Uzvišeni Allah kaže: "I o n (Sulejman) izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!' I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanju Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što k.rijete i ono što na j avu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!' 'Vidjećemo' - reče Sulejman - 'da li govoriš istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!' 'O velikaši,' - reče ona - 'meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!' O velikaši' - reče ona - 'savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!' 'Mi smo vrlo j aki i hrabri' - rekoše oni - 'a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!' 'Kad carevi osvoje neki grad' - reče ona - 'oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade. Poslaću im jedan dar i vid jeću sa čime će se izaslanici vratiti.' l kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.' '0 dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?' 'Ja ću ti ga donijeti' - reče Ifrit, jedan od džina - 'prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, j a sam za to snažan i pouzdan.' 'A ja ću ti ga donijeti' - reče onaj koji je učio iz Knjige - 'prije nego što okom trepneš.' l kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!' l kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?' - 'Kao da je on!' - uzviknu ona. 'A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.' A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjer ničkom pripadala. 'Uđi u dvoranu!' - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. 'Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!' - reče on. - 'Gospodaru moj,' - uzviknu ona - 'ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!' " (En-Neml, 20.-44.)

Uzvišeni Allah govori šta se dogodilo između Sulej mana i pupavca. Sve vrste ptica su imale svoje p rvake ili izabranike, koji su imali određene dužnosti i koji su povremeno lično dolazili pred Sulejmana, a. s., kao što je to običaj kod vojske. Ibn-Abbas, r. a., i drugi navode da je zadatak pupavca bio da traži vodu u pustinjama i neplodnim područjima. Svakako, pupavac je imao sposobnost darovanu od Svemogućeg Allaha da vidi i odredi položaj podzemnih voda. Sulejmanov pupavac je tražio podzemnu vodu, a zatim bi tamo vodio svoju vojsku. Oni su kopali zemlju da pronađu vodu i koriste se njome. Jednog dana Sulejmanu, a. s., je trebao pupavac, koji nije bio tu, na svom mjestu, pa je rekao: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?", tj. on nije ovdje ili ga ne mogu vidjeti. "Teškom ću ga kaznom kazniti", Sulejman, a. s. , je zaprijetio da će ga kazniti nekom vrstom kazne, "Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!", tj. ako mi ne donese jasnu ispriku koja će ga spasiti kazne. Uzvišeni Allah kaže: "I ne potraja dugo", tj. njegovo odsustvo nije dugo potrajalo, " . . . a on dođe, pa reče" Sulejmanu, a. s. "Doznao sam ono što ti ne znaš", tj. ja sam saznao ono što ti nisi znao; " . . . iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest" i to da "Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni", on opisuje raskoš kraljeva i vladara Sabe u Jemenu. Oni su imali snažno i veličanstveno kraljevstvo, a uz to snažnu i sposobnu vojsku. Tokom tog perioda, njihov kralj je umro i nije o.stavio nasljednika, osim kćerke koju su oni uzeli kao svoju kraljicu. Es-Sa'lebi i drugi su spomenuli da je nakon smrti njezina oca narod imenovao čovjeka da njima vlada, ali su pod njegovom vladavinom zavladali pokvarenost i nered. Ona mu je ponudila da je oženi, što je on i učinio. Prve zajedničke noći ona mu je davala vino sve dok se nije napio, a onda mu je odsjekla glavu i objesila je na svoja vrata. Stoga ju je njezin narod proglasio za svoju kraljicu. Ona je bila Belkisa bint Es-Sejre. Njen otac se zvao El-Hedhad, ili Šurahil ibn Zi Džeden ibn Es-Sejre ibn El-Haris ibn Kajs ibn Sajfi ibn Sebe' ibn Ješdžeb ibn Ja'reb ibn Kahtan. Njen otac je bio jedan od najplemenitijih kraljeva. On je odbio da oženi Jemenku. Kaže se da je oženio džinkinju čije je ime bilo Rejhana bin t Es-Seken koja je rodila ženu čije je ime Belkama, kasnije poznata kao Belkisa. Es-Sa'lebi prenosi od Se'ida ibn Bešira, od Katade, od En-Nadra ibn Enesa, od Bešira ibn Nuhejka, od EbuHurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve seilem, rekao: "Jedan od Belkisinih roditelja je bio od džina." (Ovo je čudan l garib/ hadis u čijem lancu prenosilaca se nalazi slabost) . Es-Sa'lebi je kazao: " Rekao mi je Ehu-Abdullah ibn Kabhune od Ebu-Bekra ibn Džerdžeha, od Ebu-Bekra, koji kaže: 'Jednom prilikom je spomenuta Belkisa pred Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je rekao: ' Narod kojim vlada žena nikada neće uspjeti.'

