Udruženje "Most povjerenja"

6- 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-         78

      Gdje je bio Allahov Poslanik, a.s., kada mu je prvi put došla objava?

Allahov Poslanik, a.s., je tada bio u pećini Hira.

-          Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada mu je prvi put došla objava?

Allahov Poslanik, a.s., je imao 40 godina.

-          Koji su prvi ajeti objavljeni 'Allahovom Poslaniku?

Prvi ajeti koji su objavljeni Allahovom Poslaniku, a.s., su:

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ (١)

خَلَقَ الإنْسَانَ مِنْ عَلَقٍ (٢)

اقْرَأْ وَرَبُّكَ الأكْرَمُ (٣)

الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ (٤)

عَلَّمَ الإنْسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ (٥)

 Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna. (Al-Alek 1-5)

-          Ko se prvi odazvao pozivu Allahovog Poslanika, a.s., u islam?

Među prvima koji su se odazvali pozivu Allahovog Poslanika u islam su bili:

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibo

5-250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-         90

   Kako se zvala Hatidžina, r.a., drugarica koja je prenijela njenu ponudu braka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s?

Zvala se Nefisa kći Menijje.

-          Koliko je bio mehr (vjenčani dar) kojeg je Allahov Poslanik, a.s., dao Hatidži?

Mehr Hatidže, r.a., je bio 20 mladih deva.

-          Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada se oženio Hatidžom, r.a., a koliko ona?

Kada se Allahov Poslanik, a.s., oženio Hatidžom, r.a., imao je 25, a ona 40 godina.

-          Koliko je Allahov Poslanik,' a.s., imao djece s Hatidžom, r.a., i kako su se ona zvala?

Allahov Poslanik, a.s., je s Hatidžom, r.a., imao šestero djece, i to: Abdullaha, Kasima, Zejnebu, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu.

-          Koje je keramete (natprirodna djela) imao Poslanik, a.s.,prije poslanstva?

Kerameti koje je Poslanik, a.s., imao prije poslanstva su:

-           Koji su to prvi znaci poslanstva koji su se pojavili kod Allahovog Poslanika?

Prvi znaci poslanstva, Muhammeda, a.s., bili su istiniti snovi.

-          Kako se zove pećina u kojoj bi se Allahov Poslanik, a.s., osamljivao prije poslanstva i razmišljao o Allahu? Gdje se ona nalazi?

Pećina u kojoj bi se Poslanik, a.s., osamljivao se zove Hira. Nalazi se na brdu Nur, nedaleko od Mekke.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Pripremila: Adela Hebibović

SLJEDBENICI RANIJIH NEBESKIH KNJIGA ZNALI SU ZA MUHAMMEDA, sallallahu alejhi ve sellem

 

1

Sljedbenici ranijih nebeskih knjiga su tačno znali da će doći poslanik kojem je ime Muhammed i znali su gdje će se pojaviti, gdje će činiti Hidžru. Kako god je Muhammed, s.a.v.s., najavljen i opisan u njihovim knjigama, isto tako je najavljen i opisan njegov ummet. S obzirom da je sljedbenicima ranijih knjiga i poslanicima naređeno da vjeruj u u Muhammeda, s. a. v. s., i da ga slijede, onda je njegov opis i najava u njihovim knjigama potvrda te naredbe i dokaz protiv onih koj i u njega ne budu vjerovali .

Allah, dž. š., kaže:

" . . . a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili - i kada im je došlo ono što su znali (da će doći Muhammed) to su zanijekali. " (1)

Židovi u Medini su, prije dolaska Muhammeda, govorili da će se pojaviti poslanik kojeg imaju najavljenog u svojim knjigama, pa će i m on pomoći da pobijede mnogobošce na Arapskom poluostrvu. Međutim, kada se Muhammed, s.a.v.s., pojavio oni u njega nisu htjeli vjerovati. (2)

" . . . onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, napisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi . " (3)

"Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. "(4)

