Udruženje "Most povjerenja"

 

PRVO PRAVILO: SVA ALLAHOVA  SVOJSTVA SU POTPUNA I SAVRŠENA

 

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Savršenstvo pripada Allahu, te'ala, čak vrhunac tog savršenstva, tako da ne postoji savršena osobina, u kojoj nema nikakvog vida manjkavosti, a da ne pripada Gospodaru, tebareke ve te'ala, kojom Njegovo Biće zaslužuje da bude opisano." Neke od ovih Allahovih savršenih osobina su osobina života, znanja, snage, sluha, vida, milosti, moći, uzvišenosti, veličine itd., na što ukazuju šerijatski tekstovi (Kur'an i sunnet), razum i urođena čista čovjekova vjera (fitra). Allahu pripada savršenstvo ovih osobina, iako stvorenja učestvuju u nazivu (izrazu) kojim se opisuju. Tako Allahovo znanje nije poput znanja stvorenja, Njegovom savršenom znanju nije prethodilo neznanje, niti mu slijedi zaborav, kao što je slučaj sa stvorenjima.

"Oni koji u onaj svijet ne vjeruju, hrđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar." (en-Nahl 60)

 

 

DRUGO PRAVILO: KATEGORIJA SVOJSTAVA ŠIRA JE OD KATEGORIJE IMENA

 

To je stoga što svako ime sadrži svojstvo i što su neka svojstva vezana za Allahove, tebareke ve te'ala, radnje, a one su neograničene kao što su neograničene i Njegove riječi. Uzvišeni Allah je rekao: "Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar." (Lukman 27)

Subhanallah! Uzvišeni Allah ukazuje da kada bi sva stabla na dunjaluku bila olovke, a more mastilo ili još više od toga - da se u more ulije još sedam drugih mora, sve bi to presahnula, presušilo, olovke bi nestale i ne bi bile u stanju ispisati riječi Uzvišenog Allaha i Njegov veličanstveni govor! Shodno tome, koliko god čovjek pokušao pojmiti Allahove uzvišene osobine, to nije u stanju učiniti, jer je nemoguće Allaha obuhvatiti znanjem. Naš razum je skučen i ograničen tako da to nije u stanju obuhvatiti.

"On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. " (Ta ha 110)

Svojstva koja naš razum ne može pojmiti su Allahov dolazak, kažnjavanje, držanje, odmazda i druga svojstva koja se ne mogu prebrojati.

 

TREĆE PRAVILO: ALLAHOVA SVOJSTVA DIJELE SE NA DVIJE VRSTE: POTVRĐUJUĆA I NEGERAJUĆA

 

POTVRĐUJUĆA

Potvrdujuća su ona svojstva koja je Allah, tebareke ve te'ala, potvrdio Sebi i kojima se opisao u Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sva ta svojstva su savršena i bez ikakvog nedostatka u bilo kojem pogledu, kao što su: život, snaga, znanje, uspinjanje na Arš, silazak na najbliže nebo, lice, ruke i slično tome. Stoga je obavezno njihovo stvarno pripisivanje Allahu, tebareke ve te'ala, na način koji Njemu priliči tj. potvrđivanje savršenih osobina i negiranje pogrešnog tumačenja onih koji su protumačili te osobine na svojstven nači. Ovim se ne želi potvrditi ruka koja ima kost obloženu mesom i sl., jer je to ulazak u kakvoću svojstava koja nam je strogo zabranjena, već se potvrđuje ono što je Uzvišeni Allah potvrdio za Sebe i onako kako to dolikuje Njegovom uzvišenom Biću.

