Udruženje "Most povjerenja"

25- 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-          Kada se dogodila Bitka Zatur-Rikaa?

Bitka Zatur-Rikaa se dogodila 7. godine po hidžri, mada postoji mišljenje da se dogodila 4. godine po hidžri, a Allah najbolje zna.

-          Koja je svrha ove Bitke?

Svrha Bitke je bila upozorenje beduinima koji su činili zavjere nad muslimanima i bavili se razbojništvom.

-          Koliki je bio broj muslimanske vojske u Bici Zatur-Rikaa?

Broj muslimanske vojske u toj Bici je bio između 400 i 700 boraca.

-          Kako se završila Bitka Zatur-Rikaa?

Bitka se završila susretom sa skupinama plemena Gatafan i međusobnom dogovoru o obustavljanju borbe.

-          Kada je Allahov Poslanik, a.s., zajedno s ashabima obavio umru ?

Allahov Poslanik, a.s., je umru s ashabima obavio u mjesecu zulk’adetu 7. godine po hidžri.

-          Koliki je bio broj muslimana koji su obavili umru te godine?

Broj onih koji su obavili umru te godine je bio 1.000 muslimana.

-          Koliko dana je Allahov Poslanik, a.s., ostao u Mekki prilikom obavljanja umre?

Allahov Poslanik, a.s., je ostao u Mekki 3 dana.

-          Zašto je Umretul-kada (naknadna Umra) nazvana ovim imenom?

Nazvana je ovim imenom zato što je ona bila dug još od ugovora na Hudejbiji.

-          Kada se dogodila Bitka na Mu'ti?

Bitka na Mu'ti se dogodila u mjesecu džumadel-ula 8. godine po hidžri.

-          Koji je povod Bitke na Mu’ti?

Razlog Bitke je bio napad Šurahbila ibn Amra el-Gassanija na mjesto El-Belka, koje se nalazi u jugoistočnom dijelu Jordana, ubistvo izaslanika Allahovog Poslanika, a.s., Harisa ibn Umejra el-Ezdija.

-          Koliki je bio broj muslimanske vojske u Bici na Mu’ti, a koliki Rimljana i njihovih saveznika?

Broj muslimanske vojske je bio 3.000, a Rimljana i njihovih saveznika 200.000 boraca.

-          Ko je bio na čelu muslimanske vojske u Bici na Mu‘ti?

Na čelu muslimanske vojske u toj Bici je bio Zejd bin Haris, r.a. Nakon njegove pogibije, zamijenio ga je Džafer ibn Ebi Talib, r.a. Poslije njegove pogibije zamijenio ga je Abdullah ibn Revaha, r.a., koji je, također, poginuo.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović

DOVA

Dova je srž ibadeta i oružje svakog vjernika. Ona je jednino oružje na koje nema embarga, jer niko je zabraniti ne može. Ako je ne možemo izgovoriti glasno, možemo je, jednostavno, izgovoriti usebi, i na taj naćin, onemogućiti bilo koga da nas spriječi u obraćanju Gospodaru svjetova zbog neke potrebe.

Inače, dova se upućuje isključivo Allahu Uzvišenom, Gospodaru svih svjetova! Ona je, kako navodi, rahmetli, Mehmed ef. Handžić tajanstveni put kojim se crpi duhovna snaga s glavnog izvora. Ona je oslonac kada svi oslonci oslabe, kada se nada u potpunosti izgubi.

Dova je bila sunnet i praksa svih Allahovih poslanika, neka je Allahov mir na sve njih. Kur'an spominje njihove dove u raznim prilikama i različitim situacijama, I u ovom segmentu se na njih treba ugledati, jer su oni kao najbolji liječnici ljudskih duša, najbolje znali kako i šta čovjek treba od Allaha Milostivog da traži i moli, kako bi okrijepio dušu i dobio svojevrsnu duhovnu snagu s njenog pravog i nezamućenog izvora.

Posljednji Allahov vjesni, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je i u ovom pogledu za nas najbolji uzor. Njegove dove prenesene su u brojnim hadiskim zbirkama i ne predstavljaju samo skup običnih molbi, traženja nečega, nego u njima iskri stvarnost i bit života, puta ka ljudskoj cjelovitosti i svako dobro na oba svijeta.

