Udruženje "Most povjerenja"

P R E V A R A

Allah dž.š.  zabranio je  varanje: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte." (El – Enfal 27.)

Prevara je osobina munafika, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Tri su znaka munafika: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se povjeri iznevjeri." (Buharija, Knjiga o imanu)

 U svemu što se čovjeku da na povjerenje nije dozvoljena prevara, kao što je pronevjera privatnog imetka, naročito imetka jetima, koji se u islamu smatra zulumom, a onome ko to uradi islam prijeti žestokom kaznom, jer Allah dž.š. kaže: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi, doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti." (En – Nisa 10.)

Sa iskrenošću i emanetom se učvršćuje veza među poslovnim partnerima, a kvari se sa prevarom. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ja sam treći sa dvojicom partnera sve dok jedan ne iznevjeri drugog, a kada jedan od njih iznevjeri drugog, ja odem od njih." (Hakim, Knjiga o trgovini)

Velik je grijeh iznevjeriti prilikom iznošenja mišljenja, davanja fetve i savjeta, zbog toga nas Allahov Poslanik s.a.v.s. podstiče da govorimo istinu, a ko skrene od toga, on je iznevjerio Allaha i  Poslanika s.a.v.s.. Od primjera ove vrste varanja je davanje fetve bez znanja, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: "Ko da fetvu bez znanja, grijeh onog koji radi po njoj pada na onog koji je dao fetvu. Ko posavjetuje svoga brata nekim savjetom znajući da mu je bolje nešto drugo, prevario ga je." (Ebu Davud, Knjiga o znanju)

Uzvraćanje prevare prevarom nije od upute islama, zato musliman ne treba da vara onog ko ga je iznevjerio, niti da dozvoli da ga varaju, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: "Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio." (Ebu Davud, Knjiga o najamništvu)

 Pogrešno je uzvraćati grešku istom greškom.

Izvor: Ahlak muslimana – ponašanje i moral svakog muslimana

DOVA


Spomenut ćemo samo neke dove koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio, s ciljem i nadom da čemo ih i mi često učiti i njima se okoristiti.

Ferve bin Nevfel el-Ešdže'i je rekao: Upitao sam Aišu, radijellahu anha, o dovi kojom se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćao svom gospodaru, pa je rekla: 'Učio bi: 'Allahumme inni e'uzu bike min šerri ma amiltu ve šerri ma lem e'amel.' - Allahu, utječem Ti se od zla onoga što sam uradio i od zla onoga što nisam uradio.

Ibn 'Abbas, radijellahu anhu, prenosi da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: Allahumme leke eslemtu, ve bike amentu, ve 'alejke tevekkeltu, ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu. Allahumme inni e'uzu bi 'izzetike la ilahe illa Ente en tudilleni, Ente-l- hajjullezi la jemutu ve-l-džinnu ve-l-insu jemutun.

Allahu, Tebi sam se predao, u Tebe sam povjerovao, naTebe se oslonio, Tebi se kajem i u ime Tvoje se borim. Allahu, utječem se Tvojom veličinom, nema boga osim Tebe, nemoj me odvesti u zabludu. Ti si živi koji ne umire a džini i ljudi umiru.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, veli da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi bio na nekom putovanju i kada bi osvanuo, učio dovu: Semi 'a sami 'u bi hamdillahi ve husni belaihi alejna. Rabbena sahibna ve efdil 'alejna 'aizen billahi mine-n-nari.

Neka čuje onaj ko čuje i neka svjedoči onaj koji svjedoči našu zahvalu Allahu i Njegovo lijepo iskušenje prema nama. Gospodaru, budi naš saputnik, pa prospi Svoje blagodati na nas i zaštiti nas od Vatre.

Ebu Musa el-Eš'ari, radijellahu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: Allahummagfir li hatieti, ve džehli, ve israfi fi emri vema Ente e 'alemu bihi minni.

Allahummagfir li džiddi ve hezli, ve hatii ve amdi ve kullu zalike indi.

Allahummagfir li ma kaddemtu vema ehhartu vema esrertu vema e 'alentu  vema Ente e 'alemu minni. Ente-l-mukaddimu ve Ente-l-mu'ehhiru ve Ente 'ala kulli šej'in kadir.

Allahu, oprosti mi greške, neznanje i propuste u djelima. Ti ih poznaješ bolje od mene.

Allahu, oprosti mi propuste koje sam načinio u zbilji ili šali, nenamjerno ili namjerno, jer svega toga sigurno imam.

Allahu, oprosti ono što sam uradio i što ću uraditi, što sam tajno i javno učinio. Ti to bolje poznaješ od mene. Ti si Onaj koji uzdiže i ponižava i Svemoćan Ti si.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: Allahumme aslih li dinillezi huve 'ismetu emri. Ve aslih li dun'jajelleti fiha me 'aši, ve aslih li ahiretilleti fiha me 'adi. Vedž 'ali-l-hajate zijadeten li fi kulli hajrin, vedž 'ali-l-mevte raheten li min kulli šerrin.

Allahu, učvrsti moju vjeru jer ona mi je najvažnija, popravi moj dunjaluk, gdje živim i moj ahiret, koji me čeka. Učini mi život berićetnim - u dobru i učini mi smrt pošteđenom od svakog zla.

'Abdullah b. Mes'ud, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: A llahumme inni es'eluke-l-huda ve-t-tuka ve-l-l'afafe ve-l-gina.

Allahu, tražim od Tebe uputu, bogobojaznost, zdravlje i neovisnost od ljudi.

Zijad b. Erkam je rekao: Reći ću vam samo ono što je Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve sellem, učio: Učio je: 'Allahumme inn i e'uzu bike mine-l- 'adžzi ve-l-keseli, ve-l- džubni, ve-l-heremi, ve azabi-l-kabri.'

Allahumme ati nefsi takvaha ve zekkiha Ente hajrun men zekkaha, Ente velijjuha ve mevlaha.

Allahumme inni e'uzu bike min 'ilmin lajenfe ', ve min kalbin la jahše', ve min nefsin la tešbe ', ve min da'vetin la justedžabu leha.

Allahu, utječem Ti se od slabosti, lijenosti, kukavičluka, škrtosti, duboke starosti i kaburskog azaba.

Allahu, daj mojoj duši bogobojaznost, očisti je, jer si Onaj koji duše čisti, Ti si njihov vlasnik i nadzornik.

Allahu, utječem Ti se od beskorisnog znanja, srca koje se ne boji, nezasite duše i dove koja se ne uslišava.

Ebu Malik el-Ešdže'i prenosi od svog oca da je on slušao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,, kada mu je neki čovjek došao i rekao:

Allahov Poslaniče, šta da kažem kada nešto tražim od svog Gospodara?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Reci: 'Allahummagflr li verhamni, ve 'afini, verzukni' - Allahu, oprosti mi i smiluj mi se. Zaštiti me i opskrbi.

Potom je sastavio svoje prste do palca, rekavši: l ovim riječima ćeš sastaviti i svoj dunjaluk i ahiret.

Abdu-1-'Aziz (tj. Ibn Suhejb) je rekao: Katade je upitao Enesa: 'Koju je dovu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše učio?'

Rekao je: Najviše je učio dovu: 'Allahumme atina fi-d-dun 'ja haseneten ve fi-l-ahireti haseneten ve kina azabe-n-nar.'

Allahu, daj nam na ovom i onom svijetu dobro i sačuvaj nas džehennemske kazne.

Enes, radijellahu anhu, kada bi učio dovu, učio bi baš ovu dovu, a kada bi želio da prouči drugu dovu, uz nju bi proučio i ovu dovu.

Alija, radijellahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

Reci: 'Allahumehdini vesdudni!' - Allahu, uputi me i ukaži mi na pravi put.

(nastavit će se)

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)

A srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju!

Iskrenost je omiljena osobina kod Allaha, dž.š. Otvorenost čini srce čistim, a iskustvo je dokaz. Uzoran čovjek i njegovi bližnji ne lažu. Zikr, spominjanje Allaha Uzvišenog, jeste najvrednije djelo i ono spokoj srcu donosi najviše. "Sjetite se vi Mene, pa ću se ja Vas sjetiti". Spominjanje Allaha Veličanstvenog jeste džennet na zemlji, onaj ko u njega ne uđe neće vidjeti ni Džennet na ahiretu. Zikr je utočište i spas za duše od umora, tegoba, muka i nemira. On je tako jednostavna i lahka staza do svakog uspjeha i pobjede.Onaj ko bdije nad stranicama Objave zna vrijednost zikra, a ko ga praktikuje svakim danom, za svaku priliku lijek ima.

Nemoj se, stoga, čuditi kad vidiš kako su smireni i spokojni oni koji zikr čine. To je smisao svega. Ali, pravo je čudo kako žive oni koji su nemarni i ne spominju Gospodara svoga."Tvari su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni." (En‐Nahl, 21)

O čovječe koji se žališ na iscrpljenost, koji plačeš zbog boli, strahuješ od nesreća i nad kim su se nadvile sve nedaće svijeta, spomeni Njegovo sveto ime: "Znaš li da ime Njegovo ima iko!'' (Merjem, 65)

Shodno broju i učestalosti zikra koji činiš tvoje će se misli prosvijetliti, srce smiriti, duša radosna biti i savjest odmor naći. U spominjanju Allaha krije se tvoje veličanje Njegove uzviše‐nosti, pouzdanje, vjera i oslanjanje na Njega. Zikrom se vraća Gospodaru, lijepo o Njemu promišlja i izlaz od Nega očekuje. A Allah je blizu onima koji Ga zovu, čuje njihove dove. Samo On molitve uslišava. Zato se Njemu predaj pokorno i unizno. Neka tvoj jezik uvijek spominje Njegovo ime blagoslovljeno iskazujući Mu tevhid, pohvalu, zahvalu, slavu, Njemu doveći (4 Kur'an, Er‐Ra'd, 28.) i oprost od Nega tražeći. Uz Njegovu snagu i moć steći ćeš sreću, sigurnost, veselje, nur i predanost."I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego sto su zaslužili" (Alu Imran, 148)

Uzmi med i ne razbij košnicu

Nježnost je ukras svemu. Ona sve brige otklanja. Blag način razgovora, iskren osmijeh kada je teško i lijepa riječ, sve su ovo prefinjenosti i odore sretnih. To su i osobine vjernika koji je poput pčele. Ona se hrani lijepim, proizvodi lijepo i kada sleti na neki cvijet, ne uništava ga, jer Allah blagodari one koji su blagi i nježni, a ne one koji su grubi i nasilni. Tako postoje ljudi zbog čije pojave srca zatrepere, duše se ushite i pogledi se raznježe, jer su takvi ljudi među nama omiljeni. Njihove riječi drage su nam bilo da nam oni što daju ili uzimaju, bilo da prodaju ili kupuju, dolaze ili odlaze.

Stjecanje prijatelja jeste, uistinu, umijeće koje poznaju plemeniti ljudi i dobročinitelji. Njih uvijek okružuju skupine prijatelja. Ako su prisutni u društvu, osjeća se veselje i radost. Ako su odsutni, prijatelji za njih pitaju i uče dove.

Ovi sretnici imaju etičko načelo koje glasi: "Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dusmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati" (El‐Fussilet, 34). Pred njihovim toplim emocijama, iskrenom dobrotom i velikodušnim praštanjem topi se mržnja. Loše zaboravljaju, dobročinstvo pamte. Pogrde i ružne riječi ne primaju k srcu, već puštaju da se njihov eho bespovratno izgubi u daljini. Ljudi su od njih sigurni i mirni.

"Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni drugi muslimani. Vjernik je onaj od koga je sigurna imovina i život drugih ljudi." (hadis).

"Allah mi je naredio da budem dobar s onima koji me izbjegavaju, da praštam onome ko mi nepravdu učini i da udijelim onome ko meni ne daje." (hadis). " Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju — a Allah voli one koji dobra djela čine." (Alu Imran, 134)'

Izvor: Ne Tuguj, Aid El Karni

Vjera, to je život!

Najveći nesretnici jesu oni koji su propustili blago imana i bogatstvo čvrstog imana.

Oni zauvijek žive u tjeskobi, nemiru, bijesu i poniženju.

"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti"

(Ta‐Ha, 124)

Samo vjerovanje u Allaha, Gospodara svjetova, čini dušu sretnom, čisti je, uveseljava i iz nje briše brigu, tugu i nemir. Život ima dobar okus jedino uz vjeru.

Za bezbožnike i nevjernike jedini spas od tjeskobnog i mučnog života predstavlja samoubistvo. Kako li je samo jadan život bez vjere! Kako li strašno vječno prokletstvo čeka one koji na Zemlji skrenu s Allahova puta."...i da Mi srca njihova i oči njihove

nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao sto ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni!" (El‐Enam, 110). Zaista je došlo vrijeme da se ljudi istinski uvjere i da povjeruju da nema boga osim Allaha. Naime, toliko smo iskustva stekli, toliko je stoljeća prošlo koja nam govore da je nevjerovanje laž, idolatrija prokletstvo, a da su poslanici istinu kazivali, i, konačno, daje Allah istina, Vladar svega. Samo On zahvalu zaslužuje i samo On sve može.

Samo s imanom bit ćeš sretan i spokojan bilo da si jak ili nemoćan, bilo da je hladno ili toplo.

"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (En‐Nahl, 97)

Pod izrazom "lijep život" koji se spominje u navedenom ajetu misli se na spokoj duše onih koji čekaju sastanak s Gospodarom, na postojanost njihove ljubavi prema Stvoritelju, čistoću njihovog bića od zla i štetnosti, njihovu smirenost u teškim situacijama, pomirenje sa sudbinom i zadovoljstvo njime jer su oni zadovoljni da im Allah bude gospodar, islam vjera, a poslanik i vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s.