Udruženje "Most povjerenja"

I PUSTINJSKO CVIJEĆE JE PROCVJETALO
 
 
SaharaMKako na planini očekivane kiše nikako nije bilo, mještani su bili u krajnje nezavidnom položaju. Najzad, odlučiše pomoliti se Bogu za kišu. Okupivši oko sebe svoje izgladnjele deve, neugledne ovce i slabašnu djecu, uputili su se ka obližnjem brdu. Tu su se molili Gospodaru, čak su i žrtve prinjeli, ali uzalud! S neba ne pade ni kap kiše. Upravo kada su se spremali na povratak u selo, jedna starija žena povika:
„Stanite! Slušajte me! Kod Halime ima jedno dijete iz Mekke. Otkako im je ono došlo, kuća im je sva u izobilju. Očito, to je veoma sretno dijete iz Mekke. Dovedimo ga ovdje među nas. Možda nam tako molitva bude uslišana.“
Nekolicina iz grupe odmah odoše do Halime i upitaše je da dječačića ponesu do brda. Ona ga uze u naručje i uputi se ka odredištu. Usput, baš kada htjede to njegovo ružino lice pokriti i do sunca zaštitit, na nebu ugleda kako se jedan bijeli oblak njima približava i natkriva dijete praveći mu hlad. Halima je već bila uvjerena da ovo nije obično dijete! Ali skrivala je to svoje saznanje. Nikome ništa nije govorila. Kada je stigla, jedan od okupljenih odmah uze dijete iz Haliminog naručja te glasno reče:
„Ovo je Muhammed iz Mekke koji je kući u koju je došao donio veliko blagostanje. Gospodaru, iz ljubavi prema njemu, podari nam kišu!“
Odmah nakon ovoga nebo napuniše kišni oblaci. I malopređašnji bijeli oblak, koji je usput djetetu pravio hlad, pretvori se u veliki kišni oblak. Odjednom, planinom Badije prolomiše se sretni uzvici:“Kiša! Kiša! Kiša!“
Sada je na planini bio bajram. I pustinjsko cvijeće uspravi svoje vratove. Planina se iznova proljepša. Odonda, stoka se nasiti trave a ljudi se nasitiše mesa i mlijeka. Možda većina njih ništa nie zapazi,  ali bilo je i onih koji su sve dobro pratili i sami došli do saznanja da je dječačić uzrok njihovog novog blagostanja.