Udruženje "Most povjerenja"

Podosta je islamskih imperativa koje mi zapostavljmao. Jedan od njih je, svakako, i institucija zikra, koji je, nakon učenja Allahove Knjige, najbolj i ibadet. U slučaju mnogih muslimana zikr je danas sveden na najmanju moguću mjeru. Neki, nažalost, smatraju da je dovoljan samo namaz kako bi bio upotpunjen i usavršen njihov iman, te da je razmišljanje, kao vid približavanja Allahu Uzvišenom, prioritenije od zikra, budući da su sav svoj zikrullah sveli, isključivo, na pet dnevnih namaza, a u slučaju nekih, samo na džumu i bajram-namaze. Njihove stavove demantira Allah Plemeniti u Svojoj časnoj Knjizi gdje kaže: U stvaranju nebesa i zemlje, u izmjeni dana i noći su, zaista, znamenja za razumom obdarene.

Problem je što su mnogi zastali na ovom ajetu, čiji kontekst ovim riječima nije upotpunjen, nego Gospodar, u sljedećem ajetu, pojašnjava ko su pametni i razumom obdareni. To su, kako Allah Milostivi, jasno i nedvosmisleno, kaže: Oni koji i stojeći, i sjedeći, i ležeći Allaha zikr čine i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'

Komentirajući ova dva ajeta, Sejjid Kutb, rahimehullahi, kaže: Ovo razmišljanje čini jednu vrstu ibadeta. U to se uklapa i sjećanje na na Allaha - zikrullah, čime se ukazuje, ovom ukupnošću, na dva kretanja, dvije važne činjenice.

Prva činjenica: Razmišljanje o Allahovim stvorenjima, promatranje otvorene  svemirske knjige i sljeđenje – praćenje Kreatorove - Allahove ruke, kretanje ovog svemira i prevrtanje stranica ove knjige - jeste ibadet, i to najiskreniji ibadet,spominjanje Allaha Uzvišenog na najiskreniji način. Kad bi se povezale znanosti koje istražuju srž svemira, njegove zakone, njegovu energiju i ono što je u svemiru skriveno, kad bi se te znanosti povezale sa sjećanjem na Stvoritelja ovog svemira, s osjećanjem uzvišenosti Stvoritelja i Njegove dobrote, odjednom bi se to izmijenilo i pretvorilo u ibadet Stvoritelju svemira. Život bi se učvrstio ovim naukama i usmjerio prema Allahu. Međutim, materijalistički - nevjernički smjer prekida svaku vezu između Svemira i njegova Stvoritelja, prekida svemirsko znanje i iskonsku vječitu istinu, pa se zbog toga nauka pretvorila, a ona je najljepši Allahov dar čovjeku, u prokletstvo koje progoni čovjeka i usmjerava njegov život u mrski pakao, u nemirni i prijeteći život i duševnu prazninu koja progoni čovjeka kao što to čini osioni šejtan.

Druga činjenica: Allahovi znaci u svemiru javljaju se u svojoj inspirišujućoj stvarnosti, ali samo pobožnim srcima pobožnih ljudi koja Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći. To su oni ljudi koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje i o smjeni dana i noći. To su oni pred čijim očima se otvaraju velike istine, sadržane u stvaranju nebesa i zemlje i smjenjivanju dana i noći. Oni su time povezani s božanskim programom koji vodi ka spasu i dobru. Međutim, oni koji stoje skrštenih ruku pred pojavnostima ovozemaljskog života i dopiru do nekih tajni svemirskih moći, bez ovog povezivanja i spajanja, oni ruše život, ruše sami sebe tim tajnama do kojih su došli, pretvaraju svoje živote u nesretan pakao i nemir koji guši čovjeka. Oni završavaju srdžbom Allahovom i Njegovom kaznom na kraju kruženja.

To su dvije nužne činjenice koje izlaže ova slika što je Kur'an ocrtava pametnima, u momentu okretanja, odaziva i povezivanja.