Naš jezik može nam podariti brojne Allahove blagodati, ako ga budemo znali iskoristiti na najbolji način. A zar ima boljeg načina nego ovim malim organom i otvorenog srca zavapiti svome Gospodaru i zatražiti ono što je najbolje i najsvsihodnije za nas. Naravno da mnogi ljudi ne znaju šta je za njih najbolje u datom trenutku i kada je najpogodnije vrijeme za dovu. O tome je detaljno govorio naš uzor i najbolji čovjek svih vremena – Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Treba napomenuti da su mnoge hadiske zbirke zabilježile njegove savjete u vezi s tim i, da bismo se na najcjelovitiji način obratili našem Gospodaru, najbolje je upućivati dove koje je sam Gospodar svjetova spomenuo u Svojoj Knjizi Svojim robovima i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj dvadesetrogodišnjoj poslaničkoj praksi, učeći ih svakodnevno i pokazujući svojim sljedbenicima kako i oni to treba da čine. Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, je učio takve dove, kako navodi poznati islamski učenjak, 'Ali el-Kari, u kojima je sadržano sve što vodi spasu i što upozorava na ono što vodi propasti. Uz to, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od Allaha Milostivog sve što je pohvalno i moralno, a nije tražio ništa ružno, pokušeno i negativno ili loše. od Allaha Uzvišenog tražio je zaštitu i pomoć učeći dove.

Naravno, jezik ima izuzetnu ulogu pri učenju dove, jer se jezikom finalizira odluka srca i treptaj duše. Međutim, treba računati da, i pored izgovaranja teksta odrešene dove, dubokorazmišljamo o njenoj poruci i sadržaju i da je duboko  ućutimo u dubini srca i duše. Ako učimo, naprimjer, dovu kojom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao jednog prezaduženog ashaba da je upućuje Allahu Plemenitom, uvidjet ćemo da mu je on preporučio da Gospodara moli da ga sačuva lijenosti i slabosti, što jasno ukazuje na potrebu za pregalačkim radom i prezaduženosti. Uz to, rekao mu je da moli za izbavljenje iz takvog stanja, što čovjeka psihički oslobađa od svih životnih problema u kojima se nađe, jer će, oslanjanjem na Gospodara svemira, sve lakše i bezbolnije rješiti.

Upravo radi toga i brojnih drugih razloga kur'anske i pejgamberske dove imaju prednost nad svim ostalim dovanma koje ljudi iznjedre i ponekad prouče. Zbog toga je od velike važnosti što su neki islamski učenjaci sakubili u zbirke, pored kur'anskih, i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve selem, dove i, na taj način, omogućili ljudima da se njima služe.

Postoje određeni uvjeti koje treba ispuniti da bi dova bila primljena. Naš poznati autoritet, rahm. Mehmed-efendija Handžić, u uvodu u svoju poznatu zbirku izabranih dova, navodi: Među uvjete, da dova bude primljena, pa prvom mjestu spada da se dotićni  kloni harama u jelu, piću i odjevanju, a zatim da u svojoj dovi bude prema Allahu potpuno iskren. Dobro je prije dove ućiniti neko lijepo i korisno djelo. Zbog toga se preporučuje, da se prije dove klanja namaz. Jedan od adaba dove je, da se dova čini pod abdestom, da se okrene prema Kibli, da čovjek prije dove Allahu izrazi zahvalnost, da uz dovu prouči i salavat na Pejgambera, alejhi selam, da digne ruke prema ramenima, da uljudno i skromno moli, da Allaha moli njegovim lijepim imenima (El-Esmau-l-husna), da se u dovi proture dobri ljudi, da se glas previše ne diže, da onaj koji dovu učini, prizna svoje grijehe, da odlučno Allaha moli, da je pun nade da će postignuti ono što moli, da opetavno moli, da ne rekne: 'Molio sam, ali se ne prima!', da ne moli ono što je grijeh ili nemoguće, da nakon dove potare rukama svoje lice i slično. Kao dobar uslov, da dova bude primljena je, da se za dovu bira vrijeme, pa i mjesto...Sve, što smo naveli, zasnovano je na valjanim i dobrim hadisima i pouzdanim vjerskim izvorima... U slučaju nužde kad se nešto od navedenih adaba i propusti, nema smetnje, jer je dova kao i ostali zikr! 

Kako je i naglašeno, postoji pogodno vrijeme za dovu. Treba pokušati pronači ga. Džabir, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: U noći zaista ima jedan momenat, Allah će mu ga dati. Taj momenat je prisutan svake noći. Noć je izuzetno pogodna za dove. Posebno period iza ponoći, pa do zore, upravo kada ljudi spavaju. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: Svake noći, kada prođe njena prva trećina, Allah Uzvišeni silazi na zemaljsko i govori: 'Ja sam vladar, Ja sam vladar. Ko će Me zamoliti za nešto pa da mu udovoljim? Ko će od Mene tražiti nešto pa da mu dam? Ko će od Mene oprost tražiti pa da Mu oprostim?' I tako sve do zore.

