Korisni tekstovi

9 - 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-           Koliko godina je Allahov Poslanik, a.s., tajno pozivao u islam?

Allahov Poslanik, a.s., je tajno pozivao u islam pune 3 godine.

-          Koja jeprva naredba za javno pozivanje u islam?

To su riječi Uzvišenog:

وَأَنْذِرْ عَشِيرَتَكَ الأقْرَبِينَ (٢١٤)

„I opominji rodbinu svoju najbližu“(Eš-Šu’ara, ajet 214.)

-          Kako je Allahov Poslanik, a.s., prenosio Allahove, dž.š., naredbe Ijudima i pozivao ih u islam?

Allahov Poslanik, a.s., bi se uspeo na brdo Safa i pozivao Kurejšije na skup. Tada bi ih pozvao da povjeruju u Jednog Jedinog Allaha i da samo Njemu robuju, kako bi se spasili Vatre.

-          Koje su metode Kurejšije koristili da bi se ismijavalipozivanju u islam?

Neke od tih metoda su:

podsmijavanje i izrugivanje Allahovog Poslanika, a.s.,

podsmijavanje i izrugivanje vjernika,

krivo predstavaljanje islama,

ubacivanje sumnji iznošenjem laži i neistina,

suprotstavljanje Kur’anu, upoređujući ga sa legendama, mitovima, bajkama i basnama prijašnjih naroda.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović

DOVE KOJE SE UČE JUTROM I NOĆU

"Emsejna ve emse-l-mulku li-l-Lahi (a za jutarnju: asbahna ve asbeha-l-mulku li-l-Lahi), ve-l-hamdu li-l-Lahi, la ilahe ille- l-Lahu vahdehu la šerike lehu. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ala kulli šej‘in kadir. Rabbi es eluke hajre ma fi hazihi-l-lejleti ve hajre ma ba' deha, Ve e'uzu bike min šerri hazihi-l-lejleti ve šerri ma ba'deha. Rabbi e'uzu bike mine-l-keseli ve su i-l-kiberi. Rabbi e'uzu bike min‘azabin fi-n-nari ve‘azabin fi-l-kabri" - U noć uđosmo i noć dočeka svekolika vlast Allahova (a u jutarnjoj dovi reći će se: jutro dočekasmo i jutro dočeka svekolika vlast Allahova). Hvala Allahu i nema boga osim Njega Jedinog, Koji druga nema. Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost i on nad svačim ima moć. Allahu, molim Te za sva dobra ove noći (jutra) i za dobra poslije nje (njega). Gospodaru moj, Tebi se sklanjam pred lijenošću i zlohudom ohološću. Tebi se sklanjam pred kaznom Džehennema i kaburskom kaznom. ( M )

76. "Allahumme bike asbahna ve bike emsejna, ve bike nahja ve bike nemutu ve ilejke-n-nušuru" (tako počinje jutarnja dova, a noćna: "Allahumme bike emsejna ve bike asbahna ve bike nahja ve bike nemutu ve ilejke-l-mesiru") Allahu, Tvojom voljom jutro dočekasmo i Tvojom voljom u noć uđosmo. Tvojom voljom živimo, po Tvojoj volji umiremo i po Tvojoj volji bivamo ponovo proživljeni (a noćna glasi: Allahu, Tvojom voljom u noć ulazimo i jutro dočekujemo, Tvojom voljom živimo i umiremo i Tebi se vraćamo). ( T )

77. "Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, halakteni ve ene 'abduke ve, ene 'ala ahdike ve va' dike mesteta' tu e'uzu bike min šerri ma sana' tu, ebu'u leke bi ni' metike 'alejje, ve ebu'u bi zenbi, fagfir li, fe innehu la jagfiru-z-zunube illa Ente" - Allahu , Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio si me i ja sam rob Tvoj, ja sam na tragu zavjeta Tebi datog, i obećanja Tvog u granicama svojim. Tebi se sklanjam pred zlom koje sam počinio, Tebi se vraćam s pomoću blagodati Tvoje prema meni, Tebi priznajem grijehe svoje. Stoga, oprosti mi, jer osim Tebe niko drugi grijehe ne oprašta. ( B )

78. "Hasbija-l-Lahu la ilahe illa Huve. 'Alejhi tevekkeltu ve Huve Rabbu-l-'arši-l-'azim" (7x) - Allah mi je sam dostatan, nema boga osim Njega. Na Njega se oslanjam, i On je Gospodar Arša višnjeg (uči se 7 puta jutrom i navečer). ( IS, FJL, D )

79. "E'uzu bi kelimati-l-Lahi-t-tammati min šerri ma haleka (3x) - Pomoću savršenih Allahovih riječi zaštićujem se od svakog zla ( učiti 3x ).

