Udruženje "Most povjerenja"

MUHAMMED, sallallahu alejhi ve sellem, POSLANIK JE ISLAMA A NJEGOVE SLJEDBENIKE ALLAH, dželle še'nuhu, NAZVAO JE MUSLIMANIMA

Od Allahovih, dž.š., blagodati prema Muhammedu, s.a.v.s., je i to da je on poslanik i vjerovjesnik Islama, a to je vjera kojoj su pozivali raniji Allahovi poslanici i željeli da umru kao muslimani. Takođe je Allah, dž. š., odlikovao Muhammedov ummet time što ih je nazvao muslimanima, u Kur'anu, kao i u ranijim nebeskim knjigama. Za vjeru im je izabrao Islam i jedino je sa takvom vjerom zadovoljan. Evo kur'anskih ajeta koji govore o tome: "Allahu je prava vjera jedino Islam. "(1) " A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. "(2) "I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao. (Slijedite) vjeru vašeg oca Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok vama, i da biste vi bili svjedoci ostalim ljudima. "(3) Allahov Poslanik će svjedočiti da je vjerno dostavio Objavu, a vi ćete svjedočiti ranijim poslanicima da su oni dostavili objavu svojim narodima.(4) "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera."(5)

  1. 1.Alu Imran, 19
  2. Alu Imran, 85
  3. El-Hadž, 78
  4. Muhtesar Ibn Kesira, 2/557
  5. 5.Ez-Zumer, 11-12

Priuštavanje djeci svega što požele i zatraže

Pojedini roditelji priuštavaju svojoj djeci apsolutno sve što ona zatraže bez ikakvog izuzetka. Takvi roditelji stavljaju sve svoje finansijske mogućnosti na raspolaganje dječijim željama i prohtjevima. Na taj način nepromišljeno troše velike količine novca ulažući ga u gotovo ništa. Jer, takvom djetetu ako jednom ne priuštiš nešto kao da nikada ništa nisi učinio za njih. Šta je još  gore, takvi roditelji ne uče svoju djecu pravoj vrijednosti novca i ta djeca će sigurno izrasti u neodgovorne rasipnike koji će jedino biti sposobni za život „od danas do sutra“.

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“

Odgajanje djece u nedefinisanim odnosima unutar porodice i navikavanje na udoban život

Djeca koja odrastu u ovakvim porodicama obavezno izrastaju u velike „gotovane“, rasipnike i uobraženke. Nastavljajući tradiciju iz djetinjstva takvu djecu i u odraslom dobu interesovat će samo njihov vlastiti ugođaj i ništa više. Briga i razmišljanje o drugim i pomoći drugim je potpuno strano takvoj djeci. Sva pitanja društva (džemata) i društvenog života ih interesuju samo onoliko koliko vide sebe i svoj vlastiti interes u svemu tome. Svejedno je da li se radi o zajedničkim projektima, aktivnostima ili čak i igrama i zabavi. Duh džemata i pripadnosti zajednici za njih nema nikakvog značaja ni važnosti. Sve to direktno narušava fitru – prirodu čovjeka kao društvenog bića, te kod te djece ubija i uništava ustrajnost, želju za aktivnijim angažmanom u društvu i indirektno razara im hrabrost. 

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“

Adabi upotrebe misvaka ili četkice za zube

Islam vodi računa o zdravlju čovjeka, čistoći zuba  i njihovom održavanju upotrebom misvaka ili četkice za zube,  jer time se postiže čistoća usta i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. U tom smislu su riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

"Misvak čisti usta i Gospodar je sa njim zadovoljan."   (Buharija, Knjiga o  postu)

Mustehab je upotrebljavati misvak u određenim vremenima, kao što je nakon buđenja iz sna, jer  jedna od mudrosti propisivanja upotrebe misvaka je  otklanjanje neprijatnih mirisa. Na ovo upućuje ono što se prenosi od Huzejfe r.a. da je rekao:

