Udruženje "Most povjerenja"

 HALIMINA KUĆA
 
images 1
U posljednje vrijeme, na planini Badije kišni oblaci nikako nisu svraćali. Kiša odavno nije pala. Svi pogledi mještana bili su uprti ka nebu jer kiša na planini znači život. Čim nema kiše, nema ni trave. Kada nema dovoljno trave, ne može biti ni mlijeka, ni mesa, stoka bez trave je gladna i ne daje mlijeka. A ljudima su meso i mlijeko potrebni.
I djeca su bila gladna. Njihova lica bila su uvehla poput planinskog cvijeta. Eh, kada bi došli ti kišni oblaci! Kada bi malo kiše planinu obasulo! Svaki bi krajičak uživao u sreći! Život bi bio tako lijep! Dani su ima prolazili u ovakvim razmišljanjima.
U tom planinskom mjestu, samo se jedna kuća razlikovala od ostalih. Kao da je bila djelić Dženneta. To je bila Halimina kuća u kojoj se nalazio Muhammed. U njoj je bilo neviđenog izobilja i radosti. Halimina stoka, za razliku od sve ostale iz sela, sa ispaše se vraćala sita i sa puno mlijeka. Njezina djeca bila su drukčija od ostale djece. Nisu bila gladna i utučena poput drugih.
Halima je dobro znala razlog ovakvom stanju. Njihov život se promijenio od trenutka kada je prihvatila dijete koje je svaka dojilja odbijala zato što je bilo bez oca. Otkako je ono došlo, njihova kuća je puna sreće i blagostanja.