Udruženje "Most povjerenja"

 OBLAK KAO KIŠOBRAN 

Pustinja-i-oblaciMuhammed je veoma brzo odrastao u svježoj planinskoj kući. On je u njoj ostajao sam, pošto su mu brat i sestra po mlijeku svakoga dana vodili janjce na ispašu. I on je imao jaku želju da zajedno s njima napasa janjad i hoda po prektasnim planinskim cvjetnim livadama. Jednog dana rekao je pomajci tu svoju želju. Halima se tome usprotivila, ali, vidjevši kako je to rastužilo dječaka, nije mogla izdržati. Sutradan mu je dozvolila da pođe s braćom. Dječak je bio presretan.

Probudio se već sa prvim blagim sunčevim zracima koji su padali po planini. Bio je uzbuđen. Toga jutra, zajedno sa bratom Abdullahom i sestrom Šejmom, polazi u hodnju pašnjacima i livadama. Dok ga je pripremala, Halima je nekoliko puta ponovila svojoj djeci:

„Dobro pazite na njega! Čuvajte ga i ne dajte da bude izložen suncu!“

Tokom hodanja, Muhammed je cijelo vrijeme mislio na Gospodara koji je ovako lijepo ukrasio nebesa, Sunce i zemlju. Tim razmišljanjem, još je više zavolio svoga Stvoritelja.

I tako, dok su vruće zrake milovale dječakov ružin ten (ružinu kožicu), na nebu se odjednom pojavi jedan bijeli oblak. Mirno se spusti i direktno natkri dječakovu glavu. Pomjerao se za njima gdje bi se kretao. Baš kao neki bijeli kišobran. Cijelim putem oblak je pratio Muhammeda. On ništa posebno nije primjećivao. Međutim, njegova sestra po mlijeku, Šejma, čudila se tome što je vidjela: oblak se nikako ne odvaja od Muhammeda.

Kada su se predvečer vratili kući, Šejma je sva uzbuđena pričala majci šta se desilo. Nimalo se Halima nije začudila onome što čuje. Bilo joj je izuzetno drago. Znala je ona već da je Muhammed posebno dijete i čvrsto je vjerovala da će postati velika ličnost. Zahvalila se Stvoritelju na svemu tome.