Udruženje "Most povjerenja"

Nadmetanje i rasprava su česte posljedice djelovanja jezika. One, uglavnom, izrode oholost, mržnju i svađu. Otuda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takvu aktivnost jezika definirao pogubnom, kao što vidimo u predaji Abdullaha bin Abbasa, radijellahu anhu, u kojoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno naglašava: Nemoj se nadmetati u govoru sa svojim bratom, nemoj se ismijavati s njim i nemoj mu obećavati ono što nećeš ispuniti." (Et-Tirmizi)

U drugoj Ibn Abbasovoj predaji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: Dovoljno je čovjeku grijeha da bude uporan u svađi i raspravi. (Et-Tirmizi)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, garantira džennetske ljepote onome ko ostavi raspravu, nadmetanje i svađu i to kada bude u pravu, ne želeći time izazvati nesporazume i još veće nedoumice. U predaji Enesa bin Malika, radijellahu anhu, Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako obećava: Ja garantiram dvorac u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu; garantiram dvorac u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, pa makar i u šali, i garantiram dvorac u najljepšem dijelu dženneta onome čije ponašanje bude lijepo.

Prethodne generacije muslimana i islamski učenjaci prije nas definirali su pogubnost djelovanja jezika, pa su se maksimalno čuvali od toga. Brojni su savjeti prethodnika koji ukazuju na štetnost nadmetanja i raspravljanja. Evo samo nekih:

Navodi se da je Isa, alejhis-selam, savjetovao: Onaj ko puno laže gubi ljepotu; ko raspravlja s ljudima, nestaje mu dostojanstva; ko se puno brine, oboli mu organizam, a ko ima loš ahlak, kažnjava sam sebe.

Mudri Lukman ovako savjetuje svoga sina: Sinčiću, ne raspravljaj sa učenim, pa da te ponize.

Omer bin El-Hattab, radijellahu anhu, podvlači: Nemoj tražiti znanje zbog troje, a nemoj ga ni ostavljati zbog troje. Nemoj ga učiti kako bi se s drugom raspravljao, niti da bi se njime ponosio, niti da bi se njime pokazivao pred drugima. Nemoj ga ostavljati zbog stida da ga tražiš; niti što smatraš da ti ne treba, niti što si zadovoljan svojim neznanjem.

Ebu Derda, radijellahu anhu, upozorava: Dovoljan ti je grijeh da se stalno raspravljaš.

Prenosi se da je Imam Ebu Hanife upitao Et-Taija: Zašto si se povukao? On mu je odgovorio: Kako bi se opirao svome nefsu kada je u pitanju rasprava. Ebu Hanife mu dodade: Prisustvuj skupovima i sijelima, slušaj, ali ne govori. Davud veli: Poslušao sam njegov savjet i nisam našao težeg samosavlađivanja od toga.

Muslim bin Jesar kaže: Dobro se čuvajte rasprave, jer je to trenutak u kojem se učen pokazuje kao neznalica, a šejtan koristi njegovu grešku.

Malik bin Enes upozorava: Rasprava uzrokuje tvrdoću srca i rezultira mržnjom.

Ibn Ebi Lejla kaže: Ne raspravljam sa svojim prijateljem, jer ili ću ga natjerati da slaže ili ću ga rasrditi.

Bilal bin Sad veli: Kada vidiš čovjeka da puno priča, da mnogo raspravlja i da je zadivljen svojom pričom, neka znaš da je propao.

Mejmun bin Mihran je upitan zbog čega je ostavio svog brata bez odgovora nakon postavljenog pitanja, na šta je on mudro odgovorio: Zato što ne želim da se s njim raspravljam ili svađam.