Prenosi se u Buharijevom Sahihu od Avfa, od El-Hasana, od Ebu-Bekra: " Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio obaviješten da su Perzijanci okrunHi Kisrinu kćerku kao svoju vladarku, rekao je: 'Narod kojim vlada žena nikada neće uspjeti. ' " Njegove riječi: " . . . i da joj je svega i svačega dato", od onoga što može posjedovati neki vladar na Zemlji, "a ima i prijesto veličanstveni", tj. stolica na kojoj je sjedila bila je ukrašena i optočena raznim vrstama dragog kamenja, bisera, zlatom i drugim veličanstvenim stvarima. Zatim je spomenuo da oni ne vjeruj u u Svemogućeg Allaha i da obožavaju Sunce umjesto Allaha, spomenuo je da su zavedeni od strane šejtana koji im je njihova djela prikazao lijepim i koji ih je skrenuo sa Allahovog puta, " . . . te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanjaju Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na j avu iznosite", tj. On zna sve tajne i otkriva stvari bilo materijalne ili nematerijalne. "Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!", tj. Najvećeg prijestolja koje niko među Njegovim stvorenjima nije posjedovao. Stoga je Sulejman, a. s. , poslao pupavca sa pismom, pozivajući ih da se pokore Allahu i Njegovom poslaniku, da se pokaju i potčine njegovom kraljevstvu i moći. On im je pisao: "Ne pravite se većim od mene", tj. nemojte dozvoliti da vas vaš ponos spriječi da mi se pokorite, "i dođite da mi se pokorite!", tj. kao istinski vjernici koji se  pokoravaju Allahu potpunom pokornošću. Pupavac je spustio pismo pokraj nje i čekao je da vidi šta će ona učiniti. Naravno, ona je pozvala plemiće, prinčeve i ministre da se međusobno posavjetuju, " '0 velikaši', - reče ona - 'meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo" , zatim je prvo pročitala njegov naslov, "od Sulejmana", a potom je pročitala njegov ostatak, " . . . i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!' " Zatim je tražila njihov savjet na vrlo prefinjen način: " 'O velikaši' - reče ona- 'savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!' ", tj. da joj daju svoja mišljenja, " 'Mi smo vrlo jaki i hrabri' - rekoše oni", tj. mi sebi možemo priuštiti rat, sve što treba od vojnih snaga, materijala i ostalog. Pa, ako tako odlučiš, mi smo za rat pripremljeni, " . . a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!", oni su, dakle, pokazali potpunu odanost i nakon pokazivanja i iznošenja pred njom njihove sposobnosti, prepustili su da ona donese odluku, da vidi šta treba biti učinjeno. Uistinu, njeno mišljenje je bilo mudrije i bolje nego njihovo, jer je znala da se pošiljaocu pisma neće moći usprotiviti, obmanuti ga ili pak zavesti. " 'Kad carevi osvoje neki grad' - reče ona - 'oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade"', tj. ona objašnjava da, ako taj kralj osvoji njihovo kraljevstvo, ona bi bila ta koju bi zadesila najoštrija kazna i poniženje. "Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."