NEGIRAJUĆA SVOJSTVA

Negirajuća svojstva su ona svojstva koja je Allah, tebareke ve te'ala, odbacio od Sebe u Svojoj Knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sva ta svojstva su nepotpuna u odnosu na Njega, poput smrti, sna, neznanja, zaborava, nemoći i umora. Stoga je obavezno njihovo odbacivanje od Uzvišenog Allaha, uz potvrđivanje svojstava savršenstva suprotnih svojstvima nepotpunosti, jer cilj Allahovog odbacivanja tih svojstava od Sebe nije samo puka negacija nekog svojstva nego objašnjenje njihovog nepostojanja radi utvrđivanja savršenstva svojstava suprotnih svojstvima nepotpunosti. To je zbog toga što je potpunost negiranja nekog svojstva uvjetovana ukazivanjem na potpunost njemu suprotnog svojstva, jer negiranje nepostojećeg ne predstavlja ništa, a kamoli da bude potpuno. Određeno svojstvo može se nekada negirati onome ko inače nema sposobnost činjenja onoga što mu se negira, i u tom slučaju negiranjem tog svojstva ne potvrđuje se njegova potpunost, kao naprimjer da se kaže:"Zid ne čini nepravdu! " Ovo nije nikakav vid pohvale za zid, jer taj isti zid ne prihvata nepravdu. Isto tako, određeno svojstvo može se negirati onome ko nema moć da učini ono što mu se negira, tako da se u tom slučaju to smatra njegovom mahanom, nedostatkom. Znači, kod negiranja nekog od svojstava nepotpunosti obaveza je u isto vrijeme potvrditi suprotno.

 

ČETVRTO PRAVILO: POTVRĐENA ALLAHOVA SVOJSTVA SU SVOJSTVA HVALE I SAVRŠENSTVA, I ŠTO SU MNOGOBROJNIJA I RAZNOVRSNIJA NJIHOVA ZNAČENJA, TO VIŠE UKAZUJU NA TO DA JE ONAJ KOJI SE OPISUJE TIM OSOBINAMA JOŠ SAVRŠENIJI
 
Ovo pravilo možemo pojasniti sljedećim primjerom: Rečenica:"Zejd je plemenit" upućuje na Zejdovo jedno pohvalno svojstvo,medutim rečenica: "Zejd je plemenit, darežljiv i hrabar čovjek", ukazuje na više Zejdovih pohvalnih osobina i sl. Potvrđena svojstva kojima je Allah, tebareke ve te'ala, Sebe opisao puno su mnogobrojnija od negiranih svojstava. Kada bi neko došao kod nekog vladara ili kralja i počeo ga hvaliti i isticati njegove pozitivne osobine, a negirati njegove negativne osobine, takav način obraćanja i komunikacije smatrao bi se najvećim vidom iskazivanja poštovanja:"Ti si plemenit i nisi škrt", "Hrabar si, nisi kukavica", "Snažan si,nisi slabić", "Tvoja je darežljivost velika, nije mala" - riječi su koje vladar voli i želi da čuje. Medutim, ako bi se pohvala sastojala samo od negacije loših ili nepotpunih osobina, kao npr.: "Ti nisi prljav, nisi smetljar, nisi hrom, šepav, invalid, sobar, ne radiš u vešeraju, nisi čistač ulica, nisi kuhar, nisi sluga ... ", ovaj vid pohvale smatrao bi se neprimjerenim i nepotpunim i sigurno se ne bi dopao vladaru, jer mu ne priliči tako iskazati hvalu i ukazati počast
Ispravno mišljenje o Allahovom uzvišenom Biću nalazi se u ajetima u kojima je Uzvišeni opisao Sebe:"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (eš-Šura 11)
"On je Allah - nema drugog boga osim Njega - On je Poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! On je Allah, Nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga obezbjeduje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena.Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri." (el-Hašr 22-24)
Dakle, potvrđena svojstva, kojima je Allah, tebareke ve te'ala, opisao Sebe, mnogobrojnija su od negiranih svojstava. Oni koji Allahu negiraju savršena svojstva postupaju suprotno ovoj tvrdnji, odnosno oni samo negiraju manjkavosti, a ne potvrđuju savršene osobine, što ni u kojem slučaju ne može predstavljati načinm izražavanja hvale Uzvišenom Allahu. 
"Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete." (Merjem 90-92)
 

 

PETO PRAVILO: POTVRĐENA SVOJSTVA DIJELE SE NA DVIJE VRSTE LIČNA (SIFAT ZATIJE) I PRAKTIČNA (SIFAT FI'LIJE)

 

