Udruženje "Most povjerenja"

56

Nakon što su pokopali majku Aminu, Muhammed i njegova dadilja nastaviše svoj put prema Mekki. Bio je to dug i težak put. Prevališe ga nekako i stigoše u Mekku. Vijest o Amininoj smrti brzo se proširila gradom. Svako je osjećao tugu zbog te vijesti. Sada je Muhammed bio i bez oca i bez majke. Njegov ostarjeli djed bio mu je stalno u blizini. On će sada paziti na ovo svoje lijepo siroče. Djed je bio veoma dobre duše, prosvjetljenog lica i izrazito visok. Bio je i jako darežljiv. Svima je pomagao. Dijelio je siromasima, i nudio hranom svakoga ko bi mu došao.

I tako je Muhammedu, od momenta materinog preseljenja, djed vršio ulogu i oca i majke. Djed, kao pravi dušebrižnik, gdje god je išao, vodio bi i njega sa sobom. Bez obzira što je Muhammed tad imao samo šest godina, bio je izrazito zreo dječak. Sve je činio samo da svojoj rodbini ne bude na teretu i da ih ne sekira.

Uzvišeni Allah je ovom strpljivom djetetu ovako lijepog odgoja kao poklon podario jaku ljubav njegovog djeda i ostale rodbine.