"Kada se probudi iz sna, Vjerovjesnik s.a.v.s.  bi čistio usta misvakom."  (Buharija,Knjiga o abdestu)

Propisano je upotrebljavati misvak, takođe, prilikom ulaska u kuću, a na to upućuje ono što se prenosi od Šurejha ibn Hania, rekao je:

"Pitao sam Aišu r.a. šta je Vjerovjesnik s.a.v.s.  prvo radio kada bi ušao u kuću? Odgovorila je: Čistio bi zube misvakom."  (Muslim, Knjiga o čistoći)

I prije uzimanja abdesta i obavljanja namaza preporučuje se upotreba misvaka, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

"Da neću otežati svom Ummetu, naredio bih  im da upotrebljavaju misvak (čiste zube) prije svakog namaza(Buharija, Knjiga  o postu),

  a u predaji kod Ahmeda:

" Naredio bih im da upotrebljavaju misvak (čiste zube) pri svakom uzimanju abdesta." (Buharija, Knjiga o postu)

Mustehab je da misvak bude od svježeg misvak-drveta, a danas ga mijenjaju  savremena sredstava kao što je ručna ili električna četkica za zube.

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana

OGOVARANJE – IZUZETNO OPASNA OŠTRICA JEZIKA

Jedna od najgorih osobina koju čovjek može posjedovati je ogovaranje. To je jedna od najvećih štetnosti koju jezik može prouzrokovati. Iako je strogo zabranjena i Kur'anom i sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka, ova negativna osobina je izuzetno prisutna među svim kategorijama ljudi.

Allah, Gospodar svjetova, strogo zabranjuje ogovaranje. On kaže: "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (El-Hudžurat, 12)

Poređenje ogovaranja s konzumiranjem mesa umrlog brata na najeklatantniji način govori o ovoj negativnoj osobini, čime Allah Uzvišeni ovu negativnost želi u korijenu iščupati iz naše prakse.

Ogovaranje nije ništa drugo do želja da se omalovaži i ponizi drugi, da se obesnaži njegova čast, devalvira njegov ugled, te da se ismije pred drugima, dok je on odsutan. Navedena anomalija je sredstvo razaranja, jer onaj ko boluje od spomenute bolesti ne ostavlja nikoga, a da na njega ne baci otrov ogovaranja. Zbog toga Allah Uzvišeni ovu štetnu naviku upoređuje s konzumiranjem ljudskog mesa i, što je još drastičnije, upoređuje to s mesom umrlog brata svoga!!!

Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, je, u predaji Ebu Hurejrea, radijellahu anhu, strogo zabranio povredu života, imetka i časti muslimana, naglasivši: Život, imetak i čast jednog muslimana strogo je zabranjena drugom muslimanu!

Se'id b. Zejd, radijellahu anhu, prenosi hadis u kojem se ističe da je omalovažavanje tuđe časti, jedan od najvećih grijeha. U njemu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napominje: Među najveće grijehe spada bespravno napadanje tuđe časti!

Budući da ogovaranje itekako narušava čast i devalvira dostojanstvo muslimana, jasno je da se vjernik mora kloniti takve vrste djelovanja.

Ogovaranje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sasvim jasno definirao u predaji Ebu Hurejrea, radijellahu anhu, u kojoj se navodi da je upitao: Znate li šta je ogovaranje? Ashabi su odgovorili: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! On je kazao: Ogovaranje je da o svom bratu govoriš ono što on ne voli! – A šta ako je istina ono što o njemu govorim?! – zapita neko, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: Ako to bude istina – ogovorio si ga, a ako ne bude – onda si ga potvorio!

Čak se u jednoj, doduše slabijoj Džabirovoj i Ebu Se'idovoj, radijellahu anhuma, predaji napominje da je ogovaranje opasnije i od samog bluda: Dobro se čuvajte ogovaranja! Ono je gore od bluda! Čovjek počini blud i pokaje se, pa mu Allah primi pokajanje. Međutim, onome koji je ogovarao, Allah neće oprostiti sve dok mu ogovarani ne oprosti!

