Dešava se da pojedini roditelji zbog najmanjih sitnica s kojim nisu zadovoljni kod svog djeteta prozivaju i ismijavaju svoje dijete. Tu dječiju bezazlenu sitnicu u stanju su pamtiti duži vremenski period i sve to vrijeme prozivati svoje dijete zbog toga. Tako npr., ako dijete ukrade nešto oni ga dozivaju imenom „ kradljivac“, „lopov“ i sl. Ili u drugom slučaju, kada dijete nešto slaže, dozivaju ga imenom „lažljivac“. Umjesto da se zapitaju zašto je dijete to učinilo i da li bi dijete to učinilo da su mu roditelji nabavili tu stvar. Na taj način roditelji jednu sitnu pogrešku djeteta tretiraju kao ključnu i jedinu osobinu svog djeteta!!! Kao da je to nemoguće popraviti!? Dijete to sluša i pati podnoseći bol na svoj način. Međutim, ono istovremeno u svojoj duši stvara ubjeđenje kako je ono rođeni kradljivac, lažov itd. Nakon izvjesnog vremena dijete to prihvata kao pravu istinu, uopće ne reaguje na ta dozivanja i takva tretiranja, te više i ne pokušava da to izmjeni i popravi. Kada se to desi postavlja se pitanje ko će izbaviti i zaštititi dijete od toga?

Priredila:

Fikra Smajlović, na osnovu djela „Opasne greške u odgoju djece“, autora Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd.