Korisni tekstovi

ZABRANA PRENOŠENJA ONOGA ŠTO SE PRIČA

Čovjek treba da govori samo ono što je istinito, provjereno i sigurno. Sve ono što nije dobro provjereno može biti rizično i, zato, svaka osoba treba izbjegavati govor i prenošenje drugih. Upravo to ga može i nesvjesno odvesti u laž. Otuda, vjernik treba uvijek imati na umu riječi svoga Gospodara, koji ga upozorava na odgovornost svojih organa: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve će se to, zaista, odgovarati." (El-Isra, 36)

Allah Uzvišeni, takođe, kaže: "On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." (Kaf, 18)

Ovaj rizik koji može nastati našim aktiviranjem jezika, najbolje je ilustrirao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji koju prenosi Ebu-Hurejre, radijellahu anhu,: Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve što je čuo!

Imam Muslim, nakon ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, predaje, citira poznatog učenjaka 'Abdurrahmana b. Mehdija, koji kaže: Čovjek neće moći biti imam, primjer drugim ljudima koji će oni slijediti, sve dok ne prestane da priča ono što čuje!

Vjernik mora biti siguran u informaciju koju prenosi, u suprotnom prešutjet će je i neće dozvoliti i nesvjesno da padne u močvaru laži i baruštinu lažnog govora. Huzejfe, radijellahu anhu, prenosi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadi u kojem se sasvim jasno upozorava na pogubnost prenošenja onoga što ljudi pričaju: Ružna li je poštapalica čovjeka koji govori: 'Čuo sam kako ljudi pričaju!'

El-Hattabi, tumačeći ovaj hadis, ističe da se riječi: Čuo sam kako ljudi pričaju koriste za govor koji se ne zna ko ga je izrekao, niti je potvrđeno da je tačan. On dalje navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokudio tu vrstu govora i naredio da se ono što se čuje dobro provjeri prije nego što se prenese drugom.

Izvor: Mač sa dvije oštrice

PRIČANJE O TAJNAMA BRAĆNE INTIME SUPRUŽNIKA

Jezik je poput doušnika koji ima priliku otkriti neku tajnu i prenijeti je drugima. Zabranjeno je čovjeku i ženi prenositi bilo kakve detalje drugima nakon intimnog odnosa. Takvo kazivanje je strogo zabranjeno i ono mora ostati u krugu supružnika.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eksplicite, govori o zabrani takvog postupka u hadisu koji od njega prenosi Ebu Se'id el-Hudri, radijellahu anhu,: Najgori položaj kod Allaha na Sudnjem danu će, uistinu, imati čovjek ili žena koji imaju intimni odnos pa, nakon toga, jedno od njih dvoje objelodani tajnu svog supružnika!

U drugoj Muslimovoj predaji koju, takođe, prenosi Ebu Se'id el-Hudri, radijellahu anhu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tu aktivnost jezika proglašava pronevjerom emaneta, jer je bračni život emanet i oba bračna druga ga moraju čuvati. U toj predaji se kaže: Uistinu, najveća pronevjera emaneta kod Allaha na Sudnjem danu je da čovjek ima intimni odnos sa svojom ženom i, nakon toga, objelodani njenu tajnu!

Imam Nevevi, komentirajući ovaj hadis napominje da je haram bilo šta prenositi drugima o načinu spolnog akta sa svojom suprugom. Čak i samo spominjanje spolnog akta je mekruh, jer ta informacija ne donosi nikakvu korist drugima. Ibn Kajjim i drugi čak drže da je to jedan od velikih grijeha.

Pričanje o svom bračnom odnosu može dovesti do projiciranja intimnih scena u glavama ljudi, tako da te scene postanu žive poput scena sa filmskog platna. Otuda je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svaku vrstu opisivanja strogo zabranio. U predaji Ebu Hurejrea, radijellahu anhu, ta zabrana je istinski kategorična. On prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, kada je klanjao kao imam, okrenuo lice ka njima i rekao: O prisutna skupino!, a onda se obratio muškarcima: Ima li neko od vas da priđe svojoj ženi, nakon što zaključa vrata i skine svoju odjeću, a zatim izađe (nakon spolnog akta) govoreći: 'Učinio sam to i to sa svojom suprugom!' Svi su šutjeli. Tada se okrenuo ženama i postavio im isto pitanje. One su, takođe, šutjele. Tada se jedna djevojka propela da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, može primjetiti i dovoljno čuti, pa je rekla: Da, tako mi Allaha, i oni i one pričaju! Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Znate li šta je slično onome koji tako postupi. To je slično šejtanu i šejtanici, koji se sretne na ulici i stupe u intimni odnos dok ih ljudi gledaju!

Ima čak ljudi koji ne samo da prepričavaju drugima scene intimnog odnosa sa svojom suprugom, nego se i hvale svojom potencijom i veoma čestim prilaskom supruzi. To je, takođe, strogi haram. Na taj način čovjek otkriva ono što treba da bude tajna bračnog života, a u isto vrijeme, on se hvali svojom izrazitom potencijom, što može itekako negativno utjecati na psihu onoga koji to sluša: ako je muškarac pa nema takvu snagu – ražalostiti će ga, a ako to tuđa supruga sluša, a njen muž nije u stanju redovno imati intimni odnos – ražalostit će nju i, sasvim moguće, doprinijeti neslozi i nesporazumu u tom braku.