Kada je u pitanju ova podjela Allahovih potvrđenih svojstava, neko se može naći u dilemi i upitati: "Otkud sad ova podjela koja nije bila poznata kod prijašnjih generacija?" Na ovu dilemu odgovor je sljedeći: Nakon razilaženja koje se desilo među ehlul-kelamom (apologetičarima, filozofima) , u vezi sa pitanjem potvrđivanja i negiranja Allahovih osobina, sljedbenici ehli-sunneta - sljedbenici prvih generacija muslimana - smatrali su da je potrebno napraviti ovu podjelu osobina kako bi se jasno znalo koje su osobine prenesene i potvrđene, a koje nisu. Lična svojstva su ona svojstva kojima je Allah, subhanehu ve te'ala, oduvijek bio i još uvijek je opisan, kao znanje, moć, sluh, vid, snaga, mudrost, uzvišenost, veličina, a u njih spadaju i izjavna svojstva poput lica, dvije ruke i dva oka. Ako promislimo o navedenim primjerima Allahovih savršenih osobina Bića, uvidjet ćemo da nisu povezana sa Njegovim htijenjem, već su to lične osobine Njegovog veličanstvenog Bića, dok su praktična svojstva (svojstva radnji i djela) , poput stvaranja, vezana za Njegovu volju: kada želi, tada stvara, u obliku u kojem želi i sl. Praktična svojstva (sifatul-ef'al) su svojstva koja su vezana za Allahovu, dželle dželaluhu, volju: ako hoće, On ih učini, a ako neće – ne učini ih, poput uzdizanja na Arš i silaska na najniže nebo. Neko svojstvo može biti istovremeno lično i praktično, poput govora koji je s obzirom na svoju osnovu lično svojstvo, jer Allah, dželle šanuhu, oduvijek i još uvijek ima svojstvo govora. S obzirom na pojedinačni govor, to je praktično svojstvo, jer je govor vezan za Allahovu, subhanehu ve te'ala, volju: On govori kada hoće i šta hoće, kao što stoji u riječima Uzvišenog: "I, zaista, On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: 'Budi!' - i ono bude." Ovim ajetom potvrđujemo Allahovu osobinu volje, što znači da se ništa ne dešava bez Njegove volje, odnosno sve se događa Njegovom univerzalnom voljom. Tako je Allahov govor vezan za Njegovu volju, tj. Njegov govor dolazi nakon Njegove volje, htijenja, da nešto kaže. Svako svojstvo koje je vezano za Allahovu volju podliježe Njegovoj mudrosti koja nam može biti poznata, a nekada nismo u mogućnosti da je dokučimo, ali pouzdano znamo da On, Uzvišeni, ne želi nešto a da to nije u skladu sa mudrošću, kao što nam to dokazuju Njegove riječi:"A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće - Allah, uistinu, sve zna i mudar je"  tj. sve što se događa biva Njegovom voljom, koja proizlazi iz Njegovog apsolutnog znanja i potpune mudrosti. 

 

ŠESTO PRAVILO: POTVRĐIVANJE SVOJSTAVA NALAŽE OBAVEZU ODRICANJA OD DVIJE VELIKE OPASNOSTI: ET-TEMSILA (ANTROPOMORFIZMA, POISTOV]EĆIVANJA SA STVORENJIMA) I ET-TEKJIFA (KVALIFIKACIJE)

 

ET-TEMSIL

Et-temsil (poistovjećivanje) predstavlja uvjerenje onoga koji potvrđuje Allahova, tebareke ve te'ala, svojstva, da su ta Allahova svojstva koja je potvrdio ista kao svojstva stvorenja, a ovo vjerovanje je neispravno i na to ukazuju i šerijatski i razumski dokazi. Od šerijatskih dokaza su riječi Uzvišenog:

"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi."

"Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se!" Ovdje Uzvišeni Allah, postavljajući pitanje, negira sličnost sa onima koje Mu drugi smatraju ravnim. "Znaš li da ime Njegovo ima iko!"3, tj. da li poznaješ ijedno stvorenje slično Njemu? Ovakav način postavljanja pitanja od strane Allaha, azze ve dželle, ima značenje negacije. Dakle, ne postoji niko ko je sličan Allahu:

" ... i niko Mu ravan nije!"

Razumski dokaz zasnovan je na nekoliko aspekata:

Prvo: Opće je poznato da između Tvorca i stvorenja postoji razlika u biću, a to obavezno znači da među njima postoji razlika i u svojstvima, jer svako biće odlikuje se odgovarajućim svojstvima, što je očito i vidljivo u svojstvima stvorenja koja se razlikuju u svojoj biti. Tako, naprimjer, snaga deve razlikuje se od snage sitnoga mrava. Shodno tome, ako je vidljiva razlika između stvorenja i pored njihovih zajedničkih osobina i porijekla, onda je postojanje razlike između njih i Tvorca mnogo izraženije i jače.

Drugo: Tvrdnja o sličnosti Tvorca, koji je savršen sa svih aspekata, sa stvorenjem koje je potčinjeno, nepotpuno i zavisno od Onoga koji ga upotpunjava, predstavlja umanjivanje Allahove, subhanehu ve te'ala, biti, jer poređenje Onoga koji je savršen sa nepotpunim stvorenjem čini njega manjkavim.

Treće: Svojstva stvorenja, iako imaju zajednički naziv, razlikuju se u suštini i kakvoći. Tako naprimjer, čovjek ima noge koje se razlikuju od slonovih nogu, ima snagu, ali se ona razlikuje od devine snage i izdržljivosti. Dakle, iako svojstva ovih stvorenja imaju zajedničke nazive, među njima postoje suštinske razlike u kakvoći i opisu, što ukazuje na činjenicu da zajednički naziv za neko svojstvo ne znači nužno i istovjetnost u biti.

 

SEDMO PRAVILO:

ALLAHOVA SVOJSTVA SU OBJAVLJENA I NISU PODLOŽNA RAZUMSKOM TUMAČENJU

 

Ovo pravilo podrazumijeva da se Allahu ne pripisuju nikakva svojstva izuzev svojstava koja su objavljena u Kur'anu ili sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Imam Ahmed, rahimehullah, rekao je: "Allah se ne opisuje osim onim čime je opisao Sebe ili čime ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i nema izlaska izvan okvira K ur' ana i sunneta."

Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Osnova ovog poglavlja (Allahovih lijepih imena i savršenih osobina) jeste da se Allah, tebareke ve te'ala, opisuje samo onim osobinama kojima se On opisao i kojima ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i potvrđujućim i negirajućim. Allahu potvrđujemo one osobine koje je On potvrdio za Sebe, a negiramo one koje je On negirao, odbacio od Sebe.

Poznato je da se metodologija naših prethodnika temeljila na potvrđivanju potvrđenih osobina, bez poistovjećivanja (sa osobinama stvorenja) i ulaska u kakvoću istih, kao i bez negiranja, iskretanja i izvrtanja značenja. Također su negirali one osobine koje je Allah odbacio od Sebe (negirao), uz potvrđivanje onoga što je za Sebe potvrdio, bez činjenja ilhada (nevjerstva, iskretanja, izvrtanja i negiranja) u lijepim imenima ili ajetima."

Kur'an i sunnet utvrđuju neko Allahovo svojstvo na tri načina:

Prvi: Da je to svojstvo u njima jasno spomenuto, poput moći, snage, milosti, odmazde, lica, dvije ruke i sl.

Svojstvo moći:

"a sva moć pripada samo Allahu."

Svojstvo snage:

"Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!"

Svojstvo milosti:

"Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv. "

Svojstvo odmazde:

"Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, žestoka biti!"

Svojstvo lica:

"A ostaje Lice tvoga Gospodara, veličanstveno i plemenito."

Svojstvo dvije ruke:

"Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!"

Drugi: Da je svojstvo sadržano u Allahovom imenu. Onaj koji oprašta posjeduje svojstvo oprosta, Onaj koji čuje posjeduje sluh i sl.

Treći: Jasno spominjanje radnje ili opisa koji ukazuje na svojstvo, poput uzdizanja na Arš ili silaska na najbliže nebo, ili dolaska radi razdvajanja stvorenja na Sudnjem danu ili kažnjavanja zlikovaca. Na ova svojstva ukazuju sljedeći dokazi:"Milostivi koji se uzdigao iznad Arša."

Četvrto: Svojstvo savršenstva koje proizlazi iz negirajućih osobina:

"Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!"

Nije dovoljno vjerovati samo da Uzvišeni Allah ne spava, već tome treba dodati da On ne spava zbog savršenosti Svog potpunog života.

"Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.“

Negiranje nepravde Allahu, dželle ve 'ala, sadrži savršenstvo Njegove pravde. O ovome smo govorili u trećem pravilu vezanom za Allahova svojstva. Ovo su četiri načina putem kojih možemo potvrditi neko Allahovo svojstvo.