Iskrenost je omiljena osobina kod Allaha, dž.š. Otvorenost čini srce čistim, a iskustvo je dokaz. Uzoran čovjek i njegovi bližnji ne lažu. Zikr, spominjanje Allaha Uzvišenog, jeste najvrednije djelo i ono spokoj srcu donosi najviše. "Sjetite se vi Mene, pa ću se ja Vas sjetiti".

Spominjanje Allaha Veličanstvenog jeste džennet na zemlji, onaj ko u njega ne uđe neće vidjeti ni Džennet na ahiretu. Zikr je utočište i spas za duše od umora, tegoba, muka i nemira. On je tako jednostavna i lahka staza do svakog uspjeha i pobjede.

Onaj ko bdije nad stranicama Objave zna vrijednost zikra, a ko ga praktikuje svakim danom, za svaku priliku lijek ima.

Nemoj se, stoga, čuditi kad vidiš kako su smireni i spokojni oni koji zikr čine. To je smisao svega. Ali, pravo je čudo kako žive oni koji su nemarni i ne spominju Gospodara svoga.

"Tvari su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni." (En‐Nahl, 21)

O čovječe koji se žališ na iscrpljenost, koji plačeš zbog boli, strahuješ od nesreća i nad kim su se nadvile sve nedaće svijeta, spomeni Njegovo sveto ime: "Znaš li da ime Njegovo ima iko! (Merjem, 65)

Shodno broju i učestalosti zikra koji činiš tvoje će se misli prosvijetliti, srce smiriti, duša radosna biti i savjest odmor naći. U spominjanju Allaha krije se tvoje veličanje Njegove uzviše‐nosti, pouzdanje, vjera i oslanjanje na Njega. Zikrom se vraća Gospodaru, lijepo o Njemu promišlja i izlaz od Nega očekuje. A Allah je blizu onima koji Ga zovu, čuje njihove dove. Samo On molitve uslišava. Zato se Njemu predaj pokorno i unizno. Neka tvoj jezik uvijek spominje Njegovo ime blagoslovljeno iskazujući Mu tevhid, pohvalu, zahvalu, slavu, Njemu doveći (4 Kur'an, Er‐Ra'd, 28.) i oprost od Nega tražeći. Uz Njegovu snagu i moć steći ćeš sreću, sigurnost, veselje, nur i predanost.

"I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego sto su zaslužili" (Alu Imran, 148)

... ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli

Zavist je poput hrane koja teško nagriza kosti. To je hronična bolest koja u tijelu pravi pometnju i nered. Kaže se: "Zavisnik nikad nema mira, on je nepravednik u odori potlačenog i neprijatelj u odijelu prijatelja.

Upozoravm i sebe i tebe od ove podle bolesti. Ako je se klonimo, osjetit ćemo milost u sebi, pa onda u drugima. Zavist prema drugima ispunjava naše srce brigom, naš um nemirom i ne da nam spokoja u posteljama.

Zavisnik na početku samo upali iskru, a onda izgori u požaru nastalom od nje. Zavist rađa očaj, nemir i neprestanu brigu, a sve to da bi se uništio prirodni mir lijepog života. Pro‐blem zavisnika leži u činjenici da se on protivi sudbini i određenju, da na nevine potvoru baca, odgojene kvari i suprotstavlja se onima koji su na Pravome putu.

Čudna lije ovo bolest od koje čovjek nema nikakve koristi niti nagrade. Zavisnik će biti u stalnom nemiru i tjeskobi sve dok ne prestanu ili nestanu sve ljudske blagodati. Samo je zavisnik nepopravljiv i nepromjenljiv. On će se promijeniti jedino onda kada ljudi izgube blagodati, sreću i lijepe osobine. Ako bude lišen svih ovih stvari, njegovoj sreći neće biti kraja. Allahu se utječemo od zla zavidnika kad zavidi.

Izvor: Aid El Karni( Ne Tuguj)