Zbog spomenutih i drugih razloga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio svaku vrstu priče i hvalisanja u tom pogledu. Ebu Se'id el-Hudri, radijellahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Haram je ponositi se i hvaliti svojom spolnom potencijom!

 

Izvor: Jezik-mač sa dvije oštrice

OTKRIVANJE SVOJIH GRIJEHA

Kako god je zabranjeno govoriti o mahanama drugih i razotkrivati njihove sramote, zabranjeno je iznositi i govoriti o svojim mahanama, sramotama i grijesima. Čovjek je takvo slabašno biće, da ga šejtan vrlo brzo zavede i on, u svojoj lahkomislenosti, počini neki grijeh ili sramotu, zbog čega se kasnije kaje Allahu Uzvišenom. Allah Plemeniti, iz Svoje beskrajne milosti i plemenitosti, prašta grijehe Svojim robovima, koji to učine iz lahkomislenosti. Prema tome, kada Allah Milostivi oprosti neki naš grijeh, onda taj grijeh i više ne postoji.

Međutim, mnogi od nas, iz svoje naivnosti i nesmotrenosti, neku učinjenu sramotu ili grijeh, svojim jezicima prenesu drugima, pa, onda, taj grijeh bude predmetom diskusija i rasprava među ljudima. Uz to, aktualiziranje nekog grijeha i sramote, popularizira te i inicira druge da, eventualno, učine iste grijehe. Zato je islamsko pravilo – ne govoriti o svojim mahanama, sramotama i grijesima, koje čovjek pričini, kako bismo minimizirali njihovu štetnost i utjecaj na druge.

Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je, u predaji Ebu Hurejrea, radijellahu anhu, upozorio na tu vrstu naše nesmotrenosti, naglasivši: Svi će moji sljedbenici biti sačuvani izuzev oni koji javno i otvoreno griješe, a od javnih i otvorenih grijeha je kada čovjek noću nešto uradi i Allah mu to sakrije a on, osvanuvši, rekne drugu svome: 'Ja sam sinoć uradio taj i taj grijeh!' Allah ga je već bio sakrio, a on osvanuo i objelodanjuje ono što je Allah sakrio!

Veliki islamski učenjak Et-Tibi, tumačeći spomenuti hadis, kaže da će Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenici biti sačuvani od ogovaranja drugih ljudi, ukoliko ne iznesu i ne objelodane taj svoj grijeh.

Ukoliko čovjek sačuva svoj jezik od objelodanjivanja svoga grijeha, postoji velika vjerovatnoća i pritajena nada da će Allah Uzvišeni taj grijeh oprostiti i da ga neće objelodaniti ni na Sudnjem danu. Čuvanje našeg jezika može, uistinu, rezultirati Allahovim oprostom od dotičnog grijeha. To nam, eksplicite, potvrđuje autentična predaja 'Abdullaha b. Omera, radijellahu anhu, u kojoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naglašava da će Allah Uzvišeni upitati Svoga roba o grijehu koje je počinio na dunjaluku, a koje je čovjek sakrio, pa mu ga i Allah prekrio, i, onda, na Sudnjem danu, na Danu obračuna, reći će mu: Danas ti ga i praštam!

Izvor: Jezik-mač sa dvije oštrice

OTKRIVANJE MAHANA DRUGIH OSOBA

Sramote i mahane drugih osoba treba skrivati, a jezik čuvati od širenja priča o tome. Iznalaženje mahana drugih osoba je apsolutni haram, a još ako upotrijebimo jezik da te mahane iznesemo i drugima, to će taj haram učiniti još drastičnijim i pogubnijim. Zlatno islamsko pravilo je da musliman treba zaštititi muslimana, prikriti njegove mahane i ružne osobine, kako bi na taj način spriječio smutnje i anarhije među muslimanima.

Izuzetak iz ovog pravila su nepouzdane osobe koje tumače vjeru, posebno prenosioci hadisa, koji, ukoliko se prihvate njihovi hadisi i njihova tumačenja vjere, mogu itekako okrnjiti originalnost univerzalne ideje islama i umnogome falsificirati njegovo učenje. Takve treba razotkriti narodu, kako bi bili oprezni prilikom njihovog interpretiranja vjere i kako bi se zaštitili od njihove smutnje.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u tom pogledu, prenosi hadis u kojem nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje izuzetno lijepe savjete: "Ko otkloni vjerniku neku dunjalučku nevolju, Allah će njemu otkloniti nevolju na Sudnjem danu. Ko olakša onome ko je u teškoći, Allah će njemu olakšati na ovom i budućem svijetu. Ko prekrije mahanu muslimana, Allah će njega prekriti na ovom i budućem svijetu. Allah je na pomoći robu dok je on na pomoći svome bratu."

Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, prijeti da će otkrivanje i razglašavanje nečije mahane rezultirati Allahovim razotkrivanjem i sramoćenjem te osobe u njegovoj kući i najbližem okruženju. Abdullah b. Abbas, radijellahu anhu, prenosi predaju u kojoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko prikrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će prikriti njegovu sramotu na Sudnjem danu. Ko razotkrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će razotkriti njegovu sramotu i osramotit će ga, na isti način, u njegovoj vlastitoj kući!"

Sličnu predaju prenosi i Abdullah b. Omer, radijellahu anhuma. U toj predaji se kaže da je jednom prilikom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa minbere glasno uzviknuo: Skupino onih koji ste primili islam svojim jezicima, a iman još uvijek nije ušao u vaša srca, nemojte uznemiravati muslimane, nemojte ih sramotiti i nemojte iznalaziti njihove mahane, a kome Allah bude razotkrivao njegove mahane, osramotit će ga, pa makar usred njegove kuće! Abdullah, radijellahu anhu, je jednog dana, gledajući u Kjabu, izjavio: Ti si veličanstvena, a veličanstvena je tvoja svetost i čast, ali je čast jednog vjernika kod Allaha veća od tvoje časti!

Dakle, istraživanje tuđih mahana i sramota i njihovo širenje je, prema ovome hadisu, jasan znak da iman nije ušao u srca određenih osoba, jer da je ušao i da, na temelju njega, izgrađuju svoje kriterije, očito je da nikada ne bi radili ono što je štetno!

Komparacija časti Kjabe i časti vjernika i Ibn Omerovo, radijellahu anhu, preferiranje časti vjernika nad čašću svete Kjabe, sasvim zazorno ukazuje na našu obavezu zaštite vjerničke časti i zabrane razotkrivanja njegovih mahana i sramota. Očito je da se ovo Ibn Omerovo, radijellahu anhu, kazivanje oslanja na Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, izjavu koja nikog od nas ne bi smjela ostaviti ravnodušnim.

Abdullah b. Amr, radijellahu anhu, kaže da je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako obilazi oko Kjabe i govori: Kako si lijepa i kako je lijep tvoj miris! Kako si veličanstvena i kako je veličanstvena tvoja svetost" Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, čast vjernika, njegov imetak, njegova krv i naše lijepo mišljenje o njemu, uistinu su, kod Allaha, veći od tvoje časti i veličanstvenosti!"

Uistinu je čast vjernika kod Allaha veličanstvena. Sačuvajmo svoj jezik da ne okrnji čast vjernika koju Uzvišeni Allah toliko respektira! Najbolji način da sačuvamo svoj jezik od te vrste grijeha je svijest o stalnom Allahovom nadziranju svih naših postupaka i, posebno, prisjećanje na svoje mahane, sramote i nedostatke, kao što nas savjetuje 'Abdullah b. 'Abbas, radijellahu anhu,: Kada se odlučiš da spomeneš neke mahane svoga druga, sjeti se svojih mahana!

Ako se navedenom doda još i izjava Alije b. Ebi Taliba, radijellahu anhu, onda svako od nas treba naći modalitete kako zaustaviti svoj jezik u širenju onoga što drugi rade i iznošenju njihovih grijeha i sramota. Naime, Alija, radijellahu anhu, je rekao: Isti grijeh imaju onaj koji od nekog prenosi i širi ružan, bestidan i sramotan govor, kao i onaj koji ga je izgovorio!

Izvor: Jezik-mač sa dvije oštrice

10 - 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhis-selam

-           Koje su žešće metode Kurejšije koristili i na putu ismijavanja islamskog poziva, nakon neuspješnosti spomenutih metoda?

Formirali su komisiju od 25 uglednih ljudi na čijem čelu je bio Ebu Leheb, odlučivši da još žešće nastave s fizičkim napadima, mučenjima i zlostavljanjima Allahovog Poslanika, a.s., i muslimana.

-          Ko je prvi od Kurejšija počeo zlostavljati Allahovog Poslanika?

Prvi koji su počeli zlostavljati Allahovog Poslanika, a.s., su njegov amidža Ebu Leheb i njegova žena Ummu Džemil.

-           Koji od Kurejšija je najviše zlostavljao Allahovog Poslanika, a.s., na početku njegovog pozivanja u islam?

To su bili: Ebu Džehl, Utbe sin Rebiin, Sejbe sin Rebiin, Umejje sin Halefa, Ukbe sin Ebi Muita.

-           Ko je prvi šehid u islamu?

Prvi šehid je Sumejja, majka Ammarova, žena 'Jasirova. Njen muž, Jasir je, također, zbog kurejšiskih mučenja preselio kao šehid.

-           Gdje se Allahov Poslanik, a.s., 'sastajao tajno s muslimanima?

Sastajali bi se u kući Erkama sina Ebu Erkama el-Mahzumija.

-          Kada se dogodila prva hidžra  — iseljenje u Abesiniju i koliki je bio broj muhadžira?

Prva hidžra u Abesiniju se dogodila 5. godine po poslanstvu. Broj muhadžira je bio 12 ljudi i 4 žene.

Izvor: 250 pitanja i odgovora o životopisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Autor: Nesiba Mahmud Talib

Pripremila: Adela Hebibović