Udruženje "Most povjerenja"

Dcp7323-Edirne-Eski Camii AllahUzvišeni Allah je Sebe predstavio stvorenjima preko Svojih imena, koja su sva lijepa i uzvišenih svojstava. Ima li neko posebno ime koje možemo nazvati najvećim Allahovim imenom? Da li ga ljudi znaju ili ne? Da li su vjerodostojna predanja koja o njemu govore? Da li ovo ime ima neku specifičnost ili značenje koje ga čini različitim od drugih Allahovih imena?
Neki učenjaci smatraju da nema nijednog Allahovog imena koje se može okarakterisati kao Allahovo najveće ime, kao što to spominju imam Taberi, Ibn Hibban, Bakilani i još neki učenjaci. Oni negiraju da Uzvišeni Allah ima najveće ime i kažu da su sva Allahova imena lijepa imena, a sva Njegova svojstva su uzvišena, tako da se jedno od drugog ne razlikuju. Tako da ne prave razliku između imena niti između svojstava.
Ali, većina islamske uleme potvrđuje postojanje najvećeg Allahovog imena, jer je o tome prenešen veliki broj hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a neke od njih ćemo navesti.
Burejde b. Husajb, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., čuo nekog čovjeka kako čini dovu riječima: „Allahu moj, molim Te svjedočeći da nema božanstva osim Tebe, Ti si Jedan, Utočište svemu, koji ne rađa niti je rođen i kome nije ništa slično.“ Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša,  molio je Allaha Njegovim najvećim imenom, kojim, kada bude pozvan, odazove se i kojim kada bude nešto zamoljen, usliša dovu.“
Ovo je argument postojanja Allahovog najvećeg imena i argument je da se ovo ime nalazi u konstrukciji imena:„Allahu moj, molim Te svjedočeći da nema božanstva osim Tebe, Ti si Jedan, Utočište svemu, koji ne rađa niti je rođen i kome nije ništa slično.“
Drugi prave grešku pa dodaju i ime el-Ferd – Jedinstven, ali ovaj izraz nije zabilježeni niti u jednom izvoru, niti u Kur’anu, niti u hadisu. Nisu ga ni islamski učenjaci ubrojali među Allahova imena. Dakle, to je ime koje nema osnova, iako ga neki uvrštavaju u hadis, ali ono nije njegov dio.
U drugom hadisu koji prenosi Enes, r.a., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., čuo nekog čovjeka kako govori: „Allahu moj, molim Te svjedočeći da Tebi pripada hamd (hvala i pohvala), nema božanstva osim Tebe, el-Mennan, Bedius-semavati vel-erd (stvoritelju nebesa i Zemlje), o Ti, vlasniče Veličine i Plemenitosti (zuldželali vel ikram), Vječno živi (el-Hajju) Koji sve održava (el-Kajjum).“ Čuvši to, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, molio je Allaha Njegovim najvećim imenom, kojim kada se pozove, On se odazove, a kada se zamoli, On udovolji.“
Ovi hadisi ukazuju na to da Allah ima najveće ime. Da li je ovo neko određeno ime? Da li je to ime Allah kako kažu neki ljudi? Jer je ovo ime za koje se vežu sva ostala imena, kao na primjer Allah el-Melik – Allah vladar, Allah el-Halik – Allah Stvoritelj, Allah er-Rezzak – Allah Opskrbitelj, Allah el-Muhji – Allah Onaj koji oživljava, Allah el-Mumit – Allah Onaj koji usmrćuje, Allahu el-Alim – Allah Onaj koji sve zna, Allahu es-Semi’ – Allah Onaj koji sve čuje, Allahu el-Basir – Allah Onaj koji sve vidi, kao što to stoji u suri el-Ihlas. Ovo je Allahovo ime koje ukazuje na Njegovo uluhijjet – božanska svojstva, na pokornost i robovanje Njemu Uzvišenom. Ili je to el-Hajjul-Kajjum  (Vječno živi, Koji sve održava) kao što se to navodi u nekim tekstovima?