Abdullah ibn Amr, r.a., je upitan o opisu Muhammeda, s.a.v.s., pa je rekao: "Tako mi Allaha, on je opisan i u Tevratu nekim osobinama kao što je i u Kur'anu: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje. "(5) Kada je Selman Farisi, r.a., tragao za istinom njega je pobožnjak iz Amurije ovako posavjetovao: "Sinko moj, već je nastupilo vrijeme pojavljivanja poslanika, koji će doći sa Ibrahimovom, a.s., vjerom. Pojaviće se na Arapskom poluotoku a činiće hidžru u mjesto između dvije Harre (predjeli blizu Medine) među kojima su palme. On će imati prepoznatljive znakove: jede ono što je poklonjeno (hedija) a ne jede ono što je udjeljeno (sadaku) i među njegovim plećkama biće pečat (ožiljak) poslanstva. Ako možeš stići do te zemlje, ti idi . . . " (6)

1. El-Bekare, 89.

2. Muhtesar tefsira od Ibn Kesira, 1 /88

3. El-E'araf, 157.

4. El-Bekare, 146.

5. El-Aizzab, 45., a hadis bilježi Buhari.

6. Ahmed i Taberani

Izvor:
Posebnosti Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta, Dr. Fuad Sedić
Pripremila:
Selam Tutić - Alagić

OPASNE GREŠKE U ODGOJU DJECE

2

Roditelji očekuju od djece da izvršavaju svoje obaveze i dužnosti spram roditelja, ali većina roditelja zaboravlja da i djeca imaju svoja prava i obaveze kod roditelja. Kako god je Allah dž.š. naredio dobročinstvo prema roditeljima, isto tako je naredio i dobročinstvo i plemenitost prema djeci. Onog momenta kad nam je Allah dž.š. podario djecu zadužio nas je emanetom, čije ispunjenje od nas zahtijeva dobročinstvo prema djeci, budnost, brigu, nježnost, pažnju i strpljivost u njihovom odgoju. U protivnom pravimo najveći oblik pronevjere  i izdaje povjerenog nam emaneta.

Najbolju predstavu o ozbiljnosti roditeljske uloge dobićemo ukoliko pažljivo razmislimo o onome što nam Uzvišeni Stvoritelj poručuje u svojoj plemenitoj Knjizi, kao i o onome što nalazimo u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah Uzvišeni kaže u Kur'anu :

Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate.            (En- Nisa  58.)

O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte. (El-Enfal  27.)

O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im Allah naredi izvršavati. (Et- Tahrim  6.)

Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, o tome kaže:

„Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Imam je pastir u svom džematu i odgovoran je za svoj džemat. Čovjek je pastir u svojoj kući i odgovoran je za svoje ukućane.“  (Buhari, Muslim).

„Nema ni jednog roba (čovjeka) kojem Allah podari nešto kao emanet, pa on umre ne izvršivši ga kako treba,a da mu Allah neće zabraniti ulazak u Džennet.“ (Buhari, Muslim).

Priredila:

Fikra Smajlović

Izvor: „Opasne greške u odgoju djece“

Stvarno vs. nestvarno

 6

S obzirom na to da će ovaj tekst prikazati opće nedostatke koje se tiču književne stvarnosti u Bosni i Hercegovini, on se može tumačiti i kao moja izrazita želja za potencijalnim uređenjem ovog fenomena u našoj državi. Također, u tekstu ću predočiti i moje želje u vezi s jezičkim uređenjem.

  Sama književnost postoji koliko i sam čovjek; taj fenomen je, najprije, oslobođenje duhovnog stanja individue preko samog jezika. Književnost se, kao takva, razvijala od tzv. primitivnih populacija koje su sreću, tugu, etc. predočavali kroz razne pjesme koje su, barem tad, bile sadržaj usmene književnosti, da bi vremenom postale dio  pismene književnosti. Stoga je uloga književnosti i jezika u samom čovjeku, i samom društvu, itekako bitna.