To je tren koji predstvalja čistotu srca i vedrinu duše. To je momenat ibadeta. To je taj prvi doticaj srca pametnih ljudiputem razmišljanja o stvaranju nebesa i Zemlje i smjenjivanju noći i dana, osjećajući daje to ibadet, zikrullah, i povezivanje s Allahom. To je doticaj koji utiskuje u osjećaj pametnih iskonsku istinu o izvedbi svemira i odvezuje im jezike da veličaju Allaha Uzvišenog i odstranjuju svaku pomisao da je stvaranje ovog svijeta neistina!

Zanimljivo je da je u ovom ajetu prvo istaknut zikr - spominjanje Allaha Uzvišenog, pa tek onda fikr – razmišljanje o Njegovim znakovima koje je on rasprostro po vasioni i nama samima! Nije to slučajno: da bi voda bila čista, neophodno je da bude čista i posuda u koju ćemo je nasuti. Dakle, jasno je da se misli prečišćavanju zikrullahom! Zikr je, drugim riječima, filter koji prečišćava misli i ne dozvoljava otrovnim i pokvarenim mislima da se infiltriraju u ljudska srca. Da bi čovjek ushićeno uskliknuo: Gospodaru naš, nisi Ti ovo uzalud stvorio!, potrebno je čišćenje srca i naših misli zikrom! Ako bi se kojim slučajem red dešavanja izmijenio, čovjek bi već drugačije konstatitrao, što je evidentno na primjeru sekularista, materijalista, ateista i dr., koji taj redoslijed ne respektiraju!

Jezik je mali, sićušni i nemoćni organ kojem je Allah Uzvišeni dao mogućnost da izgovara najveće ime i da zaradi najveće ahiretske nagrade. Spominjući Allaha Svemogućeg jezik se prefinjuje i postaje dostojan mjesta i pozicije zbog kojih je, ustvari, i stvoren! Njegova uloga je konstantno sjećanje na Onoga koji nas je stvorio, pa, otuda, Allah Uzvišeni i kaže: O vjernici, često Allaha spominjite!

Svaki islamski propis ima količinu, mjeru i vrijeme izvršavanja, izuzev zikra Allaha Uzvišenog. Zikr Allaha Uzvišenog nije determiniran ni količinom ni vremenom. Kad god nam se ukaže prilika, u svakoj situaciji, u svako vrijeme ina svakom časnom mjestu može se zikr činiti! Čak se ide dotle da se zikr toliko puno i neprekidno čini da drugi pomisle da osoba nije pri pameti, kao što prenosi Ebi Se'id el-Hudri, radijellahu anhu, da je Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Toliko spominjite Allaha Uzvišenog dok vam ne kažu: 'Luđaci!

Koliko treba zikrullah prakticirati, najbolje će ilustrirati Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, koje prenosi Mu'az b. Džebel, radijellahu anhu,. Naime, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom prilikom bio upitan: Koja su djela najvrednija?, pa je odgovorio: Da preseliš na ahiret, a da ti jezik bude vlažan od zikrullaha!

U autentičnom hadisu, koji prenosi Ehu Hurejre, radijellahu anhu, o sedam vrsta osoba koje će zadobiti mogućnost boravka u Allahovom hladu na Sudnjem danu, kada drugog hlada osim Njegovog neće biti i gdje će posebno uživati, pored ostalih, navodi se osoba koja spomene Allaha u samoći, pa pusti suzu!

Nažalost, pojedinci misle da je zikr tek gubljenje vremena i institucija koja ima fakultativnu važnost. Oni kao da ne shvataju da je zikr obligatna dužnost svakom punoljetnom i pametnom muslimanu. Neka malo dublje analiziraju kur'anske ajete i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise u kojima se, sasvim jasno, tretira ova institucija i, eksplicite, inicira njeno kontinuirano činjenje.

 (nastavit će se)

122. str

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)