Iako je prvi hadis u kome stoji: „Allahu moj, molim Te svjedočeći da nema božanstva osim Tebe, Ti si Jedan, Utočište svemu, koji ne rađa niti je rođen i kome nije ništa slično“, vjerodostojniji od drugog hadisa, njemu možemo dodati ono što nema u prvom hadisu, a to su riječi: „el-Mennan, Bedius-semavati vel-erd (stvoritelju nebesa i Zemlje), o Ti, vlasniče Veličine i Plemenitosti (zuldželali vel ikram), Vječno živi (el-Hajju) Koji sve održava (el-Kajjum).“ Na taj način obuhvatit ćemo sva imena koja mogu biti Allahovo najveće ime.
Kaže se da se velikim Allahovim imenom, želi, zapravo, da čovjek molim Uzvišenog Allaha svakim Njegovim lijepim imenom, da u tim trenucima, dok čini dovu, u njegovim mislima bude jedino Uzvišeni Allah! I kada čovjek uspije to postići, onda će njegova dova biti primljena. Ovo se prenosi od Džafera es-Sadika, Džunejda i drugih.
Suština nepoznanice Allahovog najvećeg imena i njegovo neodređivanje je kao i skrivanje tačnog datuma u kojem je noć Kadarska, iako je ona istinita i potvrđena. Dakle, ne postoji tačna određenost kada je ova noć, kako bi ljudi što više žudjeli za njom. Na taj način ljudi provode vrijeme tragajući za tom noći. Tako je neki traže čitavog ramazana, neki je traže u deset posljednjih noći ramazana, dok je neki traže u neparnim noćima. Dok ima i onih koji se zadržavaju i traže ovu noć samo jedne noći, dvadeset sedme noći mjeseca ramazana.
Takva situacija je i s nepoznavanjem sata u kojem se prima dova petkom.
Zato je tako i sa Allahovim najvećim imenom,  čovjek ih treba sva koristiti u dovi, i nadati se je da će pronaći Allahono najuzvišenije ime.
Najispravnije i najjače mišljenje među islamskom ulemom jeste da postoji najviše Allahovo ime koje ima svoje osobenosti i karakteristike, a to su: kada Allah bude zamoljen tim imenom, daje ono za što se molimo, kada bude pozvan, odazove se i ovo ime je sadržano u riječima: „Allahumme inni es’eluke bi enni ešhedu enneke ente Allah, la ilahe illa ente, el-Ehadus-Samedu, ellezi lem jelid ve lem juled ve lem jekun lehu kufuvven ehad, el-Mennanu, bedi’us-semavati vel-erd, zul-dželali vel ikram, el-Hajjul-kajjum. – Allahu moj, molim Ti se svjedočeći da si Ti Allah, nema božanstva osim Tebe, el-Ehad, es-Samed, Onaj koji nije rodio i rođen nije, kome niko sličan nije, el-Mennan, stvoritelj nebesa i Zemlje, Zul-Dželali vel-Ikram, el-Hajj el-Kajjum!”
Kada čovjek zamoli Uzvišenog Allaha ovom cjelovitom dovom, onda ga je on zamolio Njegovim Uzvišenim imenom, jer su u ovoj dovi sabrana Allahova imena navedena u predanjima koja su do nas došla od Poslanika, s.a.v.s., posebno kada u toku činjenja dove bude potpuno srčano prisutan, siguran u Allaha, potpuno Njemu okrenut, daleko od ljudi i potrebe za ljudskom pomoći!
Vidio sam mnogo potištenih, tužnih i zabrinutih i slabih; žena i muškaraca, ljudi koji su imali probleme i nedaće u zdravlju, porodici, imetku u djeci, ili uopšte, njihovo mjesto ili grad prolazili su kroz krize i probleme, pa su izlaz i spas pronašli u osamljivanju s Allahom, u činjenju dove Allahovim najvećim imenom!