Kolika opasnost vreba od ove vrste grijeha, najbolje ilustrira Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis u kojem se predviđaju strahovite sankcije za njegove počinitelje na Sudnjem danu. Naime, Enes b. Malik, radijellahu anhu, prenosi Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: Kada sam bio na Mi'radžu, prošao sam pored ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi grebali lica i grudi, pa sam upitao: 'Džibrile, ko su ovi?' On je odgovorio: 'To su oni koji su ogovarali druge ljude i devalvirali njihovu čast!'

Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje Aiši, radijellahu anha, kada je ona rekla da je Safijja, radijellahu anha, niskog rasta, želeći time umanjiti njenu vrijednost: Rekla si tako krupnu riječ, koja bi, kada bi se pomiješala sa morem, opoganila bi ga!

Takođe je, kako prenosi Aiša, radijellahu anha, jednom prilikom neki čovjek spomenut po nekoj svojoj lošoj osobini u prisustvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na šta je on primjetio: Ne bih voli da sam spomenuo nekoga na taj način pa kad bi zauzvrat dobio to i to!

Ebu Berze el-Eslemi, radijellahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: O skupino onih koji vjerujete samo jezikom a iman još nije ušao u vaša srca, ne ogovarajte muslimane i ne istražijte njihove mahane, jer ko bude istraživao njihove mahane, Allah će otkriti njihove mahane. A čiju mahanu Allah otkrije, osramotiće ga u njegovoj porodici!

Džabir b. 'Abdullah, radijellahu anhu, kaže: Bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kojom prilikom smo osjetili smrad lešine, pa nas je upitao: Znate li kakav je ovo smrad? To je smrad (ružan zadah) onih koji ogovaraju vjernike!

'Abdullah b. Mes'ud, radijellahu anhu, prenosi: Sjedili smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je jedan čovjek napustio društvo, nakon čega je drugi čovjek počeo o njemu loše govoriti, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Iščačkaj prostor uz svoje zube!' Čovjek iznenađeno reagova: 'Zašto?! Nisam jeo nikakvo meso!' – 'Jeo si meso brata svoga!' – odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Poznat je slučaj Ma'iza, radijellahu anhu, koji je učinio blud i tražio od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da izvrši kamenovanje zbog tog prijestupa, što je, nakon njegovog petog priznanja, i izvršeno. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je čuo dvojicu ljudi kako jedan drugome govore: Zar ne vidiš ovoga koga je Allah zaštitio, a duša ga nije ostavila, sve dok nije kamenovan poput psa?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je išao dok nije došao do lešine uginulog magarca, a onda je rekao: Gdje su ona dvojica ljudi, neka dođu i neka jedu lešinu ovog magarca! Oni su začuđeno upitali: Allah ti se smilovao, Allahov Poslaniče, pa zar se ovo jede?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je na to rekao: Ono što ste maloprije govorili o svome bratu, gore je od jedenja uginulog magarca. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, on (ma'iz) sada uživa u ljepotama džennetskih rijeka!

Koliko je ogovaranje gnusno najbolje će ilustrirati sljedeće dvije predaje:

Enes, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ljudima da poste jedan dan, napomenuvši: Neka niko ne iftari dok mu ja ne dozvolim! Ljudi su postili, a kada se noć približila, jedan je čovjek došao i rekao: Allahov Poslaniče, ja još postim, pa dozvoli mi da se iftarim. On mu je dozvolio. Tako su dolazili jedan po jedan, dok nije došao jedan čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, dvije djevojke iz porodice još uvijek poste a stid ih da ti dođu, pa dozvoli im da se iftare! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenu od njega, na njegovu opetovanu molbu ponovo se okrenu od njega, pa na ponovnu molbu, reče mu: Njih dvije nisu postile! Kako će postiti neko ko je čitav dan jeo ljudsko meso?! Idi i naredi im, ako su postile, neka povrate! Taj čovjek im je otišao i obavijestio ih o tome. Njih dvije su povratile i to svaka po ugrušak krvi. Nakon toga, čovjek se vratio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome, a on mu reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da je to ostalo u njihovim utrobama, progutala bi ih džehennemska vatra!

