Ima riječi ili rečenica koje je zabranjeno ili pokuđeno izgovarati. Najbolji način da se to prevaziđe je stalna pažnja u govoru i pokušaj da se razmislinprije nego što se nešto kaže. Izgovaranje tih riječi može biti pokuđeno ili totalno zabranjeno.

Brojni su primjeri pokuđenih riječi koje treba izbjegavati u našem govoru.

Aiša, radijellahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: " Neka niko od vas ne kaže: 'Moja je duša postala zla.', nego neka kaže: 'Moja je duša postala gruba!" Termini lekiset/gruba i džašet ili habuset/zla, prema Hatabiju i dr. islamskim učenjacima ima isto značenje, ali termin lekiset je ljepši, pa obzirom da je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek loša i ružna imena mijenjao u lijepa i ljepša, onda nas to upućuje na zakljičak da i kada govorimo o bilo čemu, onda treba da se koristimo što ljepšim izrazima.

Tako isto, prema predajama, ne treba govoriti: To mi se gadi!, nego kazati: To mi se ne sviđa, ili to mi ne prija!

Takođe, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da se govori lijepo o vinovoj lozi od koje se proizvodi vino koje opija. Vail b. Hudžr, radijellahu anhu, prenosi predaju u kojoj Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: Nemojte govoriti za vinovu lozu da je el-kerm/plemenita, nego recite: 'Grožđe i vinova liza!', a u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu, kaže: Nemojte vinovu lozu nazivati el-kerm/plemenita, jer je el-kerm/plemenito srce vjernika!

Hattabi, tumačeći ovaj hadis, kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobojao da ljepota tog imena ne podstakne vjernike na konzumiranje vina. Zato je zabranio nazivati ga takvim imenom!

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozoravao ljude da izbjegavaju izgovaranje riječi u kojima se tretira propast ljudi, kao što se navodi u predanju Ebu Hurejre, radijellahu anhu, u kome se kaže: Kada čovjek kaže: 'Ljudi su propali!, on je onaj koji je najviše propao!

Pod tim se, po islamskoj ulemi, misli na čovjeka koji druge smatra grešnim i lošijim od sebe, pa se može desiti da se uzoholi i uzdigne iznad ostalih, a to je izuzetno loša osobina. S druge, pak, strane, to je znak da on čini još veći grijeh od njih, a to je da ispituje, istražuje i širi njihove mahane.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, takođe, zabranio da se licemjerima obraćamo lijepim riječima kak bismo zadovoljili njihovu sujetu ili kako bismo im se umilili radi naših interesa, kao što je praksa nekih današnjih muslimana. Burejde, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno upozorio na to: Nemojte licemjera oslovljavati siječju 'gospodine', pa makar i bio ugledan, jer ćete tako rasrditi Gospodara!

Takođe, zabranio je govoriti: Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek., već se može kazati: Šta htjedne Allah i taj i taj čovjek., kao i: Kiša nam je pala zbog položaja zvijezda. Ako to čovjek izgovori iz nehata – čini grijeh, a ako vjeruje u to što govori – postaje nevjernik. Isto tako, zabranjeno je reći: Ako uradiš to i to, onda sam ja jevrej ili kršćanin ili... onda ja nemam sa islamom ništa. Ako to izgovori neki musliman, pri punoj svijesti i bude u vezi s tim ozbiljan – prestaje biti musliman i smatra se odmetnikom od vjere.

Posebno je vrlo opasno ljude etiketirati kao nevjernike, što je, nažalost, masovna pojava među muslimanima danas. Na taj rizik i opasnu pojavu kao rezultat naše brzopletosti i aktiviranja malog organa – jezika, upozorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji koju prenosi Ibn Omer, radijellahu anhuma,: Kada čovjek nekome kaže: 'Nebjerniče!', jedan od njih je nevjernik. Ako ne bude u pravu, te će se riječi vratiti na njega!

(Jezik – mač sa dvije oštrice, dr. Šefik Kurdić)