80. "Allahumme inni es eluke-l-'afve ve-l-'afijete fi-d-dunja ve-l-ahireti. Allahumme inni es‘eluke-l-'afve ve-l-'afijete fi dini ve dunjaje ve ehli ve mali. Allahumme-stur 'avrati veamin rev'ati. Allahumme-hfazni min bejni jedejje ve min halfi ve 'an jemini ve 'an šimali ve minfevki ve e'uzu bi azametike en ugtale min tahti" - Allahu, molim oprost i zaštitu Tvoju na dunjaluku i na ahiretu. Allahu, molim oprost i zaštitu Tvoju u porodici i imovini mojoj. Allahu, pokrij moja sramna djela, a umiri moju bojazan. Allahu, sačuvaj me s moje prednje strane, te od svega što me može zadesiti s leđa, s desne ili lijeve strane i odozgo. Prizivam Tvoju Veličinu da ne budem ščepan odozdo. ( D, MA )

81. "Allahumme Alime-l-gajbi ve-š-šehadeti, Fatire-s-semavati ve-l-erdi, Rabbe kulli šej in ve melikehu: Ešhedu en la ilahe illa Ente, e'uzu bike min šerri nefsi ve min šeri-š-šejtani ve širkihi, ve en akterife 'ala nefsi suen ev edžurrehu ala muslimin" - Allahu, Poznavaoče skrivenog i pojavnog (svijeta), Sazdavatelju nebesa i Zemlje, Gospodaru svega i njegov Posjedovatelju: svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se sklanjam pred zlom moje duše, i pred zlom šejtana i njegovog širka, te da me sačuvaš od činjenja zla prema sebi ili bilo kom muslimanu. ( D, T )

82. "Bismi-l-Lahi-l-lezi la jedurru me' a-smihi šej‘un fi-l-erdi ve la fi-s-sema i ve Huve-s-Semi ' u-l-'Alim" (3x) - S imenom Allaha; kad se Njegovo ime spomene, nikakvo zlo na Zemlji i na nebesima ne može se počiniti (3x). ( D, T )

83. "Raditu bi-l-Lahi Rabben ve bi-l-islami dinen ve bi Muhammedin nebijen, salla-l-Lahu alejhi ve selleme" (3x) - Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, vjera islam, Muhammed, a.s., vjerovjesnik (3x). ( H, T )

84. "Subhana-l-Lahi ve bi hamdihi‘adede halkihi ve rida nefsihi ve zinete Aršihi ve midade kelimatihi" (3x) - Neka je slavljen i hvaljen Allah u razmjerama brojnosti Njegovih stvorenih bića, u razmjeri zadovoljstva koje je Sam Sebi odredio, težine Njegova prijestolja (ARŠA) i mnoštvene osebujnosti Njegovih riječi. ( M )

85. "Subhana-l-Lahi ve bi hamdihi" (100x) - Neka je slavljen i hvaljen Allah. ( M )

86. "Ja Hajju ja Kajjumu bi rahmetike estegisu, aslih li še‘ni kullehu ve la tekilni illa nefsi tarfete ajnin" - O Ti Živi, Postojani, molim Te za obilatu milost Tvoju - popravi stanje moje svako i ne prepusti me sebi samom ni jednog trena! ( HA )

87. "La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve 'ala kulli šej‘in kadir" (100x) - Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada vlast nad svačim i sva zahvalnost. On sve može (nad svim ima moć). ( K )

88. "La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike lehu, lehu- l-mulku ve lehul-l-hamdu ve Huve 'ala kulli šej‘in kadir" - Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem: Svako ko, čim ujutro ustane, izgovori dovu - "Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada sva vlast i zahvalnost i On je iznad svega" - imat će nagradu u vrijednosti onoga ko oslobodi roba iz Ismailovog, a.s., potomstva, bit će mu pobrisano deset grijeha, bit će uzdignut za deset stupnjeva, zaštićen od šejtana sve do noći. A kada u noć uđe i prouči isto, slijedi mu to isto sve do sabaha. ( MA )

89. "Asbahna 'ala fitreti-l-islami ve 'ala kelimeti-l-ihlasi ve ala dini nebijjina Muhammedin, sallallahu `alejhi we sellem ,ve 'ala milleti ebina Ibrahime hanifen muslimen ve ma kane mine-l-mušrikine" - Vjerovjesnik je ujutro i navečer izgovarao dovu - "Jutro smo dočekali u krilu islama, na principima šehadeta (riječi: la ilahe illellah), u vjeri Vjerovjesnika našeg, Muhammeda, sallallahu `alejhi we sellem, i u vjeri praoca našeg Ibrahima, a.s., iskrenog monoteista, muslimana, koji nije idolopoklonik. ( H, ISFJL )