Allah najbolje zna, ali ovo se ne odnosi na one koji Allaha mole odsutna i nemarna srca. Možda čovjek čini dovu Allahu Njegovim najvećim imenom, ali ne postoji spona između jezika i srca. U takvoj situaciji, čovjek neće ostvariti ono što mu je i obećano, a Uzvišeni Gospodar, govoreći o mušricima kaže:„Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.“ (el-Ankebut, 65)
Kada se mušrici ukrcaju na lađu, znaju da su svi uzroci i faktori ostali iza njih, da im ostaje jedino Allah i onda mu iskreno dovu čine, što rezultirate time da im Allah dovu primi i da ih spasi i izbavi.
Vjernik se treba okrenuti Allahu potpuno, iskreno, svojim riječima, srcem i djelima, potpuno skrušeno i ponizno pred Njim.
Neki kažu da je Allahovo najveće ime spomenuto u riječima Uzvišenog Allaha: „A onaj koji je imao znanje knjige reče…“ Oni kažu da je on zamolio Allaha Njegovim najvećim imenom, kojim kada bude pozvan, On se odazove, a kada bude zamoljen, On udovolji.
Neki navode da je Allahovo najveće ime sadržano u kraticama na početku kur’anskih sura kao što su: Ha-mim, Ajn-sin-kaf, Kaf-ha-ja-ajn-sad. Za ovakve stvari i navode ne postoje argumenti, već su to samo mišljenja i nagađanja koja nisu u skladu s Allahovom knjigom, kao što njihovo značenje nije u skladu ni sa Allahovim najvećim imenom. Uzvišeni Allah se ljudima obraća na jasnom arapskom jeziku i Kur’an ne nosi sa sobom nemogućnost shvaćanja iako ljudi nastoje ući u njegove dubine i prodrijeti u njegova značenja.
Ljudi koji smatraju da najveće Allahovo ime poznaju samo neki ljudi, neka odabrana skupina, kao naprimjer članovi ehlul-bejta. Ovakvo mišljenje nije ispravno. Alija, r.a., koji je bio jedan od pravednih halifa i jedan od članova ehlul-bejta je upitan od Ebu Džuhejfe, r.a.: „Imate li vi (misleći na Poslanikovu porodicu) nešto od objave što nema u Kur’anu?“ pa je on odgovorio: „Ne, tako mi Onoga koji daje da zrno proklija i koji je stvorio svako živo biće, ja jedino imam dobro shvaćanje i razumijevanje Kur’ana koje Allah daje čovjeku i ono što je na ovome listu.“ „Šta je na tom listu?“ Alija je odgovorio: „Na tom listu su propisi o krvarini, o oslobađanju roblja i o tome da se musliman ne ubija radi nevjernika.“
Ovo ime nije vlasništvo jedne određene skupine, niti u Allahovoj vjeri ima povlađenih osim u pribilžavanju Njemu Uzvišenom posredstvom korisne nauke i dobrih djela, pobožnošću i imanom. Takvim ljudima Allah otvara vrata Svoga dobra, blagodati i berićeta. Zemlja na kojoj čovjek živi ne čini ga svetim i velikim, niti ga to čini njegovo porijekli, već ga velikim čine njegova djela.
Na internetu su postavljene slike na kojima se govori o Allahovim lijepim imenima i o bolestima koje ova imena liječe. Svako ime je obojeno posebnom bojom bolesti koju liječi, počevši od raka pa do prehlade. Navodi se da svako od ovih imena ima sposobnost liječenja posebnom životnom energijom vezanom za to ime. Iako je neko uložio puno truda u ovo, ne znači da je u pravu, jer ovakve tvrdnje se mogu iznositi samo na osnovu onoga što se prenosi od Poslanika, s.a.v.s.
Moliti Allaha, činiti dovu, liječiti se ovim imenima kroz činjenje dove njima ili njihovo učenje kod bolesnika nije problematično, ali se ne smije vezati liječenje jedne bolesti posebno za neko od tih imena, a Allah najbolje zna.