Postoji šerijatsko osamljivanje, a to je da se udaljiš od zla i sljedbenika zla, od dokonih ljudi, predanih zabavi i neredu. Zato se priberi, razum uspokoji i svoj intelekt obogati biserjem mudrosti i uđi u vrt znanja.

Odvajanje od svega onog što ne vodi dobru i pokori jeste dragocjen lijek kojeg su uspješno koristili poznavaoci srca i duše. Ja te tome savjetujem. Odrekni se svega onoga što je zlo i što podsjeća na raspuštenost, nemarnost i dokolicu. Pohvalan vid sastajanja i društvenosti sadržan je u klanjanju pet dnevnih namaza u džematu, druženju s učenim ljudima i međusobnom potpomaganju u dobru. Dobro se pripazi dokonih sjela i ispraznog govora. Ako se nađeš na ovakvim mjestima, nastoj ih što prije napustiti, pokaj se za taj grijeh, obuzdaj svoj jezik, i neka ti tvoj dom bude prostran. U tim prilikama tvoja je duša ugro‐žena i u nju se uvlači nemir, jer ti sjediš s nemarnim ljudima čije su riječi nevaljale. Takve su osobe prve u širenju smutnje, nesreće, i nevolja i najprije tebi sve to žele.

"Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili" (At‐Tevba, 47)

Moja jedina želja jeste da se sam za sebe brineš, da svoj dom napuštaš radi lijepa govora ili dobrog djela. Tako ćeš ponovo osjetiti svoje srce. Nećeš gubiti vrijeme, život traćiti i jezik na ogovaranje navikavati. Srce će ti napustiti nemir, uši loša besjeda, dušu ružne misli. Onaj koji je ovo iskusio najbolje zna. A prođi se onoga ko se opteretio iluzijama i predao se sanjarenju.