Ona je željela podmititi Sulejmana poklonima i darovima, znajući da on, a. s., neće primiti od njih ništa drugo osim islama, a ona i njen narod su bili nevjernici, a Sulej man i njegova vojska su bili daleko snažniji od njih. Zbog toga "l kad on (glasnik) pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: 'Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!' " Tako Sulejman reče vođi njenih glasnika koji su donijeli poklon: "Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i po korene" , tj. idite nazad sa svojim poklonima, zato što je ono čime sam ja obdaren od Allaha daleko bolje nego ovaj imetak, bogatstvo i darovi, kojima se vi radujete i kojim se vi obolite i ponosite nad svojim vlastitim narodom. "Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti", tj. voj ske koje su neodoljive i koje ne mogu biti poražene, niti im se može suprotstaviti i, štaviše, mi ćemo ih istjerati iz njihove zemlje, sa imanja i bogatstva " . . . ponižene i pokorene", tj. noseći im sram, poniženje i uništenje. Kada su oni čuli vijesti, požurili su izjavljujući potpunu pokornost i odanost, kao i želju da se njihova kraljica pridruži Sulejmanu, a. s., i lično ga posjeti. Kada je on, a. s., čuo za njihov dolazak i njihovu namjeru da se lično pred njim pojave, on reče onima koji su bili tu sa njim, koji od njih bi mu donio njeno prijestolje, prije nego što ona dođe: " 'Ja ću ti ga donijeti' - reče Ifrit, jedan od džina - 'prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš' ", tj. prije nego završiš svoje zasjedanje. Kaže se da je vodio poslove Izraelićana od početka toga dana do podne, " . . . ja sam za to snažan i pouzdan", tj. j a sam dovoljno snažan da donesem to prijestolje tebi, a uz to sam pouzdan, a ovo je rekao zato što ono sadrži dragocjeno drago kamenje i bisere. Ali, " . . . reče onaj koji je učio iz ", tj. Asaf ibn Berhi, koji je b io Sulejmanov rođak po majci, a kaže se da je to bio jedan od vjernika među džinima koji je znao najuzvišenije ime Svemogućeg Allaha. Također se kaže da je to bio jedan od učenjaka Izraelićana. Štaviše, kazano je da je to bio sam Sulejman, a. s., što je veoma čudno i neobično mišljenje, a EsSuhejli kaže da je sasvim isključena takva mogućnost. Četvrto zastupljeno mišlj enje je da je to bio Džebra'il, a. s. " 'A ja ću ti ga donijeti' - reče onaj koji je učio iz Knjige - 'prije nego što okom trepneš' ", tj. prije nego što pošalješ glasnika u najudaljenije mjesto na Zemlji i on ti se vrati nazad. Također se kaže, prije nego što najudaljenija osoba koju vidiš dopre do tebe; ili prije nego što tvoj pogled postane umoran od posmatranja jedne tačke i tvoje se oči sklope; ili prije nego što iznova pogledaš najudaljenije mjesto koje tvoj pogled može dosegnuti, pa sklopiš svoje oči (što je najvjerovatnije objašnjenje) . "l kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen", tj. kada j e vidio Belkisin prijesto donesen iz Jemena u Jerusalem i postavljen pred njega, u ovom vrlo kratkom roku, " . . . uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti' ", tj. ovo j e iz Allahove milosti i ja sam počašćen. Njegova milost je darovana svim ljudima i On ih iskušava da li će biti zahvalni ili nezahvalni. "A ko j e zahvalan - u svoju je korist zahvalan", tj. korist od toga se vraća samom njemu, " . . . a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit", tj. On nema potrebu da Mu neko zahvaljuje, niti Mu šteti nevjerovanje nevjernika.

Zatim je Sulejman, a. s., naredio da se njen prijesto prepravi i preruši, da bi ispitao njenu inteligenciju i razumijevanje, kazavši: " . . . da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!" I kad ona dođe, bi joj rečeno: " 'Je li ovakav prijesto tvoj?' - 'Kao da je on!' - uzviknu ona", ovo je rezultat njenog shvatanja i čistog rasuđivanja kojim je ostavila po strani mogućnost da je to njen vlastiti prijesto, pošto ga je tek ostavila daleko u Jemenu, a nije znala da postoji neko ko može učiniti ovakav čudesan čin i prenijeti prijestolje u Jerusalem. Uzvišeni Allah kaže, a riječi se odnose na Sulejmana, a. s., i njegov narod: " 'A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.' A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala'', tj. slijedili su vjeru svojih otaca i predaka, koja se zasnivala na obožavanju Sunca, kojem su se klanjali, a za šta nisu imali nikakvog dokaza, niti potpore. Sulejman, a. s., je prije toga naredio da se izgradi sarh (staklena površina ispod koje j e bila voda sa raznim vrstama riba i morskih stvorenja) . Nakon toga, Belkisi je naređeno da uđe na sarh dok je Sulejman sjedio na svome prijestolju. "l kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. 'Ova je dvorana uglačanim staklom popločanal' - reče on. - 'Gospodaru moj,' - uzviknu ona - 'ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!' " Kaže se da je, kada ju je poželio oženiti, Sulejman, a . s., upitao ljude o načinu uklanjanja dlaka sa njenih nogu, pa su oni spomenuli britvu, ali se ona toga pobojala. Potom se posavjetovao sa džinima, koji su za njega načinili kupku. Tako je on bio prvi koji je ušao u kupatilo.

Es-Sa'lebi i drugi su kazali: "Kada se Sulejman njome oženio, vratio joj je kraljevstvo Jemena i tamo je posjećivao, ostajući po tri dana mjesečno, a zatim bi se vraćao nazad u Jerusalem na letećem ćilimu. Pored toga, on je naredio džinima da mu sagrade tri palate u Jemenu: Gamdan, Salhin i Bitun." A Allah najbolje zna. lbn-Ishak je prenio od nekih učenjaka, od Vehba ibn Munebbiha da je Sulejman, a. s., nije oženio, već ju je vjenčao za kralja Hemedana i dopustio joj da ponovo vlada Jemenom, te da joj je potčinio kralja džina u Jemenu da joj sagradi ranije spomenute tri palate. Prvo mišljenje je poznatije i logičnije, a Allah najbolje zna!