(nastavit će se)

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)

NAMAZ

Namaz je svojevrsni mi'radž, a na mi'radžu se sve bolje i izoštrenije vidi. To je zorno pojasnio upravo Allahov poslanik, Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio počašćen tim činom uzdignuća. Budući da smo mi sljedbenici časnog Poslanika i Allahovog Vjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko prihvatimo stvarni 'ubudijjet u svakodnevnom životu, zbog čega je, prema slovu Kur'ana, posljednji Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut do Sidreetu-l-muntehaa, onda ćemo, shodno tome, i mi doživjeti i očutiti i takvu visinu i veličinu. To je moguće samo posredstvom namaza. Namaz je, slikovito kazano, nas Burak kojim se penjemo i uzdižemo u najveće nebeske sfere.

Ovdje je izuzetno bitno istaći da se uzdignuće čini, pored suptilnog treptaja srca i zadivljenog ushita duše, i izgovaranjem određenih riječi i aktiviranjem jezika, čime se ostvaruju nebeske kapije i dolazi do neslućenog božanskog carstva.

Vrlo bitno je ne izgovarati samo formalno određene riječi, već treba, što je moguće više, da tu bude prisutno naše srce. Treba pokušati namaz klanjati tako kao da je to posljednji namaz u našem životu, kao što savjetuje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u predanjima Ebu Ejjuba, Sa'da b. ebi Vekkasa, Ibn Omera i Enesa, radijellahu anhum,: Kada klanjaš namaz, klanjaj ga kao da ti je posljednji.

Stvarnu skrušenost i istinsku odgovornost u namazu najbolje su potvrdili naši časni prethodnici. Poslušajmo Hatima el-Esamma, pogledajmo kako je on pristupio namazu i, onda, komparirajmo naš namaz, tokom kojeg sve pratimo i vidimo, čak i najmanje pomjeranje onoga koji klanja do nas. Naime, kada je Hatim bio upitan o svome namazu, ovako ga je opisao:

Kada se približi namasko vrijeme, propisno i temeljito uzmem abdest, dođem do mjesta na kojem želim namaz obaviti, pa tu zastanem radi potpune koncentracije. Nakon toga počnem klanjati, zamislivši Kabu ispred sebe, Sirat-ćupriju ispod nogu, Džennet s desne, Džehennem s lijeve strane, a meleka smrti iza mojih leđa. Zamišljam da mi je to posljednji namaz. Tako klanjam između straha i nade, dok tekbir donosim uvjerljivo, Kur'an učim pravilno, rukju činim ponizno, a sedždu činim skrušeno. Sjedam na lijevi kuk i ispružim lijevo, a uspravljam desno stopalo, podvijajući veliki prst. To sve činim s iskrenošću i, onda, opet ne znam: da li mi je namaz primljen ili nije?!

Abdulbahid b. Zejd navodi usaglašen stav islamskih učenjaka da čovjek od svog namaza ima samo onoliko koliko je u njemu bio prisutan. Zato, budimo prisutni dok obavljamo namaz, jezikom ispravno izgovarajmo ono što učimo u namazu. Ne dozvolimo da obavimo sedždu, misleći da se time približavamo Allahu Uzvišenom, a da se podijele grijesi od te sedžde na stanovnike jednog grada, kako navodi jedan učenjak, svi bi propali.

Uistinu, uz prisustvo srca, jezik može proizvesti u namazu takve plodove koje mi nismo u stanju ni naslutiti. Zato, upotrijebimo ga i zaposlimo što je moguće više u namazu – tom direktnom kontaktu s našim Gospodarom, i dosegnemo neslućene duhovne visine i posebna suptilna prostranstva

24 - 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-          Šta je Allahov Poslanik, a.s., odgovorio izaslanicima Kurejšija?

Allahov Poslanik, a.s., je zahtijevao od Kurejšija da se dogovore o jednoj od tri stvari:

1.            ako se žele nagoditi i sklopiti primirje, ostavljajući Allahovog Poslanika, a.s., s  narodom i dozvoliti mu da ih poziva u        islam;

2.            ili da prime islam kao ostali;

3.            a ako oni odbiju, ne preostaje im ništa drugo osim ratovanja.

-          Koji je povod prisege Er-Ridvan?

Njen razlog je bio slanje Osmana ibn Affana, r.a., kao izaslanika Allahovog Poslanika, a.s., Kurejšijama, da bi im pojasnio cilj dolaska u Mekku. Kurejšije tom prilikom zarobiše Osmana, r.a., i proniješe se glasine o njegovom ubistvu. Kada to dođe do Allahovog Poslanika, a.s., on zatraži od ashaba, r.a., da mu daju prisegu na osvetu Osmana, r.a.

-          Koliko je muslimana ostalo na Hudejbiji?

Muslimani su na Hudejbiji ostali 10-ak dana, a kaže se i 20 noći.

-          Koje su uvjete postavili Kurejšije u ugovoru primirja s muslimanima?

Uvjet Kurejšija je bio da se Allahov Poslanik, a.s., vrati te godine kući i ne uđe u Mekku kako Arapi ne bi govorili da je Muhamed, a.s., nasilno ušao u Mekku.

-          Koji su paragrafi primirja oko kojih su se muslimani dogovorili s Kurejšijama?

Paragrafi Hudejbijskog primirja su:

1.  Povratak Allahovog Poslanika, a.s., u Medinu i ne ulazak u Mekku te godine, već sljedeće.

                      2. Ko želi sklopiti ugovor s Allahovim Poslanikom, a.s., može to uraditi, a ko želi ugovor s Kurejšijama može                           to uraditi.

                      3. Ko napusti ugovor Kurejšija i dođe Allahovom Poslaniku, a.s., dužan ga je vratiti Kurejšijama; a ko                           napusti ugovor Allahovog Poslanika, a.s., i dođe Kurejšijama nema mu povratka.

                      4. Zaustavljanje ratovanja među dvjema zavađenim stranama u periodu od 10 godina.

-          Ko je bio ashab kog je Allahov Poslanik, a.s., vratio mušricima nakon njegova primanja islama poslije Hudejbijskog primirja?

To je bio uvaženi ashab Ebu Bešir Utbe bin Usejjed, r.a., koji bježeći iz mušričkog zatvora ide u Mekku, i pristupa Allahovom Poslaniku, a.s., u Medini.

-          Koji je korak uslijedio nakon potpisivanja primirja Allahovog Poslanika, a.s., s Kurejšijama?

Drugi korak koji je uslijedio nakon primirja jeste slanje pisama kraljevima i vođama plemena i njihovo pozivanje u islam.

-          Zašto je Allahov Poslanik, a.s., načinio sebi poseban pečat, i kakvog oblika je bio?

Zato što je Allahov Poslanik, a.s., znao da kraljevi ne primaju nikakve dopise ako nisu opečaćeni, pa je sebi napravio srebrni prsten unutar koga je uklesano "Muhamed Resulullah” (Muhammed, Allahov poslanik). Taj prsten je Allahovom Poslaniku, a.s., služio kao pečat kojim je ovjeravao dokumenta.

 Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović

Dar od Allaha

Allah ti ništa neće uskratiti, a da ti umjesto toga ne podari još bolje, ako sve to strpljivo podneseš i nadaš se Njegovoj nagradi. Dokaz za to jeste hadis:

"Kome uzmem voljenu osobu, pa on to strpljivo podnese, u zamjenu ću mu pokloniti Džennet. Kome uzmem sina, pa to strpljivo prihvati, imat će kuću u vječnosti."

To je samo jedan mali primjer zahvalnosti koju mu Bog ukazuje zbog žrtve koju je podnio.

Ne očajavaj zbog neke nevolje, jer Onaj Koji ju je odredio posjeduje sve nagrade, Džennet i naknadu za pretrpljenu bol.

Allahovi štićenici koji su iskušavani i koji su pretrpjeli brojne nevolje bit će pozdravljani u Firdevsu:

"Mir nekaje vama, zato što ste trpjeli, a divno lije najljepše prebivalište." (Er‐Ra'd, 24)

Trebali bismo misliti o naknadi koju nam Allah daruje zbog nevolje i o dobru koje poslije nje dolazi.

"Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!" (El‐Bekara, 157)

Život na dunjaluku kratak je, njegovo je bogatstvo malo. Ahiret je bolji i vječan je. Stoga, onaj koga ovdje zadese nevolje tamo će dobiti za to naknadu. Ko se na ovom svijetu trudi i umara tamo će se odmarati. No, onima koji su se vezali za dunjaluk i koji su svoja srca njemu predali najteže pada činjenica da je njihova sreća kratkog vijeka i da će prestati. Upravo to narušava njihov spokoj na dunjaluku. Oni samo ovaj život žele, pa su im sve nevolje u njemu tako velike i teške. Oni samo gledaju ispred sebe, i vide samo trošni i prolazni dunjaluk.

O vi koji ste u nevolje zapali, znajte da nećete svoju nagradu propustiti. Allah vam poruku punu blagosti, dobrote i nagrade šalje. Svako koga snađe neka poteškoća treba poslušati ajet u kome Uzvišeni kaže:

"I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja" (El‐Hadid, 13).

Ono što je kod Allaha bolje je, vječnije i uzvišenije.