90. "Kul Huve-l-Lahu Ehad Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek, Kul euzzu bi Rabbi-n-nas" (3X) - po tri puta jutrom i večerom - Abbdullah, sin Habibov, prenosi da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: "Izgovaraj!" - Šta ću izgovarati, Allahov Poslaniče? - Uči sure Ihlas, Felek i Nas, kad nastupi noć i osvane jutro po tri puta, neće ti trebati ništa više za bilo što ili protiv bilo čega.( D, T )-( i Ajetul-kursijju u jutro i noći ) ( HA )

GOVOR O ONOME ŠTO NAS SE NE TIČE

 

Vrijeme koje je Allah Uzvišeni podario čovjeku, ukoliko ga on uspije iskoristiti na najbolji moguči način, njegovo je najveće bogatstvo i njegov neprocjenjivi kapital. Razumljivo, ako ga koristi za ono što ga se ne tiče, gubi ogroman dio tog kapitala, koji je mogao obrnuti i oploditi da ga je iskoristio za ono što Allah Plemeniti voli. Znajući za ljudsku opuštenost, ležernost i bespotrebno gubljenje značajnih poena na ovome svijetu, Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je upozoravao:Od ljepote islama nekog čovjeka je da se kloni onoga što ga se ne tiče!

Čovjekova sklonost da se interesira za ono što ga se ne tiče je njegova želja da sazna nešto od čega neće imati ni dunjalučke a ni ahiretske koristi. Kloniti se onoga što se čovjeka ne tiče, ne znači udaljavanje od toga zbog nezainteresiranosti, nepostojanja želje, htijenja ili čovjekovih prohtjeva, nego isključivo zbog respektiranja islama i udaljavanja od bilo koje vrste aktivnosti koju Uzvišeni Allah ne preporučuje. Udaljavanje od onoga što se direktno ne tiče određene osobe je, ustvari, upotpunjenje i uljepšavanje njegove vjere. Naime, svaka osoba koja je svjesna svoga Gospodara i koja konstantno ima na umu da ga njegov Gospodar prati, vidi, čuje i nadzire, osjeća potrebu, kako to lijepo artikuliraju islamski učenjaci kada komentiraju ovaj hadis, da ostavi i izbjegne ono što ga se ne tiče, a bavi se onim od čega će imati koristi i Allahovu nagradu.

Neki islamski autoriteti ustvrdili su da citirani hadis simbolizira jedno ogromno etičko načelo. Oni smatraju da se kompletan čovjekov bonton može graditi na samo četiri hadisa:

  1. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili, neka šuti!; 2. Od ljepote islama jednog čovjeka je da se kloni onoga što ga se ne tiče!; 3. Na upit jednog ashaba da ga posavjetuje, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je samo rekao: Ne srdi se! i 4. Pravi vjernik voli svome bratu ono što voli sebi!

Kloniti se onoga što nas se ne tiče je izuzetna vrlina koju nije lahko priskrbiti u životu.Onaj ko se okiti spomenutim svojstvom zaogrnuo se kvalitetom istinoljubivosti, kao što Sehl b. Abdullah upozorava: Onome koji govori ono što ga se ne tiče, uskraćena je vrlina istinoljubivosti! a to svojstvo bi mu uveliko otvorio velike mogućnosti obasipanja Allahovom milošću, a u suprotnom, kako ističe Hasan el-Basri, ta milost i briga će biti uskraćeni: U znake da je Allah Uzvišeni napustio i na cjedilu ostavio nekog roba spada i to što mu je dao da se zabavi onim što ga se ne tiče!

Svi smo, nažalost, svjedoci koliko je ovisnost o zanimanju za nešto što nas se nebi trebalo ticati uprisućena u našoj praksi i svakodnevnoj komunikaciji. Vrlo je bitno biti svjestan te štetne osobine i pokušavati, koliko je u našoj moći, odagnavati je iz svoje svakodnevnice i našeg praktičnog života. Rijetke su osobe koje su imune na tu vrstu bakterije koja hara u našim svakodnevnim komunikacijama i kontaktima. Prethodne generacije su se, takođe, borile sa tom štetnom osobinom. Tako Muverrek el-'Idžli kaže: Ima nešto što toliko i toliko godina pokušavam naučiti, a što mi nikako ne polazi za rukom. No, ja se nikada neću okaniti da to postignem. Kada su ga upitali o čemu se radi, on je odgovorio: Pokušavam se naučiti da se ne osvrćem na ono što me se ne tiče!

