, šejtan se udalji plačući, govoreći: Teško njemu! (u drugoj predaji stoji: Teško meni). Čovjeku je naređeno da učini sedždu pa je učinio i zaslužio Džennet, a i meni je naređeno da učinim sedždu pa sam to odbio i zaslužio Vatru. (nastavit će se)
(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)