  Da li su književnosti i jezik zaslužili zapostavljanje u društvu? U Bosni i Hercegovini skoro da je taj slučaj zapostavljanja općeprisutan. Bosna i Hercegovina, naime, uopće nema temeljni institut za jezik(e) i književnost(i), iako postoji Institut za jezik, ali ne postoji simbioza jezika i književnosti kao što je to slučaj u Srbiji (Matica srpska) ili Hrvatskoj (Matica hrvatska). U nepostojanju takve ustanove prisutne su i alternativne izdavačke kuće i elitistička društva koje/a ne mogu vršiti funkcije kao što je to slučaj sa institutima u regionu. Tako se edicije knjiga objavljuju preko raznih izdavačka, što je uvjetovano prethodno spomenutim razlozima.

  Ali, kako fikcija uveliko proširuje i rasplamsava sam tekst, ali i privlači za čitanjem samog recipijenta, onda bi moje maštarije o svemu ovome imale, bar otprilike, sljedeće karakteristike:

  Zbog karakteristika glavnog grada Bosne i Hercegovine, odlučio sam se da upravo Sarajevo bude topos u kojem će postojati Institut za jezik i književnosti. Lokacija Instituta bila bi u blizini Bijele tabije, t. j. u blizini objekta koje je, ustvari, veliki ponos (zbog važnosti u napadima na Sarajevo), ali i velika opomena (zbog poznatih pogubljenja i kazni, kao što je to bilo u slučaju braće Morića i sl.), pa i zbog samog pogleda na često opjevano Sarajevo. Do Instituta bio bi omogućen i prijevoz omnibusom, koji bi bio besplatan za sve, baš kao i svaki pristup do onoga što predstavlja samu kulturu. Ta ustanova bila bi skromna u vanjštini, ali bi posjedovala jaku snagu unutar samih zidina; na čelu Instituta bili bi najbolji lingvisti, ali i lingvistkinje, književnici i književnice koji/e bi utjecali na nadolazeće naraštaje. Sama ustanova posjedovala bi i internat za najbolje studente/ice, kao i biblioteku s najvećim brojem knjiga u Bosni i Hercegovini. Najveća težnja bila bi očuvanje i promoviranje bošnjačke književnosti, književnosti koja je često bila potiskivana, marginalizirana u bivšoj državi. To je književnost o kojoj se govorilo tek u 70-im i 80-ih godinama 20. vijeka. Utemeljitelj ove književnosti (Muhsin Rizvić) u to vrijeme trpio je jake napade zbog imenovanja bošnjačke književnosti. Profesora spomenute književnosti trenutno ima samo nekoliko, što je dovoljan indikator o tome koliko se radi na tome da ova književnost bude više izučavana, da bude čitana onoliko koliko i zaslužuje. Nadalje, uradila bi se i historija bošnjačke književnosti koja uopće ne postoji. Također, prikupili bi se svi dosadašnji listovi koji su štampani na ovom području, što bi uvjetovalo i podatke koji su nam sad nepoznati. Pronašli bi se radovi i artefakti koji nedostaju. Tako bi se označila regeneracija književnosti i samog jezika; književnost bi se posmatrala od srednjeg vijeka pa do dan-danas, a jezik bi dobio zasluženi pristup. U svakom gradu postojala bi ustanova koja bi bila pandan samom Institutu; bila bi uspostavljena i međusobna saradnja, najbolji radovi bili bi objavljivani u legitimnim edicijama i listovima, a njihovi autori bili bi važna karika za sam Institut, ali i čitavu kulturu. Ustanova bi sadržavala sve objekte i manifestacije koje su potrebne pojedincu, bilo da je to sakralne ili profane prirode, a jednom godišnje bile bi održavane i konferencije za mnoga predavanja u vezi s bitnim otkrićima. Sam Institut bio bi krovna kuća za sva književna i jezička pitanja; samim tim bi se riješile i trenutne nedoumice i trenutni raskoli oko pitanja naziva jezika u osnovnim i srednjim školama jer bi odabir jezika bio lični, a ne bi bio postavljen od neke institucije ili elite. Ovim radom i književnost i jezik učvrstili bi samu kulturu koja je, kako to kaže Dževad Karahasan, uvijek žilava i koja opstaje i kad je pokušavaju iskorijeniti.

Elmir Spahić