Mi nismo svjesni opasnosti koju donosi ta loša osobina. Koliko ta anomalija može naštetiti čovjeku najbolje će ilustrirati hadis koji prenosi Enes, radijellahu anhu,: Jedan mladić je poginuo kao šehid u Bici na Uhudu. Na trbuhu smo mu našli kamen koji je vezivao zbog gladi. Majka mu je obrisala prašinu sa lica i rekla: 'Neka ti je prijatan Džennet, sinko!' Na ove riječi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je reagirao: 'A otkud ti znaš?! Možda je govorio nešto što ga se ne tiče i škrtario zbog onoga što mu ne bi naštetilo!

Izbjegavanje te štetne osobine može čovjeku donijeti neslućene blagodati. U nekim predajama kaže se da izbjegavanje onog što nas se ne tiče može čak rezultirati Džennetom i njegovim ljepotama. U predaji Muhammeda b. Ka'ba spominje se da je jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je sjedio sa svojim ashabima, rekao: Prvi koji uđe na ova vrata jejedan od stanovnika Dženneta! Na vratima se prvi pojavio 'Abdullah b. Selam, radijellahu anhu,. Ashabi su, nakon toga, prišli Abdullahu b. Selamu, radijellahu anhu, i obavijestili ga o tome, a onda ga zamolili: Reci nam o svom djelu koje ti smatraš najboljim i za koje očekuješ Allahovu nagradu! On im je skromno odgovorio: Ja sam slab, ali ako za nešto očekujem Allahovu nagradu onda je to zbog toga što nikome ne mislim zlo i što izbjegavam ono što me se ne tiče!

Kako su tu osobinu definirale prve generacije muslimana, najbolje će dočarati izjava 'Abdullaha b. 'Abbasa, radijellahu anhu, koju prenosi Mudžahid: Petero mi je draže od krda najboljih kamila i konja: ne govori ono što te se ne tiče, jer je to isprazno i ne garantira ti da si pošteđen grijeha; ne govori o onome što te se tiče dok ne sazrije prilika za to, jer nekomože, ko govori o onome što ga se tiče, reći to na pogrešnom mjestu, pa da mu to opet bude teret; ne nadmeći se u govoru ni s razumnim ni s nerazumnim, jer će te razuman nadgovoriti i osramotiti, a nerazuman će te uvrijediti; svog brata, kada je odsutan spominji po čemu bi volio da i on tebe spominje i oprosti ono što bi volio da i tebi bude oprošteno i odnosi se prema njemu kako bi i ti volio da se on odnosi prema tebi i radi kao onaj čovjek koji zna da će za dobro biti nagrađen a za zlo kažnjen!

Pitanje nekoga o onome što nas se ne tiče može poroditi neugodu ili, čak, i grijeh. Vežsamo pitanje je gubljenje vremena, a i odgovor onoga koga si upitao je, takođe, gubljenje vremena, koje se moglo iskoristiti u korisnije svrhe. Ako nekoga upitaš o nekom ibadetu koji on izvršava, dovodiš ga u nezavidnu poziciju: da ti odgovori kako on taj ibadet obavlja i tako dođe u iskušenje narcisoidnosti i samohvale ili da, iz skromnosti, kaže da ne izvršava taj ibadet, pa da dođe u iskušenje da slaže! Ili da, recimo, nekoga upitaš: Gdje si krenuo? Gdje ideš? Moguće je da ta osoba ima razloga da prikrije cilj tog svog putovanja, pa ako ti kaže gdje namjerava ići, može imati neugodnosti, a ako ti prikrije cilj svoga putovanja, morat će slagati, i onda ćeš ti biti uzročnik toj laži!

Jedini način da se čovjek udalji od te loše osobine jeste stalna svijest o svome Gospodaru, svijest da nas On nadzire, da zna u svakom momentu šta govorimo i šta radimo i, permanentna svijest o smrti koja nas očekuje i nakon koje treba polagati račun za svaku riječ koju smo izgovorili. Jedino naše vezivanje za Allahovu riječ može od nas udaljiti naše interesiranje za ono što nas se ne tiče. Zar možemo ostati imuni na takvu vrstu ponašanja, nakon ovih riječi Uzvišenog: Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, je Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, nijedan od njih ne izusti neku riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije! (Kaf, 16-18)

BESPOTREBAN GOVOR

 

Bespotreban ili suvišan govor smatra se pokuđenim. Otuda će vjernik izgovarati samo ono što je neophodno da bi nešto izrazio ili opisao, a svaki "višak" govora će izbjegavati, upravo zbog toga što u njemu nema koristi ili što može, a to je rizično, pogriješiti i uzrokovati neku štetnu posljedicu zbog koje će se kasnije kajati. Višak imetka, ukoliko ga čovjek posjeduje, treba podijeliti i tako očistiti svoju glavnicu, ali i višak svoga govora treba odagnati od sebe, odbacivanjem bespotrebnog govora i prakticiranjem šutnje.

Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz generacije tabi'ina, jasno prijeti: Dvoje će uništiti čovjeka: višak imetka i višak govora! To je zbog toga što mnoštvo govora rezultira dozom laži ili pretjeranosti, a mnoštvo kapitala zavede čovjeka i učini da se on umisli da je neovisan i hvale vrijedan. Zato Hasan el-Basri konstatira: Onaj ko puno priča, puno i laže. Ko ima puno imetka, puno i griješi. Ko ima loše moralne osobine, taj sam sebe kažnjava!

Sve što čovjek treba kazati može se izraziti malim brojem riječi. Nekada nečije predavanje možete svesti na svega nekoliko rečenica. Sve ostalo je višak i bespotreban govor. Sve što osoba može iskazati sa jednom riječju, a ilustrira to sa dvije, ta druga riječ je višak i smatra se pokuđenom, pa makar u tome ne bilo grijeha ili štete, upravo zbog toga što je ta druga riječ, kako primječuje Ibnu-l-Kajjim, mogla biti zikr Allaha Uzvišenog, učenje Kur'ana, izgovaranje istigfara ili donošenje salavata.

Prve generacije muslimana su manifestirale istinsko slijeđenje časnoga islama u svim segmentima života, pa ako analiziramo i ovo polje djelovanja, otkrićemo njihovu viziju u tom pogledu. Tako 'Ata' b. ebi Rebbah naglašava: Generacije koje su živjele prije vas prezirale su suvišan govor. Oni su suvišnim smatrali sve, izuzev Allahove Knjige, sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naređivanje dobra, sprečavanja zla ili izgovaranja onoga što je neophodno za tvoj sopstveni život!, i onda nas pita: Zar se ne bi svako od vas zastidio, kada se otvori knjiga njegovih djela (na Sudnjem danu), da većina registrovanog i zapisanog u njoj bude nekorisna i za njegovu vjeru i za njegov dunjaluk?!

Koliko su prve generacije bile svjesne opasnosti suvišnog i bespotrebnog govora, najbolje potvrđuje izjava jednog ashaba:

Nekada mi neko nešto kaže, pa odgovoriti mu na to bilo bi mi dražeod hladne vode žednoj osobi, ali mu ne odgovorim iz bojazni da bi moj govor bio suvišan!

Najbolji način da se izbjegne svaka vrsta rizika u pogledu našeg jezika i bespotrebnog govora je lična samokontrola i osobno testiranje, kako je predlagao jedan mudrac. Naime, on predlaže sljedeće: Kada se čovjek nađe na nekom skupu ili sijelu, pa zaželi da nešto ispriča ili kaže – neka, onda, ušuti, a ako bude šutio, pa mu se dopadne njegova šutnja i počne se diviti sebi što šuti – neka, onda, progovori!

Zato Ibrahim et-Tejmi mudro savjetuje: Vjernik kada nešto hoće da kaže, dobro razmisli, pa ako će mu to koristiti, onda i progovori, a ako neće, onda šuti, a grešnik pusti jeziku, pa melje li melje!

MUHAMMED , sallallahu alejhi ve sellem, PRVI JE MUSLIMAN UMMETA

 

U nekoliko kur'anskih ajeta Allah, dž.š., nas obaviještava da je Njegov poslanik Muhammed, s.a.v.s., prvi musliman od ovog ummeta, tj. prvi koji se pokorava, jer mu je Allah, dž.š., naredio da bude takav.

Allah, dž.š., kaže:

"Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!"

Reci: "Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju ", - i:

"Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju! "(1)

"Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman."(2)

To jest: prvi musliman od ovog ummeta, kao što komentarišu Katade i drugi mufessiri.

Drugi učenjaci smatraju da se sa ovim ajetom misli da je Muhammed, s.a.v.s., prvi musliman i u odnosu na ranije poslanike, s obzirom da je on za poslanika određen čak i prije Ademovog, a.s., stvaranja.(3)

" Reci: "Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru i naređuje mi se da budem prvi musliman."(4)

 

(1) El-En 'am, 14

(2) El-En 'am, 162-163

(3) Kurtubijev tefsir, 7/152 i Muhtesar Ibn Kesim l/640

(4) Ez-Zumer, 11-12