Dova je srž ibadeta i oružje svakog vjernika. Ona je jednino oružje na koje nema embarga, jer niko je zabraniti ne može. Ako je ne možemo izgovoriti glasno, možemo je, jednostavno, izgovoriti usebi, i na taj naćin, onemogućiti bilo koga da nas spriječi u obraćanju Gospodaru svjetova zbog neke potrebe.

Inače, dova se upućuje isključivo Allahu Uzvišenom, Gospodaru svih svjetova! Ona je, kako navodi, rahmetli, Mehmed ef. Handžić tajanstveni put kojim se crpi duhovna snaga s glavnog izvora. Ona je oslonac kada svi oslonci oslabe, kada se nada u potpunosti izgubi.

Dova je bila sunnet i praksa svih Allahovih poslanika, neka je Allahov mir na sve njih. Kur'an spominje njihove dove u raznim prilikama i različitim situacijama, I u ovom segmentu se na njih treba ugledati, jer su oni kao najbolji liječnici ljudskih duša, najbolje znali kako i šta čovjek treba od Allaha Milostivog da traži i moli, kako bi okrijepio dušu i dobio svojevrsnu duhovnu snagu s njenog pravog i nezamućenog izvora.

Posljednji Allahov vjesni, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je i u ovom pogledu za nas najbolji uzor. Njegove dove prenesene su u brojnim hadiskim zbirkama i ne predstavljaju samo skup običnih molbi, traženja nečega, nego u njima iskri stvarnost i bit života, puta ka ljudskoj cjelovitosti i svako dobro na oba svijeta.

Naš jezik može nam podariti brojne Allahove blagodati, ako ga budemo znali iskoristiti na najbolji način. A zar ima boljeg načina nego ovim malim organom i otvorenog srca zavapiti svome Gospodaru i zatražiti ono što je najbolje i najsvsihodnije za nas. Naravno da mnogi ljudi ne znaju šta je za njih najbolje u datom trenutku i kada je najpogodnije vrijeme za dovu. O tome je detaljno govorio naš uzor i najbolji čovjek svih vremena – Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Treba napomenuti da su mnoge hadiske zbirke zabilježile njegove savjete u vezi s tim i, da bismo se na najcjelovitiji način obratili našem Gospodaru, najbolje je upućivati dove koje je sam Gospodar svjetova spomenuo u Svojoj Knjizi Svojim robovima i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj dvadesetrogodišnjoj poslaničkoj praksi, učeći ih svakodnevno i pokazujući svojim sljedbenicima kako i oni to treba da čine. Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, je učio takve dove, kako navodi poznati islamski učenjak, 'Ali el-Kari, u kojima je sadržano sve što vodi spasu i što upozorava na ono što vodi propasti. Uz to, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od Allaha Milostivog sve što je pohvalno i moralno, a nije tražio ništa ružno, pokušeno i negativno ili loše. od Allaha Uzvišenog tražio je zaštitu i pomoć učeći dove.

Naravno, jezik ima izuzetnu ulogu pri učenju dove, jer se jezikom finalizira odluka srca i treptaj duše. Međutim, treba računati da, i pored izgovaranja teksta odrešene dove, dubokorazmišljamo o njenoj poruci i sadržaju i da je duboko  ućutimo u dubini srca i duše. Ako učimo, naprimjer, dovu kojom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao jednog prezaduženog ashaba da je upućuje Allahu Plemenitom, uvidjet ćemo da mu je on preporučio da Gospodara moli da ga sačuva lijenosti i slabosti, što jasno ukazuje na potrebu za pregalačkim radom i prezaduženosti. Uz to, rekao mu je da moli za izbavljenje iz takvog stanja, što čovjeka psihički oslobađa od svih životnih problema u kojima se nađe, jer će, oslanjanjem na Gospodara svemira, sve lakše i bezbolnije rješiti.

Upravo radi toga i brojnih drugih razloga kur'anske i pejgamberske dove imaju prednost nad svim ostalim dovanma koje ljudi iznjedre i ponekad prouče. Zbog toga je od velike važnosti što su neki islamski učenjaci sakubili u zbirke, pored kur'anskih, i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve selem, dove i, na taj način, omogućili ljudima da se njima služe.

Postoje određeni uvjeti koje treba ispuniti da bi dova bila primljena. Naš poznati autoritet, rahm. Mehmed-efendija Handžić, u uvodu u svoju poznatu zbirku izabranih dova, navodi: Među uvjete, da dova bude primljena, pa prvom mjestu spada da se dotićni  kloni harama u jelu, piću i odjevanju, a zatim da u svojoj dovi bude prema Allahu potpuno iskren. Dobro je prije dove ućiniti neko lijepo i korisno djelo. Zbog toga se preporučuje, da se prije dove klanja namaz. Jedan od adaba dove je, da se dova čini pod abdestom, da se okrene prema Kibli, da čovjek prije dove Allahu izrazi zahvalnost, da uz dovu prouči i salavat na Pejgambera, alejhi selam, da digne ruke prema ramenima, da uljudno i skromno moli, da Allaha moli njegovim lijepim imenima (El-Esmau-l-husna), da se u dovi proture dobri ljudi, da se glas previše ne diže, da onaj koji dovu učini, prizna svoje grijehe, da odlučno Allaha moli, da je pun nade da će postignuti ono što moli, da opetavno moli, da ne rekne: 'Molio sam, ali se ne prima!', da ne moli ono što je grijeh ili nemoguće, da nakon dove potare rukama svoje lice i slično. Kao dobar uslov, da dova bude primljena je, da se za dovu bira vrijeme, pa i mjesto...Sve, što smo naveli, zasnovano je na valjanim i dobrim hadisima i pouzdanim vjerskim izvorima... U slučaju nužde kad se nešto od navedenih adaba i propusti, nema smetnje, jer je dova kao i ostali zikr! 

Kako je i naglašeno, postoji pogodno vrijeme za dovu. Treba pokušati pronači ga. Džabir, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: U noći zaista ima jedan momenat, Allah će mu ga dati. Taj momenat je prisutan svake noći. Noć je izuzetno pogodna za dove. Posebno period iza ponoći, pa do zore, upravo kada ljudi spavaju. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: Svake noći, kada prođe njena prva trećina, Allah Uzvišeni silazi na zemaljsko i govori: 'Ja sam vladar, Ja sam vladar. Ko će Me zamoliti za nešto pa da mu udovoljim? Ko će od Mene tražiti nešto pa da mu dam? Ko će od Mene oprost tražiti pa da Mu oprostim?' I tako sve do zore.

(nastavit će se)

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)