U 'Ubejdovoj, radijellahu anhu, predaji stoji: Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo od njega, on je otišaoa, poslije toga, došao i rekao: Allahov Poslaniče, njih dvije umiru ili samo što nisu umrle!, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: Dovedite ih! Kada su ih doveli, on je naredio da se donese posuda i rekao jednoj od njih dvije da povrati. Ona je povračala gnoj, krv i sukrvicu, sve dok nije napunila posudu. Naredio je i drugoj da povraća, pa je i ona učinila isto što i prva. Tada je rekao: Ove dvije žene su postile od onog što im je Allah dozvolio, a iftarile se onim što im je Allah zabranio. Sjedile su jedna kod druge i jele ljudsko meso.

Razumljivo je da su ashabi, a iza njih tabi'ini, najbolje razumjeli Allahovu riječ i postupak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su najbolje definirali i ovu veliku anomaliju u ćivotu jednog muslimana. Osvrnimo se na neke od njihovih upozorenja u tretiranju ovog uprisućenog grijeha u našem životu-

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, upozorava: Onaj ko jede meso svog umrlog brata na dunjaluku, ono će mu biti ponuđeno i na ahiretu, i reći će mu se: 'Jedi ga mrtvog, kao što si ga jeo živog!'

On, takođe, primjećuje: Neko od vas vidi trun u oku brata svoga, a u svome oku ni balvan ne primjećuje!

'Abdullah b. 'Abbas, radijellahu anhuma, nam upućuje ovakav nasihat: Što više Allaha spominjite, jer je to – lijek, a čuvajte se spominjanja ljudi, jer je to – bolest!

Katade kaže: Do nas je došla vijest da je kaburski azab podijeljenj na tri dijela: jedna trećina je zbog ogovaranja, druga zbog prenošenja tuđih riječi a treća zbog nečuvanja od mokraće!

Hasan el-Basri upozorava: Ogovaranje, tako mi Allaha, uništava vjeru brže nego što gangrena uništava tijelo!

Malik b. Dinar kaže: Isa, alejhis-selam, je jednom prilikom prolazio sa svojim pomagačima pored lešine jednog psa, pa su oni primjetili: 'Kako samo zaudara ovaj uginuli pas!' Isa, alejhis-selam, je na to rekao: 'Kako su mu bijeli zubi!'

Dakle, Isa, alejhis-selam, nije htio ništa ružno reći čak ni o uginulom psu, već je pokušao naći nešto lijepo na lešu i to spomenuti. S koliko tek pažnje i brige bi tek mi trebali da iznalazimo lijepe osobine ili vrline nekog čovjeka, kada je to Isa, alejhis-selam, činio i u slučaju psa?!

Alija b. Husejn, radijellahu anhuma, je jednom prilikom čuo nekog čovjeka kako ogovaraju drugog, pa ga je upozorio: Čuvaj se ogovaranja jer je to začin ljudskim psima!

Koliko su se prve generacije muslimana čuvale navedene anomalije  najbolje će odslikati primjer poznatog Ibrahima b. Edhema. Naime, on je bio pozvan na jednu gozbu, kojoj je prisustvovao, a tu su ljudi u razgovoru spominjali jednu osobu koja, iako je pozvana, iz nekog razloga nije prisustvovala skupu. Ljudi su počeli govorkati kako taj čovjek nije prisutan zato što je težak i mučan, na što je Ibrahim reagirao: Očito je da me moj nefs naveo da prisustvujem gozbi na kojoj se ogovaraju ljudi! Nakon toga je napustio taj skup i, kako se navodi, nije jeo tri dana.

 

Izvor:Mač sa dvije oštrice